konzervativna kontrarevolucija

Vice Batarelo: Mi Hrvati imamo odgovornost predati štafetu povijesti

Neznam zašto, ali imam nekakvu prirodnu odbojnost prema svemu što je vezano za Europsku uniju, tj. kada čujem za tu umjetnu tvorevinu i vidim 'elitnu' političku klasu kako zajednički, velevažno, hvale dostignuća EU-a. I tako smo ovaj tjedan gledali nekakvu 60. obljetnicu potpisivanja tzv. Rimskih ugovora koji su, među ostalim, „zajamčili“ slobodan protok radnika preko nacionalnih granica. To je „jamstvo“ u interesu zapadnih europskih zemalja „osiguralo“ odlazak tisuća mladih, obrazovanih i profesionalaca, ostavivši prazne zemlje kao što je Hrvatska, koja je u toliko velikoj potrebi za sposobnim ljudima. Drugim riječima, taj slobodni protok radnika je više-manje jednosmjeran, s istoka na zapad.

26.03.2017. u 09:08
Ispiši članak

I da, sada će odmah internacionalisti i 'napredni' reći da je ta sloboda kretanja dobra. Je li? Stvarno? A što je to konkretno donijelo Hrvatskoj, osim što je mladima odmah dalo izgovor da otiđu, a da se u mnogo slučajeva uopće nisu potrudili izboriti se za bolje uvjete u svojoj vlastitoj zemlji? Jer, bez ikakve osude, najjednostavnija je odluka – jednostavno otići – zahvaljujući EU-u!

EU odbacila kršćanstvo i demokraciju

Složio bih se s poznatim filozofom Rogerom Scrutonom da europska civilizacija ovisi o granicama, i da je EU, koja želi rastopiti te nacionalne granice, postala prijetnja europskoj demokraciji. Europska komisija donosi zakone koje nacionalni parlamenti ne mogu oboriti, a koje su donijeli birokrata iza zatvorenih vrata u nekim dalekim gradovima. Računa se da svaki europarlamentarac predstavlja u prosjeku oko 670 000 građana. Ako bi standarde parlamentarne demokracije EU-a prenijeli na Hrvatsku, onda bi Hrvatski sabor imao otprilike 6 zastupnika! Osim što bi puno uštedjeli novca (!), bismo li to stvarno smatrali parlamentarnom demokracijom?

Europski ustav koji se sramio uopće spomenuti svoje kršćanske korijene, stvoren je da bi ojačao europske institucije naštrb nacionalnim državama i demokracije. Tako su dva velika nasljedstva što je Europa dala svijetu – kršćanstvo i demokracija – maknuti i ostavljeni po strani u današnjoj EU.

Svi mi osjetimo taj umjetni i hibridni duh EU-a. Instiktivno osjećamo da tu nešto ne štima, da to nije potpuno u našem interesu. Sve su EU ugovore potpisali nacionalne države koje imaju legitimitet svojih građana. A čiji legitimitet EU birokrati imaju oko federalizacije EU-u i dekonstrukcije nacionalnih država?

Koliko su god britanske političke elite htjele ostati u EU, narod je osjetio nešto drugo i nije htio ostati. Ali onda će nam dobro plaćeni hrvatski eurokrati odmah reći: „Aha, ali tu su EU fondovi!“. No, je li to sve ono što čini jednu politiku, jedan narod, jedna kulturu – EU fondovi? Nemam ništa protiv toga da Hrvatska kao nacionalna država traži svoje ekonomske i nacionalne interese s drugim državama i čak EU, ali to mora biti dragovoljno i ne na štetu demokracije, svojeg ponosa i tradicije.

Mi Hrvati

Mi, Hrvati, smo narod. Članovi smo domovine i, konačno, nacionalne države koja se zove Hrvatska. Kao hrvatsko društvo, imamo određeni ekskluzivitet i stvaramo povlastice i dobra koja su samo za članove i ne mogu se automatski predati onima koji su nisu naši članovi bez žrtvovanja povjerenja koje postoji za društvenu usklađenost.

To znači da smo dio jedne specifične zajednice koju su stvarali naraštaji prije nas i za koje mi imamo odgovornost predati štafetu pamćenja, povijesti, kulture, heroja, dostignuća i ulaganja – sljedećem naraštaju.

Mi, Hrvati, imamo mjesto, zajednicu i način života koji su specifično naši. To su granice koje smo naslijedili, naši predci krvavo su ih branili i nama su predane u nasljedstvo. Naše mjesto, naše susjedstvo i prijateljstva ono su što nas čini narodom. Tu se odvijaju sve one poznate stvari, stvaraju inicijative, ideje, povezivanja, potiču se otoci vrjednota i vrlina u moru materijalizma, konzumerizma i općeg zatupljivanja. Vrednote kao što su samožrtva, ljubav, poštovanje prema sebi i drugima i odgovornost ono je što od nas stvara najbolje poznavatelje onoga što je potrebno za Hrvatsku, jer mi smo Hrvatska.

Odgovori za Hrvatsku i njezinu budućnost neće doći od EU-a niti od naših 'elitnih' političko-medijskih struktura koje su premrežene i od kojih većina gleda nekakve svoje sitne ili jednostavno krive interese, niti od stvaranja „strategija“ koje će biti nametnute odozgo prema dolje i predstavljene kao 'napredne'.

Hrvatske elitne strukture u ljubavnom zagrljaju hibridne EU birokracije jednostavno su – dosadne. Ne znaju nadahnuti jer moraju biti politički korektni, ne znaju pokrenuti jer nisu originalni, ne znaju braniti svoj narod jer se boje militantnih sekularista, ne znaju zauzeti čvrsti stav, jer... što će EU reći. Izvrnuli su sve. A zapravo hrvatski političari dobivaju legitimitet od svog naroda, a ne od EU birokrata, stranih diplomata i vlasnika medijskih kuća. 

Ključ budućnosti Hrvatske je u nama i našim svakodnevnim jednostavnim povezivanjima i inicijativama. Nakon što smo stvorili i krvavo obranili našu državu, vrijeme je da je „uzmemo natrag“ i da kroz istinsko civilno društvo stavimo Hrvatsku na prvo mjesto i odredimo joj sadašnjost i budućnost.

 

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.