Vozači Ubera bi trebali prihvatiti da su oni kao 'živa bića' za takve tvrtke prolazna nužnost

"Ne tražimo nikakva prava, tražimo isplatu novca koji nam Uber duguje", poručivali su prije okupljanja popraćenog trosatnim bojkotom aplikacije koja vozače povezuje s klijentima. I koja na globalnoj razini nakon 12 godina poslovanja još uvijek stvara gubitke jer ne može onime što zaradi pokriti troškove niti investitorima isplatiti njihova ulaganja. 

Tijekom bojkota uberovaca hrvatski su klijenti dvostruko dulje čekali taksi uslugu, a vožnje su bile dvostruko skuplje. Oko dvije tisuće vozača zajedničkom su se snagom poigrali s najstarijim i nikad prevarenim ekonomskim zakonom ponude i potražnje. Uskratili su ponudu, potražnja je ostala visoka, klijenti nisu mogli doći do usluge i bila im je skuplja. Okrenuli su se nekom drugom ponuđaču koji je na tome profitirao. Slobodno je tržište u ovom slučaju odigralo partiju u korist vozača Ubera koji su sebe efektno nazvali digitalnim robovima. U Uberu su ispravno procijenili što bi se moglo dogoditi i zato su dug za koji su se pravdali da je nastao radi greške u jednoj lokalnoj banci isplatili u ponedjeljak ujutro, prije bojkota koji time ipak nije spriječen. 

Digitalni su robovi naime iskoristili priliku da pošalju još pokoju poruku. Među njima bila je i ona: "Mi smo živa bića". Kao da bića mogu biti  neživa. 

Živa bića samo klasificirana u kategoriju digitalnih robova pobunila su se zato što u Uberu preko kojeg rade s predstavnicima Ubera razgovaraju samo putem aplikacije. Oni ćele razgovarati sa živim čovjekom, ali Uber nije tako zamišljen. Zamišljen je da bude tek tehnologija. I da stvari budu jednostavne. Voziš po tržišnim uvjetima, ako nećeš, ima tko će... ako dovoljan broj vozača bojkotira aplikaciju i naruši time prihod Ubera platforma će popraviti svoju grešku, ali odmah će ljudi koji stoje iza nje i ne komuniciraju s vozačima smišljati načine na koje mogu premostiti tu nevolju ljudskog faktora i poslovno preživjeti tešku tranziciju do iščekivanog trenutka u kojem će klijente ulicama preko Uber platforme prevoziti – robo taksiji. 

Digitalni robovi, živa bića prosvjedovali su, pred platformom, potrebno je to ponoviti jer im je isplata zarade kasnila šest dana. Obično Uber svoje vozače isplaćuje utorkom. Znali su se strpjeti do petka. Ponedjeljak je već ogromno kašnjenje jer utorak iza njega je dan za novu isplatu. U staroj smo ekonomiji navikli da se i po pola godine ili godinu dana radi bez plaće u nadi da su uplaćeni barem doprinosi, svjedočili smo tisuću puta nikad isplaćenim dugovima radnicima koji su na papiru imali sva moguća radnička prava, svjedočili smo stožerima za obranu radnih mjesta i isplatama poreznog novca koji se trošio kao pomoć radnicima iz propalih kompanija. 

Platforme donose promjenu, omogućuju brz i učinkovit prosvjed, no ta je promjena kratkoročna. Zato što je ''živo biće'' kao davatelj usluge preko platforme u osnovi prolazna nužnost. Vozači koji voze za Uber ili Bolt derući vlastite automobile,  biciklisti i motoristi koji oduševljeno voze za Glovo ili Wolt istežući leđa s teškim ruksacima u nastojanju da budu što brži ponekad doista podsjete na Olivera Twista, ne zato što bi im u tom trenutku bilo teško nego zato što oni doista jesu privremena radna mjesta u ekonomiji koja teži kako bi bila uspješna sve njih zamijeniti nekom vrstom automatizacije ili robota. Nije ideja da mladić na biciklu do vrata nosi kocku u kojoj se pizza i burger neće ohladiti. Ideja je da vam se pred vrata zgrade ili kuće doveze samovozni stroj i isporuči vam ono što ste naručili. Isto tako, nije ideja da čovjek dugoročno preko Ubera vozi druge ljude na željene destinacije. Nego samovozni automobil. 

No upravo zbog svega toga jako je zanimljiva upravo ta poruka s prosvjeda, poruka o živim bićima koja traže komunikaciju sa živim bićima kad se nađu pred poslovnim problemom. Iz percepcije kompanija poput Ubera živa bića su samo klijenti kojima treba na sve moguće načine ugađati. Živa bića naime postoje samo na strani potražnje.  

Koliko god vozači za Uber danas mogu biti zadovoljni jer imaju snagu svoje brojnosti kojom mogu ucijeniti na to da ih kompanija isplati, oni itekako mogu  biti i nezadovoljni kad se susretnu s činjenicom da su kao 'živa bića' u poslovnom konceptu Ubera samo privremeno važni. Zato njihov zahtjev za komunikacijom sa živim bićima koji bi predstavljali Uber zvuči kao nostalgija za nekim bivšim vremenima. Naravno, Uber globalno mora preživjeti tranziciju do potpune automatizacije i robotizacije, no to znači da će zahtjeve živih bića na strani ponude ispunjavati samo – privremeno.