Vučić u strahu od atentata formira pretorijansku gardu

Ovih dana vode se intenzivni pregovori Srbije i Kosova uz posredovanje zapadnih diplomata i političara. Europski posrednici do kraja ovoga mjeseca vodite će tzv. shuttle diplomaciju s ciljem dorađivanja konačnog sporazuma. Sporazum je, mutatis mutandis, sličan francusko-njemačkom sporazumu koji je u "optjecaju" već nekoliko tjedana.

Sporni elementi

Dva najspornija elemenata sporazuma odnose se na ulazak Prištine u Ujedinjene narode i na, s druge strane, formiranje Zajednice srpskih općina predviđene još ranije tzv. Bruxelleskim sporazumom. Ako Srbija pristane na to da ne više neće blokirati ulazak Kosova u UN to će značiti de facto priznanje samostalnosti svoje bivše pokrajine, čak ako Beograd de iure ne izvrši priznanje.

Zapadni posrednici zadovoljni su dosadašnjim tijekom pregovora, no naknadne izjave Aleksandra Vučića i Albina Kurtija daju nagovijestiti da su njihova stajališta i dalje suprotstavljena i da se pregovori vode pregovora radi. Vučić i dalje ističe da Srbija hoće razgovarati o svemu osim o priznanju Kosova i ulasku Prištine u UN. To su, kaže Vučić, crvene linije, a Kurti pak ističe da nema ništa od Zajednice srpskih općina jer tome potporu nije dao Ustavni sud Kosova.

Srbija je u težoj poziciji

Srbija je pritom u težoj poziciji. Ako Srbija da obećanje da neće blokirati ulazak Kosova u UN, takvo faktičko priznanje samostalnosti Kosova proizvest će dugoročne strateške efekte. Srbija se time konačno odriče svoje bivše pokrajine. Kosovo, s druge strane dobiva faktičko priznanje, otvara si put u međunarodne institucije, a nakon što utvrdi svoj položaj u budućnosti će dobiti poluge moći za dezavuiranje odluke o formiranju ZSO kako se na Kosovu ne bi ponavljao scenarij devedesetih viđen u Hrvatskoj i BiH.

I Vučić i Kurti do sada su u pregovorima nastupali kao tvrdolinijaši. To znači da će se do kraja ovoga mjeseca naći pod snažnim zapadnim pritiscima, a i prijetnjama sankcijama. Srbiju se već dugo vremena vabi u zapadnu sferu utjecaja, no ako ovaj put odbije zapadne prijedloge odgovor bi mogao biti najsnažniji do sada. Srbija dobiva velike financijske potpore EU-a, daleko više nego od Kine i Rusije, i presijecanje dotoka toga novca moglo bi Beograd dovesti u probleme.

Novi Vučićev menevar?

Poznavajući bizantinsku prevrtljivost Aleksandra Vučića, ali i strah da ne bude ubijen ("Tko potpiše, njega ubiše") nije isključeno da će Vučić na kraju pregovora izvesti neki teatralni manevar. Nije isključeno da podnese ostavku i raspiše nove izbore i time prolongira čitav proces. Srbijanska povijest prepuna je prevrata i ubojstava čega je Vučić jako dobro svjestan. Osnivanje vlastite "pretorijanske" garde, koje je nedavno najavljeno, govori u prilog tome.

I nakon poraza u "ratovima devedesetih" (službeni narativ Beograda) Srbija i dalje provodi velikosrpsku politiku sada transformiranu u politiku "srpskog sveta". Beograd i dalje aspirira na teritorije susjednih država, od Kosova i BiH do Crne Gore pa čak i Hrvatske (prodor srbijanskog kapitala u hrvatske medije nije bez političke pozadine). Osim toga, u svojoj suštini srbijanska politika duboko je autoritarna i antizapadna.

Neovisno o tome što će Vučić minutu do 12 učiniti, za Hrvatsku je poželjno da se Srbija dugoročno svrsta na Istok. Srbija je uvijek bila i bit će trojanski konj protuzapadnih interesa. Njezino formalno svrstavanje na Zapad Hrvatskoj može samo donijeti probleme i drugorazrednu poziciju na području jugoistočne Europe. Nikakve zapadne integracije ne mogu dovesti pameti velikosrpske mozgove u beogradskoj čaršiji. Oni formalno pristaju na pregovore s EU, no čak se i u javnim nastupima izruguju sa zapadnim integracijama.

Osim toga, tko kaže da "srpski svet" ne može ojačati ulaskom Srbije u EU, nestankom granica, ali i bruxelleskim forsiranjem formiranja regija koje prelaze granice jedne države? Srbija je sve do poraza od Hrvatske i poraza na Kosovu uživala potporu brojnih EU zemalja, od Velike Britanije do Francuske. Treba li nam ponavljanje po Hrvatsku pogubnih povijesnih scenarija?