Zar smo zaista suglasni da je 'rad na daljinu' jeftiniji od klasičnog?

Nakon godine dana turbulencija između valova, mjera i sojeva te pokušaja da se normalno prevede u ''novo normalno'' i istim udarcem zapečati kao prihvatljivo, polako ulazimo u fazu u kojoj ćemo se sve više baviti propitivanjem što nam je prihvatljivo, a što nije u onome što ćemo polako, ali sigurno prepoznavati kao možda i trajnu promjenu koju nam je donijela pandemija.

''Rad od kuće'', odnosno rad na daljinu, odnosno rad iz vikendice, mogao bi biti važan dio te trajne promjene, u kojoj bismo sve češće mogli slušati kako se osmišljavaju online inačice za sva moguća zanimanja. Kompanije su u pravilu brže od pojedinca, jer plaćaju više pojedinaca da za njih brže misle, pa je tako i teza da je ''rad na daljinu jeftiniji'' od klasičnog rada, zauzela svoj prostor i dobila svoju vidljivost prije obrnute teze prema kojoj bi se čovjeka za ''rad na daljinu'' trebalo platiti više, a ne manje.

Što je od to dvoje točno, zapravo nije moguće jednoznačno odrediti, ali kako je cijena rada pitanje s jedne strane dogovora u okviru mogućega s ciljem zadovoljavanja oba interesa, bilo bi neozbiljno prihvatiti rušenje cijene rada u zamjenu za mogućnost ''rada na daljinu'' kao jedinu izvjesnu budućnost.

Istraživanja se pak već naveliko rade. Istraživanje tvrtke Catrix koje je prenio portal posao.hr,  provedeno na tisuću Britanaca pokazalo je da bi 75 posto zaposlenika pristalo raditi u prosjeku za 14 posto nižu plaću samo da mogu stalno raditi od kuće. Za rezanje plaće u zamjenu za ''rad na daljinu'', kako pokazuje istraživanje, najspremniji su zaposleni između 45 i 54 godine.

Argumenti za odricanje od novca u zamjenu mogućnosti rada od kuće nižu se sami od sebe, pa imamo štednju vremena potrebnoga da se stigne na posao i da se vrati s posla kući, pri čemu se štedi i novac koji se troši na putovanje, a poslodavcima omogućava da zaposle i one ljude koji žive predaleko da bi fizički dolazili na posao. 

U SAD-u se provode slična istraživanja i uglavnom se lobira za omasovljavanje rada od kuće kao koncepta koji omogućuje štednju vremena i novca, daje bolju kvalitetu života, jer kako se to ne vidi iz aviona, ako radite od kuće, fleksibilni ste dočekati električara i vodoinstalatera, a ne uzeti slobodan dan, možete biti kući kad vam djeca dođu iz škole, manje ćete zagađivati okoliš putovanjem na posao koje ionako nije zdravo, jer istraživanja to putovanje povezuju s većim rizikom od depresije, povećanom razinom šećera u krvi i povećanim kolesterolom.

S druge strane, sigurnost domova kao radnih prostora osigurat će i manje izlaganje bolestima. Tko zapravo ne bi radio na daljinu pa svoj posao obavljao danas od kuće, sutra iz hotela s izleta, a prekosutra usput dok obavlja zaista važne stvari za sebe? Istovremeno, grijanje zimi i hlađenje ljeti upaljeni su u kućnom radnom prostoru cijeli dan, češća putovanja za zadovoljstvo zahvaljujući mogućnosti ''rada na daljinu'' također treba financirati, a nešto bi našeg radnika iz doma svoga nakon nekog vremena mogle koštati slobodne aktivnosti resocijalizacije u odrasloj dobi, kada se susretne s činjenicom da je, recimo, u pola godine uživo sreo užu obitelj, nekoliko članova rodbine i dostavljača iz trgovine i restorana.

Rad od kuće, naravno, ima brojne prednosti, no ne treba žuriti s ocjenom da takav rad omogućuje koristi za radnika zbog kojih bi plaća za takav rad trebala biti manja. Štoviše, rad od kuće mogao bi, sagleda li se hladne glave, oslobođen straha od novih pandemijskih valova i koroninih sojeva mogao u slučaju njegova omasovljavanja biti i skuplji, odnosno tražiti povećanje plaće, a ne njezino smanjivanje.

Pandemija je globalno donijela goleme financijske gubitke brojnim sektorima i kompanijama, neki su ipak bogatiji i njihove zarade samo će rasti i takav razvoj događaja neupitno utječe i na plaće ljudi u farmaceutskoj industriji koji bi mogli zarađivati više ili onih u modnoj industriji koji bi mogli zarađivati manje. No, tu realnost ne bismo smjeli olako miješati s radom od kuće kao načinom pojeftinjenja rada i zamjenu za druge koristi.

Naime, nakon ''medenog mjeseca'' uvijek nastupa stvarnost pa bi mnogi koji danas kažu da su spremni za manje novca raditi isti posao samo da ne moraju fizički ići na posao, taj svoj stav nakon iskustva koje si priželjkuju mogli ozbiljno požaliti.

Ako se svijet rada zaista mijenja prema pretežnom radu od kuće i nakon pandemije, ili u vremenu života s pandemijom koje ima neograničeno trajanje možda bismo prije ocjene cijene rada prvo trebali postati svjesni promjene...