Virus totalitarizma i kineski model vladavine najveće su prijetnje liberalnoj demokraciji

Nakon 11. rujna dolazi do sekuritizacije terorizma, što je neizbježno vodilo i u produbljenje sekuritizacije svakodnevnog života. Ograničavanje određenih ljudskih prava i sloboda u okviru protuterorističke strategije (u SAD-u je donesen tzv. Patriot Act koji je stvorio zakonske pretpostavke za ta ograničenja) uz šok koji je nastao nakon napada na simbole američke moći, produbili su zanimanje za fenomen terorizma u okviru različitih znanstvenih disciplina.

Teroriziranje terorista

Dobar poznavatelj fenomena terorizma dr. sc. Igor Primorac u članku "Državni terorizam i protuterorizam" ističe da, suočene s terorističkim izazovima koji dovode u pitanje izvršavanje temeljne funkcije države – osiguravanje sigurnosti, države i same padaju u napast pribjeći terorizmu. Borba protiv terorizma nedvojbeno zahtijeva određena ograničenja temeljnih ljudskih prava, no čini se da se u tome pravcu često ide predaleko do razine spuštanja na nivo samih terorista. Stručnjaci u tome kontekstu govore o fenomenu "teroriziranja terorista".

Dr. sc. Marita Brčić u članku "Terorizam i liberalno-demokratska država" piše kako suvremena zbivanja ukazuju na to da se zanemaruje ljudsko pravo na privatnost. Sigurnost postaje najvažniji čimbenik koji nadvladava sve ideale demokratskog poretka pa i samu slobodu. Danas izgleda kao da vlasti liberalne demokracije, jer ne vide drugačiji način borbe u novonastaloj situaciji, pristaju na igru koju određuju teroristi. U ime sigurnosti dovode u pitanje slobodu vlastitih građana. Zatvaranja, mučenja i sustavna kontrola provode se na temelju indicija, a sve se to pravda političkom svrhom borbe protiv terorizma. 

Stara dilema

Sloboda (i)ili sigurnost stara je dilema. Nije uvijek jednostavno istodobno uskladiti zahtjeve slobode i sigurnosti. Borba protiv terorizma najbolji je primjer za to. Nema nikakve sumnje kako je u okviru protuterorističke strategije proteklih dvadesetak godina došlo do bitnih ograničavanja određenih ljudskih prava i sloboda, prije svega prava na privatnost. Pritom se promjene uvode postupno prema doktrini "kuhanja žabe".

Jean Baudrillard smatra da je "rat protiv terorizma" potkopao liberalnu demokraciju. Smanjene su individualne slobode i prava, a to je za francuskog filozofa, kako piše u knjizi Duh terorizma pobjeda terorizma koja se očituje u "recesiji sustava vrijednosti, svake ideologije slobode, svega što je ponos zapadnog svijeta, i na što se on oslanja u ostvarivanju utjecaja nad ostatkom svijeta. Do te mjere da se ideja slobode već briše iz običaja i svijesti, a liberalna globalizacija počinje ostvarivati kroz vlastitu suprotnost: policijska globalizacija posvemašnje kontrole i zaštitnog terora". 

Socijalno eksperimentiranje

Aktualna korona kriza preko je noći dovela do novih bitnih ograničavanja elementarnih ljudskih prava i sloboda, pa čak i do slobode kretanja koja je tradicionalno simbol slobodnog djelovanja i do sada se ograničavala jedino u vremenima ratnih djelovanja. Nema sumnje da u borbi protiv korona-virusa poduzimanje epidemioloških mjera mora podrazumijevati i određena ograničenja. No sada već godinu dana nakon proglašenja pandemije svaki čovjek zdravog razuma može lako zaključiti kako ograničavanja sloboda i prava koja se poduzimaju jednostavno nisu proporcionalna težini ugroze. Početni strah od nepoznatog možda je opravdavao puni intenzitet mjera, no iskustvo nam sada jasno govori kako se o opravdanosti dijela mjere dade raspravljati. 

Kritičari težine mjera, među kojima nisu samo dežurni "ekstremni desničari", nego i liberali, upozoravaju na to da se u ponekim mjerama, tj. njihovu intenzitetu mogu uočiti oblici socijalnog eksperimentiranja i da se sloboda preko noći vrlo olako žrtvovala u ime sigurnosti. A kada se državni Moloh jednom dograbi određenih prava kasnije ih se, povijesno iskustvo nas to uči, vrlo teško odriče. U SAD-u su tako dan-danas na snazi određena ograničenja uvedena pred gotovo dvadeset godina. "Novo-normalno" lako može postati budućnost i uobičajena praksa, pa tako udarnici iz covidaške sekte već danas predlažu da se maske zadrže i nakon što dođe do prestanka epidemije korona virusa. 

Korona virus, potekao iz Wuhana u Kini, nestat će prije ili kasnije. No mnogo veća opasnost leži u virusu totalitarizma koji bi u ime sigurnosti (neovisno radi li se o borbi protiv terorizma ili o borbi protiv korona-virusa) kontrolirao ljudsku privatnost. Oni koji se danas tako lako odriču prava na privatnost ili na slobodu kretanja u ime nekakve lažne sigurnosti (stopostotne sigurnosti jednostavno nema i sama činjenica ljudske egzistencije vezana je uz rizike, nepoznanice i neizvjesnosti) gadno će se iznenaditi ako se sutra probude u Orwellovu svijetu bez ikakve privatnosti u kojemu će državni Moloh mjeriti moralno-političku podobnost svojih podanika. U konačnici, zar već nemamo takav sustav u Kini čiji model privlači sve veći broj zapadnih političara?