'Za dom spremni' nije ustaški - to je domoljubni pozdrav i prije i poslije

Svi bitni ljudi srpske politike sudjelovali su i osobno u agresiji na Hrvatsku. Oni tu agresiju danas nastavljaju novim sredstvima tvrdeći da je Hrvatska ustaška država, da su Hrvati nepopravljivi ustaše te da Srbima u navodnom povijesnom slijedu genocida od strane Hrvata prijeti novi genocid. Predsjednik Nikolić ide tako daleko da već najavljuje novu Oluju s ciljem da istjera iz Hrvatske one Srbe koje nije istjerala prva Oluja.

Peta kolona i nova Liga antifašista, na čijem je čelu ustvari Ivo Josipović, koji obnavlja teoriju o Hrvatskoj kao zmijskoj dolini, u kojoj vrebaju zmije iz svakog grma ali i hrvatskih srdaca, izmišljaju ustaštvo ali i koriste međunarodne institucije u borbi protiv navodno ustaške Hrvatske.

Slučaj Joe Šimunića podijelio je Hrvatsku. Sada se slučaj obnavlja. Hrvatska nogometna reprezentacija je oštro kažnjena, kako kažu, zbog rasističke politike. I u jednom i u drugom slučaju dokaz te rasističke politike je uzvikivanje na nogometnim utakmicama pokliča "Za dom spremni". Taj poklič je kvalificiran i sotoniziran kao ustaški, fašistički i rasistički i dobro služi onima koji hrvatski narod tretiraju kao nepopravljiv ustaški i fašistički narod.

Javno postavljam pitanje smije li hrvatski narod pognut glavu i prihvatiti lažne optužbe jer točno je da je poklič "Za Dom i poglavnika spremni" bio ustaški pozdrav, ali isto tako točno da je  poklič "Za dom spremni" domoljubni pozdrav koji se koristio i prije i poslije ustaša kojim su Hrvati izražavali stoljetnu vezanost za svoj dom i domovinu. Taj pozdrav se masovno koristio i u Domovinskom ratu kada su četnici i agresori iz Srbije, u koje spada i cijelo sadašnje vodstvo Srbije, pokušali genocidnim zločinima oteti Hrvatskoj znatan dio naših teritorija. Tako da je poklič za dom i domovinu najbolje izražavao bit borbe dragovoljaca koji su se suprotstavili toj agresiji. Vjerojatno među onom masom koji viču "Za dom spremni" ima i nešto malobrojnih koji na taj način daju podršku ustaškoj politici, ali tvrdim da ogromna većina, koja viče "Za dom spremni" ili koja viče "U boj, u boj za narod svoj", nemaju nikakve veze ni sa ustašama, ni sa rasistima nego su hrvatski domoljubi. Najteže je što naša vanjska politika i Ivo Šimonović i Vesna Pusić i drugi umjesto da brane naše nacionalne interese koriste međunarodne institucije da optužbe Hrvatsku za ustaštvo i rasizam i kršenje ljudskih prava.

U svakom slučaju pred hrvatskim narodom je važan zadatak da se argumentirano i svestrano suprotstavimo sotonizaciji pozdrava  "Za dom spremni" ili pozdrava "U boj, u boj za narod svoj" ili nekih pjesama kojima je narod kroz povijest izražavao svoje domoljublje. Pitanje je zašto danas u samostalnoj Hrvatskoj ponovno moramo braniti pravo na svoj nacionalni identitet ili svoju nacionalnu slobodu.

Treba pažljivo pročitati protutužbu Srbije na Međunarodnom sudu pravde pa će biti jasno da Srbija ne odustaje od svoje strategije osporavanja Hrvatima prava na svoju državu odnosno da svako zagovaranje prava na vlastitu državu i svako domoljublje proglašava ustašlukom, fašizmom i spremanja novog navodnog  genocida protiv Srba. Problem je i u dosadašnjoj hrvatskoj vlasti koja od 2001. godine nikada nije bila spremna za dom i domovinu i koja je cijelo vrijeme ustvari radila protiv vlastite domovine i koja je pomagala  one snage u Hrvatskoj i izvan Hrvatske koje su izmišljale ustašluk u Hrvatskoj. Usporedno je išao i proces detuđmanitzacije koji je ustvari proces rashrvaćenja hrvatskog naroda. Postoji razrađena strategija u kojem se domoljublje proglašava nevažnim pa čak i štetnim. U kojem se sustavno brišu simboli i njihova upotreba koja bi jačala domoljublje.

Evo, ovih dana imali smo novi pokušaj da se uklanjanjem hrvatskog grba s registracijskih tablica i automobili dekroatiziraju. Pobune je protiv toga bilo toliko da su na kraju morali odustati. I novi pokušaj razvodnjavanja proslave Oluje, upravo na njenu dvadesetu obljetnicu, ide u istom smjeru. Smanjiti važnost Knina i proslave u kultnom mjestu te podijeljenom proslavom između Knina i Zagreba ustvari omalovažiti nacionalni karakter Oluje i njenu važnost. Nije li to vezano sa stavovima srbijanskog vodstva koje je išlo tako daleko da je javno tužilo Hrvatsku za proslavu Oluje te je tražilo da se zabrani proslava Oluje. Ni oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču za njih nije argument, oni su i dalje ustaše i zločinci te se Pupovac usudi oštro prosvjedovati protiv prava hrvatske predsjednice da dva ključna pobjednička generala uključi u Savjet nacionalne sigurnosti.

Dakle, borba između nacionalnih i anacionalnih snaga, između domoljubnih i onih kojima je domoljublje ustašluk se nastavlja. Tužbe na temelju kojih je već  dvaput kažnjena Hrvatska nogometna reprezentacija dolaze iz Hrvatske. Isto tako pokušaji da Komisija Ujedinjenih naroda osudi vukovarske branitelje zbog kršenja ljudskih prava također dolazi iz hrvatske kuhinje. Ne treba zaboraviti da su Ivo Josipović i Vesna Pusić do zadnjeg trenutka pokušali povući tužbu za učinjeni genocid Srbije protiv Hrvatske. Presuda Međunarodnog suda pravde, kojom je Hrvatska oslobođena krivnje, a za krivca proglašena Srbija, koja je genocidnim zločinačkim radnjama u cilju stvaranja velike Srbije, pokušala očistiti od Hrvata hrvatske teritorije koje je željela pripojiti velikoj Srbiji, pokazuje da su Josipović i Vesna Pusić  bili na srpskoj a ne na hrvatskoj strani, što su i danas.

Hrvatski narod se ne sije predati, ne smije prihvatiti lažne kvalifikacije da je "Za dom spremni" ustaški i rasistički pozdrav. Mora se nastaviti borba protiv pete kolone u Hrvatskoj ali i protiv velikosrpske politike u čijim je faktično rukama peta kolona. Pobjeda Kolinde Grabar Kitarović i njena odlučnost da se razračuna sa svim ostacima totalitarnog sustava a posebno titoizmom povećala je agresiju svih onih koji se boje demokratske moderne Hrvatske u kojoj će konačno prestati borba crvenih i crnih.

Hrvatski narod mora utvrditi je li pozdrav "Za dom spremni" ustaški ili nije ustaški odnosno zavisno od toga donijeti odluku hoće li taj pozdrav biti dozvoljen ili zabranjen u Hrvatskoj. Nikako ne smijemo prihvatiti da nam razne komisije UEFE, koje u svom obrazloženju iznose strašne laži o Hrvatskoj i netočne činjenice odlučuju o našoj povijesti i o našem identitetu. Isto tako se ne smijemo pomiriti sa djelovanjem pete kolone, s onima koji pišu tužbe protiv Hrvatske na temelju lažnog ili velikosrpskog shvaćanja hrvatske povijesti. Ali je ipak najvažnije promijeniti sadašnje vodstvo na parlamentarnim izborima jer nitko me ne može uvjeriti da Vesna Pusić i Ivan Šimonović i drugi nemaju svoje prste u sinkroniziranim lažnim optužbama koje se zadnjih mjeseci upućuju prema Hrvatskoj kako se približavaju parlamentarni izbori.

Problem je i u tome što se u Hrvatskoj veličaju simboli komunističkog totalitarizma, što se veliča Tita, što se prelazi preko zločina koji su učinjeni, dok se u isto vrijeme pokušavaju desetci tisuća mladih ljudi, koji nemaju veze sa ustaštvom i fašizmom proglasiti ustašama i fašistima.

Dakle, ne radi se samo o tome da će Hrvatima biti uskraćeno uživanje u velikoj nogometnoj utakmici. Radi se o puno većem problemu. Radi se o tome da iznutra i izvana postoje moćne snage koje hrvatske mlade ljude i hrvatske građane zbog usklika "Za dom spremni" ili "U boj, u boj za narod svoj" proglašavaju fašistima i rasistima.

Dobro poznajem Joe Šimunića i tvrdim, kao i svi ostali, da je on veliki domoljub i da nema nikakve veze s ustašama i rasizmom i da je žrtva protuhrvatskih snaga koje udruženo djeluju i izvana i iznutra.

Znam da su najvažniji problemi u Hrvatskoj gospodarski problemi ali  nažalost i predstojeći parlamentarni izbori biti će u znaku borbe crvene i domoljubne Hrvatske.

Želi se drastičnom kaznom Hrvatskoj reprezentaciji i optuživanjem Hrvatske da krši ljudska prava u Vukovaru te istovremenim lažima i krivotvorinama i optužbama, izvana i iznutra, da u Hrvatskoj iza svakog grma vreba ustaška guja, stvoriti politička kaljuža te pokušati onemogućiti još jednu pobjedu domoljubne Hrvatske.