ZAHTJEVI ISTOSPOLNIH PAROVA Tko u ovoj državi zastupa interese djece?

Podsjetimo, riječ je o homoseksualnom paru iz Zagreba koji je pokušao udomiti više djece, ali im je Centar za socijalnu skrb odbio zahtjev. Zbog toga su podnijeli žalbu Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku od kojih su isto dobili odbijenicu, a onda su odlučili podići tužbu na Upravnom sudu, koji im je, tako barem tumače iz udruge Dugine obitelji, dao za pravo u njihovu traženju.

Nakon što je većina medija prenijela kako je Upravni sud donio 'povijesnu odluku' iz LGBTI zajednice su najavili kako će tražiti pravo na posvajanje djece i pravo na medicinski pomognutu oplodnju za gay parove. Stoga je razvidno da LGBTI aktivisti žele kroz pojedinačne slučajeve otvoriti vrata promjenama zakona i omogućiti da istospolni parovi mogu udomljavati i posvajati djecu.

'Manijakalna pseudo-tvorevina'

Bitku tog homoseksualnog para koji žele pružiti ljubav 'siročićima' mogli smo pratiti kroz njihove emotivne ispovijesti u medijima ciljano sročenih kako bi se pokušalo senzibilizirati tu  'manijakalnu pseudo-tvorevinu' kako je u svom slobodnom govoru u Hrvatskom saboru, Hrvatsku i hrvatsko društvo nazvao Marko Vučetić iz Kluba nezavisnih zastupnika (ranije zastupnik Mosta), upravo zato što taj brižni par ne može ostvariti tu svoju godinama staru želju.

I dok mediji, razne udruge i političke stranke s lijevog spektra koji predstavljaju naprednu i  tolerantnu Hrvatsku, složno liju iskrene suze jer su istospolni parovi u Hrvatskoj, kako tvrde, diskriminirani i krše se njihova ljudska prava, za prava tih mališana koji su zbog roditeljske nebrige, zanemarivanja i zlostavljanja završili u domovima nitko da bi digao glas, osim par udruga čija se priopćenja u medijima prenose uz napomenu kako je riječ o ultrakonzervativnim, ultrakatoličkim ili čak katolibanskim udrugama.

Političke bodove na odbijenici Centra za socijalnu skrb odlučila je odmah iskoristiti i perjanica slobodarske i napredne Hrvatske, SDP-ovac Nenad Stazić koji je u Saboru u svojoj poznatoj demokratskoj maniri izjavio kako bi ravnateljicu tog Centra trebalo smijeniti i protjerati te poručio kako djeci veća opasnost prijeti od 'popovske pedofilije' nego od udomljavanja kod homoseksualnih parova.

I kada vidite tko i s kakvim argumentima zastupa prava jedne male, ali iznimno moćne interesne skupine, drago vam je da niste u tom društvu.

I za temu o pravima djece nisu relevantni ni Stazić, ni Vučetić ni Davor Bernardić, ni SDSS-ovci, ni HNS-ovci, ni vječni saborski zastupnik Furio Radin koji je najavio podnošenje ustavne tužbe zbog diskriminacije istospolnih parova kada je u Saboru usvojen aktualni Murganićev Zakon o udomiteljstvu koji ne predviđa udomljavanje djece kod istospolnih parova, ali jeste dječja pravobraniteljica Helenca Pirnat koja je u koordinaciji s pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova Višnjom Ljubičić i pučkom pravobraniteljicom Lorom Vidović zdušno stala u obranu prava istospolnih prava za udomljavanjem djece uoči donošenja spomenutog zakona!

Pokusni kunići

Stoga s pravom možemo zapitati tko u ovoj državi i u ovom društva zastupa interese djece? Je li danas njihovo udomljavanje kod istospolnih parova, a sutra posvajanje uistinu u najboljem interesu tih mališana ili bi bila riječ o dodatnoj traumatizaciji i stigmatizaciji  ionako  traumatizirane i zlostavljane djece koja nisu završila u domovima jer su imala sretno djetinjstvo. Ima li pravo država raditi eksperiment s tom najranjivijom skupinom u društvu radi ispunjenja nečijih želja ili skupljanja jeftinih političkih bodova stranaka poput SDP-a i HNS-a?  

I kada potpuno zanemarimo svjetonazorske rasprave i znanstvene spoznaje iznikle iz iskustva odrastanja u heteroseksualnom okruženju od kada je 'svijeta i vijeka', svatko komu je uistinu stalo do dobrobiti te djece zna da s obzirom na razinu prihvaćenosti istospolnih zajednica u hrvatskom društvu za njih ne može biti najbolji interes da nakon svih trauma i emocionalnih rana još moraju biti i 'pokusni kunići' za reakcije okoline i druge djece jer imaju 'dvije mame' ili 'dva tate'.

Je li itko od tih dušobrižnika uopće razmišljao kako bi to zbunjujuće moglo djelovati i na samo dijete koje iz disfunkcionalne obitelji, ako već moramo biti politički korektni, predajemo u nedovoljno istraženo okruženje glede utjecaja na njihov psihofizički i emocionalni razvoj?  

Nisu 'mačići i kučići'

Previše je pitanja otvoreno i stoga svaka odgovorna osoba, stručnjak ili institucija zna da se takve odluke ne mogu i ne smiju donositi zbog pritiska određenih lobija i populističkih zahtjeva dijela političkih stranaka. Pa čak i ne zbog pritiska Nenada Stazića.

Naime, ne radi se ni o 'mačićima' niti o 'kučićima' nego o dječjim životima, tim malim, neprocjenjivim ljudskim bićima koje na žalost, zbog svog postupanja prema njima, mnogi nisu zaslužili. I pri tom ne mislimo na istospolne parove.

I za kraj, sve borce za ljudska prava upućujemo na problematiku te djece kojima su, a ne istospolnim parovima, prekršena temeljna ljudska prava jer godinama čame u domovima zbog neefikasnosti sustava i spore i komplicirane procedure posvajanja. Potrebno je znati da se u Hrvatskoj u prosjeku šest bračnih parova natječe za jedno dijete koje je zadovoljilo kriterije za posvajanje.

Ni s udomiteljstvom nije puno bolje. Udomitelji se žale za nedostatak sustavne podrške, na neujednačenost kriterija u centrima za socijalnu skrb; upozoravaju na izdavanje dozvola za udomiteljstvu prema dobro poznatom sustavu veza i poznanstava, na nedostatke nadzora u udomiteljstvu, kroničan nedostatak socijalnih radnika, psihologa i ostalih stručnih djelatnika koji bi bili podrška i udomiteljima i djeci....

Dakle, ima se i više nego dovoljno razloga za dignuti glas za tu djecu, ali ne tako da se u nedovoljno razvijen i nesređen sustav još navrat-nanos ubacuju i istospolni parovi nego da se napravi pritisak na mjerodavne, kako bi ti mališani danas dobili svu moguću podršku da bi sutra mogli odrasti u zdrave i uravnotežene ljude i korisne članove ovog društva.