Zapadni centri moći za etnonacionalizam optužuju Hrvate, a bošnjački nacionalizam, pod krinkom kvazigrađanske opcije, ne žele vidjeti

Crnogorski premijer Dritan Abazović i predsjedavajući Savjeta ministara BiH Zoran Tegeltija sudjelovali su kao promatrači, dok je Kosovo odbilo sudjelovati na summitu inicijative "Otvoreni Balkan".

Istoga tjedna njemački kancelar Olaf Scholz posjetio je Kosovo, Srbiju, Makedoniju i Bugarsku. Njegov se posjet u tumači u kontekstu ohrabrivanja "europskih ambicija" ovoga prostora (gdje je jedino Bugarska već član), no iza kulisa Berlin je u Beograd došao i s vrlo jasnim zahtjevima.

Traže se sankcije protiv Rusije

Još za vrijeme posjeta Kosovu Scholf je na konferenciji za medije u Prištini poručio da od Srbije kao kandidata za ulazak u EU očekuje zaokret od dosadašnjih bliskih odnosa s Rusijom. Aleksandar Vučić je nakon sastanka rekao da je Scholz na decidiran i oštar način tražio od Srbije da se priključi sankcijama protiv Ruske Federacije.

Nema nikakve dvojbe da je Srbija jedan od glavnih saveznika Rusije u Europi, no pomalo je licemjerno kad službeni Berlin danas "utjeruje" proturuske sankcije po Europi. U jeku rata u Ukrajini 2015. Njemačka je sklopila energetski pakt s Rusijom i u međuvremenu praktički postala jedan od glavnih distributera ruskoga plina za Europu. Tada su vrijedila neka druga pravila… Ipak, Scholz – koji promiče novi smjer njemačke vanjske politike – ne puca iz prazne puške s obzirom na to da su njemačke investicije zaslužne za 77.000 radnih mjesta u Srbiji.

Srbija je svih ovih godina sjedila na više stolica proklamirajući tzv. politiku "4 stuba", tj. oslanjanje na Rusiju, EU, SAD i Kinu. Nova geopolitička i sigurnosna realnost na istoku Europe od Srbije zahtijeva svrstavanje prema Zapadu što bi uključivalo odmak od Rusije.

Vučić će nastojati i dalje, bizantinski lukavo, manevrirati između više strana, a ako će u jednom trenutku biti prisiljen izabrati stranu niti jedan odabir neće mu dati miran san. Odmakom od Rusije stvara si probleme u većinski proruski raspoloženom narodu, a u slučaju odustajanja od EU-a gubi financijsku potporu.

Predvorje EU-a

Osim sankcija Rusiji od Srbije se traži i priznanje Kosova. Već nekoliko godina govori se o mogućem dogovoru, kompromisu i "korekciji granica". Ipak, teško da će Srbija formalno priznati Kosovo. Političar koji bi to napravio potpisao bi vlastitu političku, a moguće i životnu osmrtnicu.

S druge strane, čak da Srbija i prizna Kosovo teško da će tako skoro ući u EU. Grčki premijer govori o 2033. godini kao najranijoj godini mogućeg ulaska u EU zemalja tzv. Zapadnog Balkana. Mnogo je realnije da će zemlje ovoga prostora formirati drugi oblik organizacije, bilo da govorimo o "Otvorenom Balkanu" ili tzv. Europskoj geopolitičkoj zajednici koju je nedavno spominjao Charles Michel. Radit će se o svojevrsnom predvorju EU-a.

Ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EU u sljedećih deset godina mogao bi predstavljati isključivo geopolitički akt, tj. pokušaj da se ovaj prostor izvuče od utjecaja Rusije, Kine, Turske, ali i arapskih zemalja. Najveći zagovornik integriranja ovoga prostora u EU je Njemačka koja čitav prostor bivše Jugoslavije tretira kao kolonijalni izvoznik radne snage i resursa.

Budućnost BiH ugrožava bošnjački unitarizam

Zanimljivo je da je njemački kancelar u svojoj zapadnobalkanskoj turneji zaobišao Bosnu i Hercegovinu kao neuralgičnu točku ovoga inače nestabilnog i fragilnog prostora koji i dalje akumulira velike konfliktne potencijale. Pod sankcijama se našao Milorad Dodik, vodeća figura bosanskih Srba, koji više ne skriva separatističke tendencije, no u isti koš zapadni centri moći, od Berlina do Washingtona, trpaju i hrvatske političare pa se pod sankcijama našao i Marinko Čavara, predsjednik Federacije BiH iz HDZ-a BiH.

Zapadni centri moći Hrvate optužuju za etno-nacionalizam, dok bošnjački nacionalizam, pod krinkom kvazigrađanske opcije, ne žele vidjeti. Američki državni tajnik Antony Blinken nedavno je poručio da SAD neće dopustiti da etno-nacionalističke stranke ugroze budućnost BiH. Riječ je ili o otvorenoj probošnjačkoj politici, koja podrazumijeva gaženje elementarnih prava Hrvata u BiH, ili o dubokom nerazumijevanju političke situacije u toj zemlji.

Budućnost BiH zapravo ugrožava bošnjački unitarizam i pokušaji da se Hrvate svede na nacionalnu manjinu. Onda kad službeno Sarajevo odustane od unitarizma dogovor će postići za pet minuta. Na žalost, čini se da je gaženja prava Hrvata konsenzualna politika bošnjačkih političkih elita. To budućnost BiH zaista čini vrlo upitnom.