Zašto Drago Prgomet nije u pravu: sukob tuđmanista i titoista je ključan

Glavna teza brojnih optužbi bivšeg zamjenika predsjednika HDZ-a Drage Prgometa koju on svakodnevno ponavlja na brojnim televizijskim emisijama i intervjuima glasi: "retorika Tomislav Karamarko može osigurati još jedan mandat Zorana Milanovića iako je njegova Vlada ne samo neuspješna nego i prava katastrofa." Drago Prgomet je ustvari preuzeo lažne optužbe i retoriku lijevih političara i posebno lijevih komentatora koji cijelo vrijeme svako izražavanje domoljublja u HDZ-u proglašavaju ekstremizmom, desničarenjem pa i ustaštvom.

Drago Prgomet je intelektualac i iskusan političar, branitelj koji je imao značajno ulogu u stvaranju i obrani Hrvatske i provođenju Tuđmanove politike. Imao je i veliku podršku, ne samo u dijelu HDZ-a, nego i u javnosti. Napisao je sjajnu knjigu "Sakupljači gelera" i slovio je kao častan i moralan čovjek.

I osobno sam ga izuzetno cijenio i bio sam uvjeren da će eventualne nepravde prebroditi, da neće izaći iz HDZ-a, a bio sam skoro siguran ako izađe da neće krenuti u prljavu kampanju protiv svoje dosadašnje stranke upravo uoči parlamentarnih izbora u kojima se odlučuje budućnost Hrvatske. Pravo je Drage Prgometa da objasni svoje neslaganje i da javno izloži svoja politička načela te da kaže zašto nije mogao ostati u HDZ-u jer po njegovom mišljenu HDZ vodi politiku suprotno njegovim načelima. Ono što me razočaralo i što si ne mogu objasniti razlog zbog kojih da je Drago Prgomet krenuo u žestoku prljavu kampanju protiv svoje bivše stranke. Zašto prihvaća brojne ponude lijevih medija koji ga guraju u žestoku obračun protiv vlastite stranke i Tomislava Karamarka, zašto on tu priliku koristi i optužuje HDZ i Tomislava Karamarka za ono za što nisu krivi. Drago Prgomet je intelektualac i iskusan političar, i njemu se zato ne može oprostiti takva pogreška u temeljnoj koncepciji da napravi inverziju te da HDZ optuži za ono za što je kriv SDP. Zna dobro i Drago Prgomet da je Zoran Milanović već proglasio i nametnuo strategiju kaosa. Da je ne samo javno rekao nego da i provodi takvu politiku da ima pravo i nedemokratskim sredstvima spriječiti HDZ da preuzme vlast ako pobijedi na izborima. Zoran Milanović optužuje HDZ da je podzemlje da je kriminalna organizacija, da je kriminalna zadruga, da je tmina i zlo a sebe proglašava nebom, svjetlom i dobrim. Sebi uzima pravo da destruira HDZ ali ne samo HDZ nego i branitelje, on je glavni krivac za krizu u Vukovaru i za "šator".

Dakle, Karamarko i HDZ se samo brane. Karamarko ustvari isto govori što i Kolinda Grabar Kitarović. To je njihov zajednički program s kojim je ona pobijedila uz veliku pomoć Tomislava Karamarka i HDZ-a. Bez njihove podrške ne bi bilo pobjede. Drago Prgomet je previše inteligentan i dobar političar da ne bi vidio da Milanović ne želi pomirbu. Da on opstruira Kolindu Grabar Kitarović i da želi izazvati politički kaos jer nema šanse na demokratskim izborima. Ne vidjeti tu istinu ne može biti pogreška, ne može biti omaška. Upravo zato što sam uvjeren da sve to vidi i zna Drago Prgomet moram reći da ne mogu shvatiti koji su njegovi motivi da je krenuo u tako brutalan obračun sa svojom bivšom strankom, da ju optužuje za ono za što nije kriva i da neposredno radi u korist Zorana Milanovića i njegove politike, da daje lažne argumente za njegove optužbe protiv HDZ-a a posebno protiv Tomislava Karamarka. Upravo zato što sam izuzetno cijenio Dragu Prgometa kao čovjeka, kao liječnika i kao političara i branitelja morao sam ovo napisati. Nadam se da će Drago Prgomet shvatiti da je krenuo krivim putem, da mora prestati raditi to što sada radi jer će izgubiti veliki kredibilitet koji je uživao. Volio bih da ima snage obrazložiti zašto je krenuo ovim putem, zašto optužuje Tomislav Karamarko i HDZ za ono za što nisu krivi. Zašto je napravio inverziju pa politiku SDP-a i Zorana Milanovića amnestirao i njihovu krivnju prebacio na Tomislava Karamarka i HDZ.

Drugo što želim reći je za mene nevjerojatna naivnost Drage Prgometa koji ne vidi da postoje i dalje u hrvatskom društvu duboke svjetonazorske, društvene i druge podjele i da se one preko noći ne mogu prevladati i da će one i dalje postojati. Čudi me da ne vidi da nije moguće postići zajedništvo hrvatskog naroda na način, kako to želi Kolinda Grabar Kitarović, bez suočavanja sa istinom. Prije nego što se uspostavi mogućnost za zajedništvo potrebna je još jedna pobjeda nad titoističkim snagama koje ne žele zajedništvo. Koje pod svaku cijenu, ako treba, na nedemokratski način žele sačuvati svoje privilegije.

Pokazat ću to na jednom primjeru. Kolinda Grabar Kitarović u svom prvom radnom mjesecu pokrenula je niz inicijativa i najavila velike promjene. I to u uvjetima kada ju Zoran Milanović i Vlada potpuno blokiraju i kada su tražili razloge da ne priznaju njenu pobjedu, kada su je pokušali deložirati, kada su činili sve da ju diskreditiraju i onemoguće. U njenim najavama promjena, vjerovali ili ne, najviše histerije, otpora, kuke i motike izazvala je njena izjava da razmatra mogućnost da Titovu bistu izmjesti s Pantovčaka. Titoisti su stali na zadnje noge i poduzimaju neviđene pritiske, čak najavljuju ako to učini da će pokrenuti njen opoziv u Hrvatskom saboru. Postavlja se pitanje zašto je ta Titova bista toliko važna. Ona je simbol i micanje toga simbola bio bi početak detitoizacije koju ćemo prije ili kasnije morati provesti. A koliko je ta bista važna kao simbol pokazuje rezultat predsjedničkih izbora. Tvrdim da je Stožer Ive Josipovića u prošlim izborima ispravno procijenio da veličanjem Tita i obećanjem da će Titova bista ostati na Pantovčaku može dobiti veliki broj glasova pa možda čak i pobijediti. Suprotno Josipoviću, Kolinda Grabar Kitarović se okrenula rehabilitaciji državničke politike Franje Tuđmana te je, htjeli to priznati ili ne, došlo do otvorenog sudara titoista i tuđmanista, tako da je odnos prema Titu i Tuđmanu postalo presudno pitanje koje je u znatnoj mjeri odlučivalo o tome za koga će glasovati građani. Očekivanje Ive Josipovića da će mu Titova bista i veličanje Tita možda donijeti veliki broj glasova u znatnoj mjeri su se i ostvarila. Za Josipovića su glasali dijelovi Hrvatske koji nisu bili izravno u Domovinskom ratu, koji nisu doživjeli razaranja i sve strahote velikosrpske agresije, agresije Crne Gore i JNA, čak je s malom većinom za Josipovića glasovalo i Tuđmanovo Hrvatsko zagorje. Za Kolindu Grabar Kitarović glasovali su u velikoj većini branitelji i dijelovi hrvatske koji su neposredno doživjeli velikosrpsku, crnogorsku i agresiju JNA, koji su se suočili sa genocidnom politikom agresora. Dakle, s malom većinom tuđmanovci su pobijedili titoiste. Međutim, činjenica je da je Hrvatska i dalje ostala politički podijeljena i zato treba biti realan i očekivati da će i na narednim parlamentarnim izborima bitnu ulogu imati sukob između titoista i tuđmanista, između titoista Milanovića i tuđmanista Karamarka. Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović i posebno njen sjajan domoljubni govor i prvi potezi koje je povukla titoisti su shvatili kao početak svoga kraja i zato su odlučili svim sredstvima, ne samo demokratskim nego i nedemokratskim, čuvati svoje pozicije te kriminalizirati HDZ, a posebno Tomislava Karamarka. Ta strategija se provodi i zato Drago Prgomet, kao i Jadranka Kosor, ne mogu se praviti naivni, tobože ne znaju o čemu se radi pa onda udarati po svojoj bivšoj stranci na isti način kako po njoj udaraju titoisti na čelu s Zoranom Milanovićem i brojne medijske crvene brigade koje još uvijek vladaju glavnim medijima.

U takvoj atmosferi Tomislav Karamarko i HDZ ne smiju odustati od svoje retorike i svoje politike s kojim su pobjeđivali na izborima i s kojom jedino mogu pobijediti i na idućim izborima. Međutim, jednako je važno da prva hrvatska predsjednica odbaci napade koji ju žele spriječiti da provodi politiku na kojoj je dobila izbore.

Za nju su glasali tuđmanisti a ne titoisti i zato ona mora provoditi politiku kojom je dobila izbore a ne davati ustupke pod pritiscima titoista. Dobro je što je krenula u detitoizaciju na miran način, što je rekla da će to napraviti civilizirano, daće Titovu bistu prebaciti u neki muzej i da će poštovati mišljenje mnogih, za koje je Tito bez obzira što je veliki zločina velika ličnost. Međutim, nije dobro, barem po mom mišljenju, što se pokolebala u provođenju svoje odluke da izmjesti Titovi bistu s Pantovčaka.

To potvrđuju slijedeće njene izjave: "Kako joj izmještanje Titove biste nije najvažnije pitanje i da su od toga pitanja daleko važnija pitanja lošeg gospodarstva, siromaštva, gladi djece i tako dalje". Zatim je objasnila da u Hrvatskoj ima puno ljudi koji poštuju Josipa Broza te da će to pitanje riješiti na dostojanstvene način kako bi njegova bista bila dostupna na ovaj ili onaj način, onima koji ju budu željeli vidjeti i posjećivati. Takvim svojim izjava ona na neki način dolazi u sukob s HDZ-om, bez čije pomoći ne bi postala predsjednica, jer HDZ traži vrlo argumentirano detitoizaciju hrvatskog društva i tretira Tita kao zločinca, bez obzira na sve zasluge. Te izjave došle su kao svojevrsna kapitulacija nakon strašnih pritisaka titoista koji su od toga napravili najveći politički problem.

U Hrvatskoj i dalje ostaje ključna podjela na titoiste i tuđmaniste. Milanović, Josipović, Holy i drugi na ljevici i dalje su tvrdi titoisti i spremni su Tita braniti do "posljednje kapi krvi". Suprotno tome HDZ i njegova koalicija inzistiraju da predsjednica Kolinda Grabar Kitarović provodi politiku na kojoj je dobila izbore, te će s druge strane vršiti pritisak na nju da ne smije odustati od detitoizacije te da ne smije tražiti neke razloge zašto bi to odgodila ili čak odustala. Doduše i u predizbornoj kampanji Kolinda Grabar Kitarović nikada nije rekla da je Tito zločinac, najveći stupanj njezine osude Tita je bio da je diktator. Iz njenog kolebanja može se vidjeti da je ona spremna Tita maknuti kao diktatora ali da ne želi Tita optužiti da je zločinac.

Zbog svih tih razloga uvjeren sam da će sukob titosta i tuđmanista biti i na predstojećim parlamentarnim izborima bitno pitanje koje može odlučiti rezultat izbora. Zbog svega toga HDZ mora odlučno odbaciti kritike Drage Prgometa koji traži promjenu HDZ-ove politike. HDZ mora imati istu politiku s kojom su Kolinda Grabar Kitarović i Tomislav Karamarko do sad pobjeđivali na izborima. Odustajanje od te politike moglo bi ugroziti pobjedu HDZ-a. A bez nove pobjede HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović bi u cijelom svom mandatu bila blokirana i ne bi mogla napraviti ništa od onoga što je u svom sjajnom govoru prilikom svečane prisege obećala hrvatskom narodu. Pri svemu tome ne treba zaboraviti da će se na različite načine pokušati otvarati sukob između HDZ-a i Kolinde Grabar Kitarović. Da će se i dalje napadati hrvatski branitelji kao navodno produžena ruka HDZ-a, da će se čak nastaviti i stvaranje crvenih brigada koje trebaju izazvati ulične sukobe, uključujući i fizičke napade, kako pogrdno govore, na "šatoraše".

U takvim stvarnim političkim odnosima snaga bivši čelni ljudi HDZ-a Drago Prgomet i Jadranka Kosor moraju razmisliti za koga rade i za koju se objektivnu politiku zalažu kada dnevno napadaju svoju bivšu stranku, kada ju sotoniziraju i kada ju pokušavaju oslabiti uoči možda najvažnijih izbora od izbora 90-te. Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović neće puno značiti ako se ne postigne još jedna pobjeda. Tek zajedno Kolinda Grabar Kitarović i Tomislav Karamarko mogu relativno brzo od titoističke Hrvatske stvoriti modernu, demokratsku Hrvatsku.