Za razliku od Škore, od Milanovića nismo ništa čuli o programu za kojeg se zalaže

Pobjeda u glasovanju je nadmoćna, belgijski šef diplomacije ostao je daleko iza nje. Što god mi u Hrvatskoj još mislili o europskim institucijama ili o svojim političarima, to je objektivan uspjeh. I nje osobno i Hrvatske, a svi znamo, i hrvatske Vlade i određenih lobija. Nije daleko iza nas vrijeme kad su iz Bruxellesa i Strasbourga stizale samo packe, prigovori ili u najboljem slučaju samo tzv. preporuke. Nismo poruke iz tih gradova rado dočekivali i često smo im morali dokazivati notorne činjenice - da smo u pravu, da poštujemo prava manjina, da smo europski narod stoljećima... A često smo i mi, provodeći nepopularne mjere ili donoseći takve zakone tvrdili da su to njihove direktive. I tako u krug. Bez uzajamnih simpatija.

Danas, kad su visoke dužnosti sasvim dostupne našoj zemlji, fascinacije nema. Za najviše funkcije u EU vladi kalkuliralo se s čak dva imena iz Hrvatske, naše predsjednice i Plenkovićevo. Već smo bili skloni tvrditi da žele pobjeći na briselske fotelje. Prema EU zastupnicima smo bitno blaži. Njihov rad propitkujemo s manjom strogošću, visoke plaće nam ne smetaju i bez problema povjerujemo svima kako tamo žele otići zbog Hrvatske, a novac ih ne zanima. Kriteriji su nam, kao i inače, čudni. Najteže nam je priznati da nas netko cijeni, da smo nešto dobro odradili i da na međunarodnom tržištu vrijedimo. Ili samo nismo navikli. Kriteriji, kriteriji...

Poštivanje prava nacionalnih manjina i ranjivih skupina... Pa kod nas manjine i formalno imaju svoje predstavnike u parlamentu, uglavnom su u vlasti,  jer tako im je lakše ostvariti prava zbog kojih su izabrani. Za druge bi se zastupnike reklo da trguju? Zanimljivo je sada gledati tzv. prosvjed protiv useljavanja romskih obitelji u stanove u široj okolici glavnog grada. Gradonačelnik im je dodijelio stanove, a pobunili su se pristojni susjedi. Zanimljivo je gledati kako se profesionalni zaštitnici ljudskih prava, posebno manjinskih 'ne bi šteli mešati'... Ili su na odmoru... Može im biti. Njima.

Migrantska kriza zauzima više pažnje, iako ozbiljnih incidenata nema. Podijeljeni smo između empatije i pomalo iracionalnog straha. Više i češće vjerujemo onima koji optužuju policiju nego vlastitoj policiji. Ovog puta, stvarno vlastito. A čvrstu ruku u ovom slučaju ipak volimo, stanovnici uz granicu s BiH posebno. Migrantski kamp preseljen je bliže našoj granici, ništa slučajno. Merkel je svoju granicu čvrsto zatvorila nakon što su prihvatili radnu snagu koja je nedostajala. Sada mi čuvamo svoju i njihovu granicu i funkcioniramo. Nitko ne želi turiste i migrante zajedno.

Ako bismo mjerili trajanje ljeta mjerilom Hrvatske televizije, onda ono traje duže nego kod naših zastupnika. Baš zanimljivo. A za to vrijeme treba odrediti zamjenu za Mariju Pejčinović Burić, možda i jače obnoviti Vladu. Nije to novost nakon polovice mandata. A saborskim zastupnicima Ustav i zakoni jamče pauzu od sredine srpnja do sredine rujna. Kako su kod nas promjene u kadrovskoj politici uglavnom spore, vjerojatno čekamo jesen pa onda oštro... Ili ne, možda ipak diplomatski. Čitavo ljeto tada ostaje medijima otvoreno za razne špekulacije, a sezona kiselih krastavaca zna biti neugodna za političare. Događaja je malo, a pisati se mora. Uvijek netko tu činjenicu skupo plati, ali u opisu posla je, a sezona počinje.

Predsjednički kandidati krenuli su  baš uoči te i takve sezone ili tako samo izgleda. Od lijevog favorita ništa nismo čuli o programima za koje se zalaže. Istina i karakter mogu biti program, samo što mi ne izgledaju baš u SDP-u zadovoljni tim programom. Lijepo je čestitao ministrici na izboru što sigurno može ići u vođenje kampanje. Njihovih pobjeda u vanjskoj politici, a sukreira je i predsjednik, nešto nije bilo. U pamćenju je ostalo izbjegavanje Merkel da se i na marginama summita sastane s našim Zoranom. Slučaj Perković i Mustač završio je njihovim isporučenjem Njemačkoj nakon dugih i neuspješnih manevara s posljedicama na ugled  zemlje. Odbijanje suđenja u Hrvatskoj i izbjegavanje izručenja je iza nas. Na čiju štetu? Nisu to neozbiljne teme. Šutnja ne začuđuje.

Progovorio je o programu samo Škoro i zapalio vatru. O prijedlozima će se izgleda dugo raspravljati, ovisno o preferencijama. On sada može mirno pjevati ili ne. I jedno i drugo je kampanja. A sadašnja predsjednica želi u Knin kao predsjednica, a ne kao kandidatkinja. Zoki ne može ignorirati. Sada mora položiti vijenac javno, ne može to izbjeći... I koje od toga nije kampanja?

Škorina je kampanja glasna i kada ne pjeva, Kolindina jasna i kada tvrdi da u njoj nije, Zoran se povremeno pojavljuje kao protiv svoje volje. Stvarno su počeli kukurikati prerano i s tankim glasom. Izbacivanje prvih probnih balona da se vidi što će se uloviti i kako će reagirati birači. I tako vjerojatno do Velike Gospe, a od jeseni moraju ozbiljno. Promjenu može izazvati jedino netko tko izvuče težu artiljeriju. Moguće jedino Kolakušić ili Škoro, sad vidimo da može, a predsjednica je u politici iskusnija pa izbjegava tapšanje po ramenu koje može naštetiti. Iskustva vrijede.

Po svemu sudeći, ljeto će zbog predsjedničkih kandidata biti dosadno, loše i skupo...