Vrijeme je da Komadini, Ribiću i Bernardiću kupimo kartu u jednom smjeru za Venezuelu

Dva najbolja primjera marksističke demagogije danas u Hrvatskoj su, uz Davora Bernardića i SDP-ov plan i program, Bernardićev politički sponzor Zlatko Komadina i vječni sindikalist bez ograničenja trajanja mandata Vilim Ribić.

Počnimo prvo sa Zlatkom Komadinom i njegovim licemjerjem

Zakon o terminalu za ukapljeni prirodni plin ili kako su ga mediji nazvali 'lex LNG' prihvaćen je prošlog tjedna u Hrvatskom saboru, a u domaćoj javnosti podigao je dosta prašine. Uspoređivali su ga s 'lex Agrokorom'. SDP je podnio čak 360 amandmana na taj zakon, no oni su odreda svi bili odbijeni.

Ovaj zakon je samo kap u moru mnogih drugih nastojanja lijevih stranaka, udruga i populista da pod krinkom zaštite okoliša i prostornog uređenja pokušaju spriječiti razvoj Hrvatske, a sve radi sitnih populističkih interesa. No ako i ljudi brzo zaboravljaju, internet pamti. Ključne osobe koje se danas protive izgradnji, poput primorsko-goranskog župana Zlatka Komadine, prije su veoma pozitivno govorile o izgradnji plutajućeg LNG terminala.

U listopadu 2010. godine Zlatko Komadina pohvalio je ideju o izgradnji plutajućeg LNG terminala nakon što je propao plan izgradnje fiksnog objekta na kopnu. Projekt je podržao jer je smatrao da Hrvatskoj treba alternativni uvozni pravac dobave plina. Komadina je tada tvrdio da plutajući terminal nije nekompatibilan s ‘velikim’ (LNG terminalom), a njegova prednost je u tome što je jeftiniji, brže se realizira i može se prebaciti na novu lokaciju nakon što obavi svoju funkciju.

Dakle, Komadina je koristio današnje argumente Vlade kad je govorio o prednostima LNG, odnosno Vlada koristi argumente Zlatka Komadine iz 2010. A što Komadina kaže danas? Jeftini socijalistički demagog koji nije uspio ni tri mjeseca izdržati pritisak ministarske fotelje iako je pokušao bez dozvole premijera naručiti nove kilometre autoceste i koji se izvan svoje županije osjeća kao Pale sam na svijetu, danas poručuje kako Kvarner nije na prodaju te kako plutajući LNG terminal, onaj isti kojeg je on predlagao, na istom mjestu kojeg je predlagao, ne ispunjava uvjete. No ne treba ići daleko u prošlost kako bi vidjeli kako je Komadina samo partijski demagog na zavidnoj razini.

U izbornom programu za lokalne izbore 2017. godine, kada se Komadina grčevito borio za još jedan četverogodišnji mandat u fotelji župana Primorsko-goranske županije, obećavao je kako se u njegovom novom mandatu očekuje izgradnja LNG terminala koji će osigurati novi dodatni pravac opskrbe plina Hrvatskoj.

Što je Komadinu navelo na promjenu mišljenja? Kao i uvijek u Hrvatskoj. Vjerojatno to što zbog privatnog udjela u LNG-u Hrvatska neće moći uhljebiti nekoliko desetaka članova Partije i koalicijskih partnera po raznim odborima i sličnim uhljebničkim pozicijama.

I program SDP-a kojeg svako malo medijski predstavlja Davor Bernardić samo je lista socijalističkih i populističkih nemogućih želja. S obzirom na to da je Komadina bio glavni organizator Bernardićevog dolaska na čelo Partije ne treba se čuditi takvim izljevima marksizma.

Drugi socijalistički demagog, Vilim Ribić bar je dosljedan

Za razliku od Komadine, koji svako malo pokazuje svoje licemjerno demagoško lice, Vilim Ribić je druga priča. On je u zadnja dva desetljeća barem ostao vjeran svojoj retorici ekonomskog stratega kompartije iz 1957. godine. Tako je Ribić nedavno u jednom odgovoru premijeru rekao kako je 'Hrvatska u većoj banani nego je ikada bila'. No kad to kaže čovjek koji je jedan od glavnih krivaca (uz političare) za stanje u kojem je danas Hrvatska jest, to je, rekli bi naši istočni susjedi 'prosto nevjerojatno'.

Ali kad još k tome ima obraza pričati kao da je to nečija tuđa krivnja, kao da Ribić kao predstavnik sindikata nije bio aktivan zagovornik svih ostataka mentalnog komunizma, jugoslavenskog klijentelizma i socijalističkog populizma, onda to ulazi u rubriku vjerovali ili ne.

Ribić je cijeli svoj radni vijek zagovarao pogrešne, duboko socijalističke programe. Zahtijevao je podizanja poreza, uvođenje novih (navodno je on osobno predložio Jadranki Kosor uvođenje 'harača'), pumpanje javnog duga, kao da ga neće platiti generacije koje dolaze, a zatim je čak pokušao zabraniti učenički i studentski rad. Lista se može nabrajati do sutra.

Sve racionalne poteze lijevih i desnih vlada, ako ih se može tako svrstati, poput monetizacije autocesta, outsourcinga, kojeg inače njegov vlastiti sindikat provodi za čišćenje sindikalne središnjice, i nedavno provedene i buduće porezne reforme Ribić je u startu kočio.

Ribić je cijelo vrijeme u medijima zagovarao marksističke teze i promovirao nerad, širio neistine o sukobu 'rada i kapitala' kao da se nalazimo u 19. stoljeću i kad god mu se za to pružila prilika u medijima je propagirao marksističke parole dostojne pravih sindikalnih čelnika iz sad već pretprošlog stoljeća. 

Komunizam i socijalizam moraju umrijeti ako želimo krenuti naprijed

Uistinu slobodni možemo biti jedino ako vaš teško zarađeni novac ostane u vašem džepu i da dobijemo pravo na izbor kako ga potrošiti. No dok imamo ovakve demagoge koji truju sav medijski prostor to neće biti lako. Komunizam, socijalizam, marksizam, možemo tu ideologiju nazvati kako god, još uvijek je sveprisutan u Republici Hrvatskoj.

Svaki put kad pogledate vlastitu platnu listu vidite njegovo djelovanje, jer vam skoro pola prihoda ode na 'besplatno' zdravstvo, školstvo i mnoge druge 'besplatne' stvari o kojima odlučuju osobe poput Ribića, Komadine i ne daj Bože Davora Bernardića i sličnih apostola te nakaradne ideologije. 

I umjesto da mladi odlaze možda je došlo vrijeme da odu oni. Siguran sam da bi kroz neku kampanju, možda pod nazivom 'Dajmo im da odu' skupili dovoljno novaca za kartu u jednom smjeru za Venezuelu ili Kubu kako bi mogli iskusiti sve čari svoje ideologije na djelu i iz prve ruke.