Vice Batarelo piše za Direktno.hr: Činčile i (nerođene) bebe

Vozeći se po Zagrebu mogu se primijetiti jumbo plakati na kojima se jedna udruga za životinje zahvaljuje što je (uz podršku EU-a) uspjela zabraniti ubijanje činčila zbog krzna za proizvodnju odjevnih predmeta. Zanimljivo, nisam čuo niti jednog hrvatskog političara koji bi rekao «ja sam osobno protiv ubijanja činčila, ali nisam za (zakonsku) zabranu»...

U sebi se mislim, stvarno, ovo je kao neki veliki uspjeh i važno? Odrastao sam na farmi i u kapitalističkom društvu te, uz normalne uvjete i ponašanje prema životinjama, ne bih nikada oduzeo hrvatskim obiteljima mogućnost zarade. No, ovaj tekst nije o činčilama ili drugim životinjama i zaradi, nego... o nerođenom djetetu.

Kao društvo sve je očitije da se ističu krivi prioriteti. Ljudsko biće je uvijek važnije i iznad bilo koje životinje. No mi u Hrvatskoj još uvijek imamo zakone koji (legalno) dopuštaju ubijanje nerođene djece do 10. tjedna trudnoće. I glavni hrvatski političari to ne bi «zabranjivali», ali su zanimljivo, za ubijanje činčila uveli zabrane...

I po tome se mogu mjeriti koji su nam prioriteti. Ljudsko biće je uvijek iznad životinja i uvijek (bi trebalo) biti na vrhu prioriteta. A društvo i civilizacija se mjere po tome kako štitimo najranjivije u društvu. A najranjivija skupina u Hrvatskoj danas su: nerođena djeca.

I kada vidimo jumbo plakate «malih slatkih činčila» onda se neki raznježe, no kada prolife.hr snimi spot o maloj Miji koja se nada da će se roditi (https://www.youtube.com/watch?v=j0pQUoc1mtU) ili kada Joško Marušić snimi animirani film o abortusu «Zašto su došli vlakom», hrvatski političari se sakriju u svojim mišjim rupama, a bojni redovi feminističko - ljevičarskih skupina krenu u svoj ideološki pohod s floskulama o «pravu na izbor». Koji izbor? Protiv nerođenog djeteta.

No, stvari se mijenjaju. Nova politička elita u SAD-u je čvrsto za život (to jest «prolife»). Među prvim potezima koji je novi predsjednik Trump povukao je prestanak financiranja abortusa izvan SAD-a novcem američkih poreznih obveznika te je Kongres odmah zaustavio financiranje pobačaja u zemlji novcem poreznih obveznika.

Na veličanstveni Hod za život (March for Life) u Washingtonu prošlog tjedna, prvi put u 44 godine od kada se održava taj Hod, govorili su visoki dužnosnici nove Vlade, uključujući potpredsjednika Mikea Pencea. Jasno je izrekao da će raditi na tome da promijene zakon koji je dopustio pobačaj (Roe protiv Wadea) i da «nećemo posustati, nećemo stati sve dok se ne obnovi kulturu života u Americi radi nas samih i budućeg naraštaja». Predsjednik Trump je već najavio za ovaj tjedan pred nama kako će imenovati vrhovnog sudca koji će biti u sličnom kalupu kao veliki legalni um i pobornik prava na život - Antonin Scalia.

I tako dok se Amerika bori za kulturu života, Nizozemska je pokrenula kampanju okupljanja država (odmah se prijavila Belgija) - žele financirati abortuse po svijetu...

Pa onda, gdje je Hrvatska? Gdje ćemo se mi svrstati? Kao oni koji se bore za kulturu života i prava nerođenih (i budućnost zemlje) ili ćemo slušati intelektualnu lijenost i podnositi moralni kukavičluk naših političara, javnih osoba (i sudaca) koji govore «ja sam osobno protiv (abortusa), ali ne bih zabranjivao». Ili će se Hrvatska možda priključiti «naprednim» zapadno europskim EU zemljama koje će širiti pobačaj po svijetu?

Pitanje prava na život jedno je od najvažnijih pitanja danas, gdje se odlučuje o hrvatskoj samosvijesti i neovisnosti. Način na koji ćemo odgovoriti na ovo pitanje (i donijeti odgovarajuće zakone) odredit će hrvatsku budućnost kao i sudbinu opstanka našeg naroda. Jesmo li za život i visoku civilizaciju ili smo «za izbor», to jest izbor za smrt?

Vice John Batarelo