Zapadnoj civilizaciji može se dogoditi ono što se Europi dogodilo nakon Prvog svjetskog rata

Zapadna inačica "puta svile" zapravo je najavljena još prošle godine. Na sastanku G7 u lipnju 2021. dogovorena je nova investicijska inicijativa s globalnim dosegom. Nije navedeno kako bi inicijativa trebala funkcionirati, no ona je jasno postavljena kao alternativa inicijativi Pojas i put.

U prosincu prošle godine Europska komisija najavila je kako će – u okviru inicijative nazvane Global Gateway – rezervirati oko 300 milijardi eura koje će u idućih pet godina investirati u infrastrukturne projekte širom svijeta, uglavnom u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. Prema najavama, europski Global Gateway trebao bi počivati na demokratskim vrijednostima i biti alternativa kineskom Putu svile koji je pokrenut prije devet godina. 

Geopolitičke i ekonomske motivacije

Kad govorimo o kineskom Putu svile, treba istaknuti da je Moskva s vremenom postala jedan od najoduševljenijih partnera, premda je na najavu kineskog predsjednika Xija u početku odgovorila suzdržano, zabrinuta da će planovi Pekinga zasjeniti viziju Moskve o "Euroazijskoj ekonomskoj uniji" i zadirati u njezinu tradicionalnu sferu utjecaja. 

Kako se odnos Rusije i Zapada pogoršavao, ruski predsjednik Vladimir Putin obvezao se povezati svoju euroazijsku viziju s inicijativom Pojas i put. Neki su ruski stručnjaci skeptični prema takvom savezu, za koji smatraju da će biti ekonomski asimetričan, no u situaciji izolacije od Zapada zbog agresije na Ukrajinu Rusija nema mnogo izbora. 

Inicijativa Pojas i put nedvojbeno ima i geopolitičke i ekonomske motivacije. Xi Jinping je promovirao viziju asertivnije Kine, dok su usporavanje rasta i pogoršani trgovinski odnosi sa Sjedinjenim Državama vršili pritisak na vodstvo zemlje da otvori nova tržišta za svoju robu. Za Jinpinga, Pojas i put služi kao kontraodgovor protiv američkoga "pivota u Aziju", ali je to i način da Kina razvije nove mogućnosti ulaganja, širi izvozna tržišta i jača prihode i domaću potrošnju. 

Neosporno je to da se radi o mreži infrastrukturnih projekata čiji je cilj povećati kineski ekonomski i geopolitički utjecaj i projicirati svoje vodstvo u svijetu. Ipak, projekt ima i velike kritičare. Malezijski premijer Mahathir bin Mohamad nazvao je Pojas i put "novom verzijom kolonijalizma", a zapadni analitičari sve češće govore o diplomatskoj zamci duga, tj. o tome da Kina koristi Pojas i put kao pokriće za astronomske zajmove kojima će partnere držati podređene kineskim interesima. U tom smislu bivši američki državni tajnik Mike Pompeo okvalificirao je Pojas i put kao pokušaj "kupnje carstva".

Najava globalnoga investicijskog programa, kao zapadne alternative kineskim geopolitičkim i geoekonomskim ambicijama, za sada nije praćena konkretnim brojkama, izračunima i tablicama. Nije poznato tko će biti investitori, tako da za sada imamo popis lijepih želja. 

Pokušaj kontriranja Zapada Istoku

Danas je već gotovo zaboravljeno da je Amerika prije najave kineskog Novoga puta svile i sama pokušala realizirati svoj Put svile s ciljem ograničavanja kineskih ambicija u Aziji. Tako je 20. srpnja 2011. u Chennaiju u Indiji Hillary Clinton održala govor "Novi put svile". Plan se trebao realizirati u okviru Središnjeg zapovjedništva SAD-a (CENTCOM), no nakon što je nadležnost prenijeta na State Department projekt je obustavljen. Razlog zbog kojega je Kina uspješna u provođenju svoje inačice Novoga puta svile analitičar Leif Rosenberger vidi u tome što Peking zna kako povezati i ekonomiju i sigurnost u svojoj vanjskoj politici, dok američka vanjska politika drži ekonomiju i sigurnost u "odvojenim silosima".

Pad zapadne moći i jačanje azijsko-pacifičke regije očigledna su činjenica posljednjih godina. Francuski predsjednik Emmanuel Macron jasno je rekao da svjedočimo kraju zapadne hegemonije. Moć Zapada je u silasku, čak i u ekonomskom smislu, a kriza državništva i državnika  toliko je očigledna da ju ne treba posebno argumentirati. 

Aktualni pokušaj ekonomskog kontriranja Zapada Istoku možda je i posljednji pokušaj održavanja kakve takve ravnoteže u međunarodnim odnosima. Ako ne dođe do posvemašnje (geo)političke, ekonomske i intelektualne mobilizacije Zapada u desetljećima pred nama zapadnoj civilizaciji kao cjelini dogoditi će se ono što Europi dogodilo nakon Prvoga svjetskog rata kad je prestala biti najmoćniji pol svjetske geopolitike.

No za takvo nešto potrebna je i vrijednosna promjena. S danas dominantnim vrijednosnim sustavom Zapad ima vrlo upitnu budućnost.