Vještaci kažu da su Todorići namještali poslovne knjige. A što bi vještaci rekli za sve ostale knjige?

Glavni vještak iz poljskog KPMG-a Ismet Kamal ustvrdio je da nikako nije u redu što su Todorići isplate tog novca podvodili pod prebijanje dividende od Agrokora. Oglasio se i Ivica Todorić ustvrdivši da je on trošio svoj privatni novac na koji je platio porez. Odmah je iskoristio priliku obrušiti se optužbama na račun Andreja Plenkovića, prozivajući ga kriminalcem.

Ljeto će, obećali su svi meteorolozi, biti vruće. Uz pljuskove i grmljavinu. U raspletu priče o Agrokoru pljuskom bismo mogli nazvati vijesti o vještačenjima prema kojima su Todorići kriminalci, a grmljavinom oglašavanje iz šestinske kurije o tome kako je Plenković zao.

Svaka strana skuplja svoje navijače. Tko je krao, a tko je zao? I tko je znao? No, nešto sasvim treće je tu zapravo važno. Poslovne knjige. Evo, Agrokorove se vještače. Preispituju i detaljno seciraju. Prati se svaki euro, traži se svaka kuna, postavlja se sačekuša svakom dolaru. Ali to je zato što je Agrokor bankrotirao.

Možemo samo zamisliti što bi vještaci za poslovne knjige pronašli u poslovnim knjigama poduzeća koja nisu bankrotirala. Žive. Plaćaju račune. Imaju zaposlenike. Menadžeri istovaruju robu s kamiona u skladišta jer nema radne snage. To u privatnom sektoru. U državnom idu na janjetinu. Nije problem u tome što se Todoriće istražuje i što se vještači njihov poslovni model. Problem je što društvo od toga nema nikakve koristi. Istraživanje Todorića i vrlo veselo javno eksponiranje te istrage i nalaza ne služi ničemu drugome nego zaista tome da se vlast pohvali kako je u kut stjerala donedavno najmoćnijeg tajkuna.

A on je pak svojim priopćenjem o tome kako je trošio svoj privatni novac, optužujući Plenkovića da je oteo tuđi novac zapravo sam sebi zabio nož u leđa. Ivici Todoriću naivni, ili oni koje je zadužio dajući im poslove, a takvih je u ovoj zemlji na desetine tisuća, mogli bi i povjerovati. Međutim, Ivica Todorić ima problem. Agrokor je bio njegov. Agrokorov novac nije bio njegov. To je nevjerojatna gnjavaža. Imati kompaniju preko čijih računa svakodnevno prelaze milijuni kuna, a ne moći taj novac trošiti na fini namještaj za kuću, lijepu odjeću i skupe cipele? Prilično pouzdano možemo pretpostaviti da ni jedan, ili gotovo ni jedan balkanski poduzetnik ne razlikuje tvrtku od sebe. U slučaju Todorića  Agrokor od njih samih. Međutim, skupa vještačenja poslovnih knjiga nikad neće biti provedena u kompanijama koje nisu bankrotirale i za koje nije postojao visoki interes da se spase tako da se kanaliziraju prema drugim vlasnicima uz visoke konzultantske troškove.

Nije uspjeh jedne politike u tome da progoni propalog tajkuna. Uspjeh je jedne politike kada promijeni način na koji se posluje. Nije problem u tome što su Todorići možda trošili Agrokorov novac kao da je njihov privatni. Problem je što ne znamo niti istražujemo rade li to tako i mnogi drugi?

Ako je Ivica Todorić bio poslovna glava ortačkog kapitalizma u Hrvatskoj, tada je taj ortački kapitalizam sastavljen i od drugih dijelova tijela. A gotovo je nemoguće da su drugi dijelovi tijela nešto značajnije različiti od glave. U dijelovima onoga za što je prozvan Ivica Todorić danas mogli bi se, iako sa skromnijim iznosima, vjerojatno prepoznati mnogi. I zato je priča o progonu Todorića sasvim nevažna. Zato što neće promijeniti način na koji se posluje. Baš kao u slučaju Ive Sanadera nakon deset godina. On je otišao, a u politici je ostalo sve isto ili gore. Tako će biti i u biznisu s Todorićima. Za deset godina izjava će glasiti: “Oni su otišli, a u biznisu je sve isto ili gore”. Pametni ne sudjeluju u navijanju za zaraćene strane u obračunu vlasti protiv Todorića.