Vukovar je razminiran, ali mina se u Hrvatskoj nećemo riješiti još 10 godina

Sjećanja su još svježa,svjedoci se sreću na ulici. Vrijeme mira ima druge izazove iako ostaci rata još vrebaju. Iza rata ostala su sjećanja, ali i mine, gdje god je rata bilo. Vukovar je očišćen od tog eksplozivnog ostatka, ali drugi gradovi i županije nisu. Devet županija, 60 gradova i općina, još punih 418 četvornih kilometara Hrvatske ostalo je posijano minama. 

Ovog tjedna održana je konferencija Razminiranje područja uz granicu Bosne i Hercegovine u Ličko-senjskoj, Sisačko-moslavačkoj i Zadarskoj županiji. Konferencija je posebno značajna zbog hrvatskih planova ulaska u zonu Schengena, ali i za svakodnevni život građana koji žive na tim područjima. Ovog puta zahtjevan posao razminiranja obavljen je zahvaljujući sredstvima EU. Ranijih godina smo uglavnom sami plaćali razminiranje iz državnog proračuna i manjih donacija. Samo u bogatom Kuvajtu razminiranje je financirano na takav način iz državnog proračuna. 

Nacionalni program protuminskog djelovanja od rujna 2009. godine obvezao nas je završiti razminiranje Hrvatske do 1. ožujka 2019.  Kapacitete imamo, kao i stručnjake koji su traženi i izvan Hrvatske, ali novca nije bilo dovoljno. . Hrvatska neće biti bez mina 2019 .godine, to je sada sigurno jer je osigurano samo 67 posto potrebnih sredstava.  U razdoblju od 2010. do 2014. godine sredstava nije bilo zbog gospodarske krize te je nužno zatražiti produljenje roka.

Sredstvima iz EU fondova posao se sada obavlja lakše, ali zaostaci su nenadoknadivi u tako kratkom roku, posebno jer je za razminiranje ostao teže pristupačan prostor. S manje novca, oslanjajući se gotovo isključivo na vlastite snage, čistili smo minski prostor prema gospodarskim prioritetima uz prometnice, turističke prostore, naselja i infrastrukturu.

Sigurnost građana bila je logičan i opravdan prioritet, ali ipak su se dogodila 1372 minska incidenta i nesreće, stradale su 2002 osobe, a nakon rata poginulo je čak 518 ljudi.  Procjena je da će u Hrvatskoj mina biti još 10 godina. Jeftine za postavljanje, skupe za skidanje, ne stare i ubijaju dok ih god ima. Ni požar, ni led, ni voda ih ne onesposobljuju. I dok je i posljednja na našem tlu, nismo sigurni te svaku ploču s upozorenjem treba ozbiljno shvatiti.  Ottawska konvencija obvezuje nas provjeravati ploče, a stanovništvo upozoravati i educirati. Posebno ranjiva skupina građana su poljoprivrednici, lovci, planinari ali i vatrogasci. Sljedeća godina bit će još teža. 

Ostali su teško dostupni prostori planinskog područja Velebita, Dinare, Svilaje, Kapele, ali i zaštićena područja u parkovima prirode Kopačkog rita, Lonjskog polja i Paklenice. Usprkos tome, potpuno smo sigurni za turiste. Svaki dio minski sumnjivih prostora propisno je označen te svi koji poštuju oznake su sigurni. 

Sve potpisnice Ottawske konvencije u Maputu 2014. godine odredile su cilj: svijet bez protupješačkih mina do 2025. godine. Mi ćemo, vjerujem, bez mina ostati i ranije. I nadamo se, bez novih ratova.