Zašto bi osnove ekonomije trebalo uvesti već u osnovnu školu

Krasno, Božić stiže, a u HDZ-u sve po starom, populistički i dugoročno štetno za sve! Osim što pljuju ljudima na dostojanstvo hvaleći se povećanjem plaća za jedva tri stotine kuna, još napominju kako su plaće u javnom sektoru za njihovog mandata rasle 11,5 posto, iako su prošli tjedan ponovno pristali na ucjene sindikata i dodatno povećali plaće uhljebima iz javnog sektora. Osim štetnog, ali u lijepi celofan zamotanog božićnog Plenkovićevog poklona u vidu onoga što nazivamo minimalnom plaćom, još jedan tipičan populistički potez i moćno oruđe pripremaju u Vladi HDZ-a i HNS-a.

Ono što nazivamo "besplatnim udžbenicima", kao rezultat ucjena od strane koalicijskog partnera Milana Bandića te Ivana Vrdoljaka i njegovog HNS-a, najavljeno je za 2019. godinu. I dok većina siromašnih roditelja kojima je teško izdvojiti dovoljno novca za relativno skupe školske udžbenike sad Plenkovićev i Vladin potez smatra hvale vrijednim, takva odluka zapravo je smjer koji postiže kontraefekt od onoga u što su se recimo Vrdoljak i HNS kleli kad su preko noći zamijenili političke kapute i ušli u vladajuću koaliciju nazivajući sebe "spasiteljima hrvatskog školstva" i najavljujući napokon pokretanje kurikularne reforme.

Zašto su povećanje minimalne plaće i "besplatni" udžbenici zapravo pogrešna i štetna politika vladajućih? Što se tiče povećanja minimalne plaće, ono je u našim prilikama odnosno neprilikama štetno jer bi u startu moglo ugasiti nekoliko tisuća novih mikro i malih tvrtki koje tu plaću u početku ne mogu isplatiti, ali bi kroz šest do 12  mjeseci uredno mogle svojim zaposlenicima isplatiti i dvostruko veću. Da, kod nas prevladava mentalitet koji vladajućima godinama omogućava takvu politiku i koji će na to reći: "ako netko ne može isplatiti radnicima 3000 kuna neto, bolje mu je da zatvori firmu". Super, ali takvi sigurno nikad nikome nisu isplatili plaću niti imaju pojma da u Hrvatskoj poduzetnici svojim zaposlenicima ne mogu isplaćivati velike plaće zbog ogromnih poreza koji uzimaju radniku gotovo pola plaće i proslijeđuju je uhljebima kojima je plaća, kako se Plenković hvali, "povećana 11,5 posto u njihovom mandatu".

Drugim riječima, plaću bi trebalo određivati tržište, minimalnu plaću i satnicu u privatnom sektoru nikako ne bi trebao određivati Plenković svojim dekretima i zakonima te tako uništavati razvijanje gospodarstva prije nego je ono uopće počelo adekvatan rast. Jer rast BDP-a od 2,8 posto nije nikakvo razvijanje gospodarstva, nego itekako kaskanje za svim drugim zemljama Europske unije pa i onih koje to nisu, poput vjerovali ili ne jedne Srbije čiji je predviđeni rast BDP-a oko 3,5 posto. "Besplatni" udžbenici štetni su jer oni sami po sebi uopće nisu besplatni, ali kod nas ta svijest još nije dovoljno zaživjela i previše smo ovisni o velikoj državi pa ljudi niti ne znaju koliko novca uplaćuju u proračun, pa između ostalog i u ono što nazivamo "besplatno" školstvo. Da ljudi znaju koliko u životu kuna daju za školski sustav, vidjeli bi da su te "besplatne" udžbenike oni već debelo preplatili i to nekoliko puta! No taj se novac naravno najmanje troši na ono što porezni obveznici misle, a većinom odlazi na uhljebe i neradnike u javnom sektoru pa se ista povećanja plaća vrše za izvrsnog učitelja kao i šalterušu u nekom nebitnom uredu u općini.

Roditeljima ne bi trebao biti cilj dobiti "besplatne" udžbenike za svoju djecu, nego imati dovoljno novca da im takve stvari nisu teško dostupne, a tu ih debelo koči država svojim štetnim politikama.

I onda se uvijek pojavi neki Bandić, Vrdoljak i na kraju veliki vođa poput Plenkovića koji baci ljudima populistički potez i vikne "evo vam besplatni udžbenici", evo 300 kuna veća minimalna plaća, a mi na žalost još uvijek padamo na to i zadovoljavamo se mrvicama koje nam bacaju, iako smo to sve već vrlo skupo platili. Zato bi u kurikularnu reformu koje su puna usta svima, važnije i korisnije bilo uvrstiti novi predmet koji bi se zvao "Osnove ekonomije", no to naravno Vladi nije u interesu jer bi tada narod već u mladim danima shvatio da ne postoji ništa "besplatno", da ne postoje besplatni udžbenici niti besplatni ručak, sve to porezni obveznici uvijek plate, htjeli ili ne htjeli, školovali svoju djecu ili pak ne imali djecu uopće.

U tom predmetu učenici bi malo po malo otkrivali da država nije tu da onima koji nam daju plaću određuje kolika ona mora biti, da njezin cilj ne bi trebao biti radniku uzeti što veći dio njegovog teško zarađenog novca... Učili bi o slobodnotržišnoj ekonomiji, o stvarnom odnosu poslodavca i radnika, a ne o "sukobu rada i kapitala" što najčešće danas mogu čuti iz mainstreama... Tada bismo se odmaknuli od postsocijalističkog nasljeđa, tada bismo se napokon oslobodili i prihvatili da domovina i država nisu isto, da slobodno tržište donosi gospodarski rast, a ne intervencionizam vladajućih i populizam u vidu "besplatnih" udžbenika, rasta minimalne plaće ili prvomajskog graha na trgu...