Uz Aachenski sporazum: Europska unija bit će zajednica suverenih država i nacija ili je ne će biti

O tome koliko je današnja Europska unija (EU)  odraz želja njezinih katoličkih utemeljitelja (Adenauer, De Gasperi, Schuman), a koliko onih koji njezinu budućnost nisu promišljali u skladu s katoličkom tradicijom (Coudhenove-Kalergi) dalo bi se raspravljati. Neovisno o tome, nakon (možebitnog) izlaska Velike Britanije (države s najsnažnijom diplomacijom) iz Unije, jasno je da Njemačka i Francuska ostaju dvije najmoćnije države o kojima presudno ovisi budućnost EU-a.

Najavljen rat nacionalizmu i populizmu, ali i osnivanje europske vojske

Ove uloge svjesni su i francuski predsjednik Macron i njemačka kancelarka Merkel, koji su prošloga utorka, na pedeset i šestu obljetnicu Elizejskog ugovora, u njemačkome pograničnom gradu Aachenu, gradu "oca Europe" Karla Velikog, potpisali Sporazum o njemačko-francuskoj suradnji i integraciji kojim žele ojačati veze dviju zemalja. Sporazum ima 28 članaka i sedam poglavlja: 1. Europska pitanja; 2. Mir, sigurnost i razvoj; 3. Kultura, obrazovanje, istraživanje i mobilnost; 4. Regionalna i prekogranična suradnja; 5. Održiv razvoj, klima, okoliš i ekonomska pitanja; 6. Organizacija; 7. Završne odredbe.

Cilj sporazuma je odnose Pariza i Berlina podići na višu razinu: želi se ojačati suradnja u vanjskim poslovima, obrani i gospodarstvu. Francuska i Njemačka žele i bolju suradnju unutar EU-a te su predani "učinkovitoj i snažnoj zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te jačanju i produbljivanju ekonomske i monetarne unije". Cilj francusko-njemačke suradnje je spriječiti širenje nacionalizma i euroskepticizma, a reformom EU-a i intenziviranjem partnerstva želi se objaviti rat ovim pojavama u Europi. Jedan od ciljeva je i postizanje stalnog članstva Njemačke u Vijeću Sigurnosti UN-a. 

Merkel je u utorak ponovno izrazila želju da se oformi europska vojska, a Sporazum iz Aachena predviđa snažniju suradnju u području obrane. Njemačka kancelarka novi je Sporazum ocijenila kao "doprinos u stvaranju europske vojske". Najava osnivanja europske vojske nije u skladu sa željama američkog predsjednika Donalda Trumpa koji Berlin oštro kritizira zbog niskog udjela BDP-a za potrebe obrane. Kakve će reakcije izazvati sve otvorenije suprotstavljanje Berlina Washingtonu ostaje nam vidjeti. 

Bez odgovora na aktualna pitanja s kojima se EU i svijet suočavaju na početku 21. st.

I dok se određenim dijelovima Sporazuma koji se odnose na njemačko-francusku regionalnu suradnju nema što prigovoriti, oni dijelovi koji se odnose na reformu EU-a pokazuju da Berlin i Pariz nemaju odgovore na aktualna pitanja s kojima se suočavaju Europa i svijet na početku 21. st. i da se ponovno nude prijedlozi koji nisu dio rješenja, nego dio problema. 

U preambuli Sporazuma tako se govori o potrebi podizanja bilateralnih odnosa na novu razinu i o tome da se oni usmjere prema "ujedinjenoj, učinkovitoj, snažnoj i suverenoj EU". Zalaganje za "suverenu Europu" zapravo je zagovaranje za daljnje ukidanje suvereniteta europskih država i nacija i u konačnici zagovaranje za stvaranje Sjedinjenih Europskih Država. U situaciji dok Velika Britanija izlazi iz EU-a, a jedan od uzroka izlaska je odbijanje Bruxellesa da se dio ovlasti vrati s institucija EU-a na države članice (repatriation of powers), i dok diljem Europe jačaju euroskeptične i "suverenističke" stranke zalagati se za dodatnu federalizaciju Europe zasigurno ne predstavlja potez mudrih državnika. 

U Sporazumu se, što je posebno zanimljivo, ističe da je francusko-njemačka suradnja otvorena za sve zemlje članice EU-a, ali uz predanost "temeljnim principima, pravima, slobodama i vrijednostima EU-a". Koje su to vrijednosti očito žele određivati Pariz i Berlin, a oni koji se tih vrijednosti ne budu držali, mogli bi ostati bez financiranja iz fondova EU, o čemu je nedavno na prijedlog Europske komisije prihvaćen prijedlog u Europskom parlamentu.

Trvenja, ideološko-vrijednosni i geopolitički sukobi unutar EU-a očito postaju sve intenzivniji

Države koje bi se prve mogle naći na udaru "novoga saveza" Njemačke i Francuske svakako su Poljska, Mađarska i Italija. Sporazum iz Aachena ne daje baš nikakve smjernice kako riješiti migrantsku krizu (a riječ je o fundamentalnom sigurnosnom i identitetskom pitanu europske budućnosti!), ali su protagonisti daljnje federalizacije Europe spremni odlučno se obračunati s onima koji se protive masovnim i nekontroliranim migracijama, pa ako treba i uskraćivanjem financijskih sredstava. Migrantska politika Merkel i Macron ne uživa potporu niti u njihovim državama (nije pretjerano tvrditi da su oboje politički mrtvaci), ali ih to ne sprječava u daljnjoj ekspediciji discipliniranja neposlušnih država. 

Talijanski vicepremijer Matteo Salvini nedavno je izjavio da su Njemačka i Francuska previše dominantne u EU (pojedini kritičari već govore o EU kao o "Četvrtom Reichu") i najavio da bi Italija i Poljska trebale predvoditi stvaranje nove ravnoteže u Europi (podsjetimo da je britanska politika "ravnoteže snaga" stoljećima predstavljala temelj europskoga poretka moći nakon sklapanja Vestfalskog sporazuma 1648.). Zamjenik talijanskog premijera, Luigi di Maio, nedavno je optužio Francusku za eksploataciju Afrike, "neokolonijalizam" i poticanje migracija. Pozvao je EU i na uvođenje sankcija protiv Francuska zbog politike prema Africi. 

Trvenja, ideološko-vrijednosni i geopolitički sukobi unutar EU-a očito postaju sve intenzivniji (a bit će i još intenzivniji u mjesecima koji dolaze, ususret izborima za Europski parlament) i u budućnosti će biti potrebno mnogo političke pameti ako se Europu želi očuvati kao iole relevantan subjekt na međunarodnoj sceni. Svi se trebamo zalagati za snažnu i ujedinjenu Europu, no budućnost Europe nije u daljnjoj desuverenizaciji, nego u ravnopravnoj suradnji suverenih država i nacija. Europska unija bit će zajednica suverenih država i naroda ili je ne će biti.