Vruće ljeto u SDP-u posljedica je višegodišnjih ledenih zima

No jedno je sigurno. Ovaj kaos, koji može donijeti i pozitivan ishod za stranku, nije stvoren preko noći i nije posljedica samog Davora Bernardića. SDP je od osnutka na krivim temeljima, nikada nije uhvatio vlak promjena koje je samo na papiru zagovarao niti je ikada bio stranka kakvu su njegovi glasači trebali i željeli.

Od Ivice Račana, Zorana Milanovića pa do sadašnjeg partijskog vođe Davora Bernardića vrtjeli su se uvijek isti tipovi ljudi, uvijek je isti stranački kadar napredovao i bio odstranjivan. Katastrofalna kadrovska politika kojom su beskičmenjaci poput Bernardića, nesposobnjakovići poput Marasa ili autoritarni siledžije poput Milanovića dospijevali na najviše pozicije u partiji opustošila je stranku od kvalitetnih ljudi sa zdravim idejama dostojnih naroda i prihvatljivih za 21. stoljeće.

Samo socijalističke floskule o sukobu rada i kapitala, pogodovanje sindikatima i sebi bliskim uhljebima u civilnom društvu, katastrofalna porezna politika i očajna reakcija na krizu dok su bili na vlasti doveli su SDP tu gdje je. Na prekretnicu koja će ih rastaviti na nekoliko različitih SDP-ova pa ćemo tako uskoro imati razne "čiste" SDPove, "SDP Kolarić Aleksandre“ ili "SDP stranke protiv kapitala“… A jedna frakcija će prevladati i počistiti sve neistomišljenike, kako to u partijama uvijek na koncu i bude.

Ali ne treba zaboraviti da se nije Davor Bernardić sam doveo na vlast, da su ga svi najvažniji stranački ljudi podržali, a danas mu zabijaju noževe u leđa i javno ga pokušavaju srušiti. Ovo nije jedno iznenadno pakleno crveno ljeto, nego je kaos u partiji posljedica višegodišnjih ledenih bezidejnih političkih ledenih zima… Zato si je SDP sam kriv, zato SDP zaslužuje da bude srušen do temelja i da ili izraste u neku novu adekvatnu oporbu Plenkovićevoj, HNS-ovoj i Pupovčevoj stabilnosti ili zauvijek ode u ropotarnicu povijesti.

A nakon ovog ljeta će sve biti jasnije i uskoro ćemo saznati sudbinu Davora Bernardića, a zatim i svih njegovih prijatelja i neprijatelja. Trenutno se puca iz svih legitimnih političkih oružja, a unutar stranke se može čuti da se ne biraju sredstva. Sad je u stranku ušla ona Milanovićeva "mi ili oni“ i nakon svih bitaka netko mora biti pobjednik, a netko pokajnik.

Za nas je važno što će od svega ovog imati Hrvatska. Hoće li Hrvatska pobijediti ili izgubiti nakon previranja na hrvatskoj ljevici i hoće li najjača oporbena stranka postati Živi zid. Jer tad će biti spašavaj se tko može…

Neki navodno mudriji ljudi od mene smatraju kako nam je to zaista i potrebno. Politika Živog Zida dovela bi nas do bankrota. Možda su nas naša dva lica iste partije natjerale do točke nakon koje nema nazad i ostaje nam samo da se resetiramo, da krenemo od nule i sami uzmemo sudbinu u svoje ruke… Nadam se da sve skupa ipak nije toliko kritično, no bojim se kako komadanje SDP-a dovodi do toga da će jedan dio otići HDZ-u u 'veliku koaliciju', a drugi dio biti rascjepkan na male nebitne strančice i uz Živi zid tvoriti još goru, nitko ne zna kako posljedičnu alternativu… Živi bili pa vidjeli.