Vukomerec je Hrvatska u malom. Određeni su povlašteni, a nevini su žrtva obrnute diskriminacije

A stanovnicima i roditeljima iz naselja Vukomerec u Zagrebu sada zaista trebaju riječi utjehe, ali i netko tko će im pomoći nadvladati bijes te potisnuti želju za osvetom nad nemilim događajima koji su mogli završiti i mnogo gore nego što jesu. Pucnjava iz kalašnjikova, tučnjava, borba palicama i željeznim šipkama na žalost nisu novost u Vukomercu. Ispred Osnovne škole Vukomerec često su učenici, učitelji i roditelji imali priliku na vlastitoj koži osjetiti kako je za prve susjede imati one koji se smatraju važnijima i moćnijima od drugih. Mogli su na svoje oči vidjeti kako se ponašaju oni koje sustav i institucije čine privilegiranima i vrjednijima od drugih. 

Dvije velike obitelji godinama maltretiraju žitelje naselja te se bahato i bezobrazno s visine odnose prema sugrađanima. Svaki put kad im se netko suprotstavi, oni su sposobni u trenu pozvati pojačanje i učiniti da im se hrabri "pobunjenik" makne s puta. Ako pak naiđu na nekog dovoljno hrabrog ili ludog da ne posustane i pred noževima i palicama kojima mu se prijeti, tu su sustav, hrvatsko pravosuđe i nadležne institucije da zaštite one koji su na papiru manjina, a u stvarnosti mnogo moćniji i opasniji od ovih koji su pripadnici većine...

I danas, nekoliko dana nakon pucnjave koja je potresla Hrvatsku i koja je dovela do prosvjeda roditelja osnovnoškolaca koji se školuju preko puta nasilničkih obitelji, policijska "marica" i još nekoliko automobila bdiju pokraj škole i kućanstava u kojima se pucnjava odvila. A preostali članovi klanova koji nisu privedeni i dalje obitavaju u dvorištu škole kao da se ništa nije dogodilo. Nalaze se tamo gdje su i inače, prisvojili su čak i klupe u školskom dvorištu kao da su njihovo vlasništvo te bezbrižno žive svoje živote ometajući živote svih drugih oko sebe. I ovaj tjedan sve je došlo do točke usijanja, a Grad Zagreb, država i nadležni znaju sve godinama i naravno sve guraju pod tepih. Bilo da se radilo o zataškavanju svega zbog klasičnih glasača zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića koje se ne dira, ili se pak samo provodi briselska politika zaštite manjina koja se u ovakvim sredinama zloupotrebljava do krajnjih granica. 

Postoji termin koji je jako dobro u svojoj knjizi opisao profesor Neven Sesardić. "Obrnuta ili pozitivna diskriminacija" najčešće se provodi u svrhu kompenziranja nepravdi, a sastoji se u tome da se nekoj grupi daju veća prava nego što joj prema normalnim rezonima pripada. Hrvatska je godinama žrtva, između ostalog, upravo obrnute diskriminacije. Imamo zloupotrebu manjinskih prava od strane etnobiznismena Pupovca koji direktno i indirektno utječe na cijeli parlamentarni i društveni sustav zemlje pa pojedinačne slučajeve u malim sredinama poput naselja Vukomerec, gdje pripadnici romske nacionalne manjine godinama teroriziraju ostatak naselja zaštićeni kao lički medvjedi od nadležnih tijela. 

Očekivano, oglasio se i Veljko Kajtazi, zastupnik romske manjine u Saboru koji ne funkcionira ništa drugačije od Pupovca i služi kao držač parlamentarne većine vladajućima. "Uslijed nemilih događaja u Vukomercu koji su obilježili tjedan, zabrinut sam i epilogom koji je pogodio cijelu romsku zajednicu - a to su rasistički ispadi pojedinaca, kako prema članovima obitelji koji su i sami žrtve okršaja, tako i prema njihovoj djeci i ostatku romske zajednice u Vukomercu", rekao je Kajtazi. Stao je u obranu romske nacionalne manjine i to je u redu, ali pitanje je gdje je Kajtazi bio svih ovih godina dok su njegovi i Bandićevi glasači terorizirali nevine sugrađane i djecu? Ne bi li više za svoju manjinu napravio da je davno prije pomogao u sankcioniranju nasilničkih obitelji i time maknuo moguću stigmu s ostatka zajednice koju predstavlja? 

Naravno, nije ga bilo sve dok situacija nije prešla sve granice. Tako je i sa svim udrugama, zajednicama i pojedincima koji zloupotrebljavaju sustav i dobre namjere onih koji im daju prava koja zaslužuju. Razne udruge za zaštitu žena, prava manjina, borbu za ove ili one samo su paravan za financiranje pojedinaca, ostvarivanje partikularnih interesa ili osiguranje političkog probitka, a na štetu same zajednice ili pojedinca za koje se deklarativno zalažu, a i većinskog društva.

I zato se vraćam na početak i na župnikove riječi da dječja sigurnost nema alternative, ali da moramo ostati racionalni i svjesni posljedica ako ljutnja prevlada u nama. Teško je smiriti roditelje koji se moraju brinuti za život svoje djece dok su u školi ili školskom dvorištu, a toga moraju biti svjesni svi nadležni i odgovorni. I hitno reagirati, u protivnom je pitanje vremena kad ćemo svjedočiti nekom novom međusobnom sukobu lokalnih povlaštenih i zaštićenih kriminalaca, a uz nevine žrtve...