Useljavanjem ljudi iz potpuno drugačijega miljea Europa kopa vlastiti grob

Od dobrodošlice do terorističkih napada

Nije trebalo proći dugo vremena da bi se uvidjela promašenost tzv. politike dobrodošlice. Znala je Angela Merkel i ranije kuda vodi takva politika (samo koju godinu ranije obznanila je "smrt multikulturalizma"), no očito se radilo o provedbi globalističke agende. 

Ako je netko 2015. još vjerovao u moguću integraciju migranata, primjeri Francuske i Švedske idućih godina trebali su mu otvoriti oči. Francuska je prešarana s nekoliko stotina no-go zona, tj. šerijatskih gheta. Svaki masovniji prosvjed migranata, kao onaj ove godine, pokazuje da ti ljudi nisu integrirani i da Francusku ne prihvaćaju kao svoju zemlju. Švedska je pak radikalni primjer "multikulti" politike i toga kako u kratkom roku uništiti sigurnost jedne zemlje. Kriminal i nasilje u tolikom su porastu da je predsjednik zemlje zatražio intervenciju vojske. 

Od najsigurnije zemlje u Europi do legla kriminala: Ostvario se govor iz 1968. o migrantima

Posljednjih mjeseci Europa je pred novim migrantskim pritiskom. Čelnici EU zemalja raspravljaju o donošenju nove strategije migrantske politike. Sigurnosnu situaciju zakomplicirao je teroristički napad Hamasa na Izrael i kasniji izraelski odgovor. Migranti diljem Europe daju potporu Hamasu, a u Berlinu su održani nasilni propalestinski prosvjedi. Iz Bruxellesa vole docirati drugim državama, no sigurnosne službe u tome gradu ne mogu valjano brinuti niti za sigurnost svojih građana pa je tako nakon napada Izraela na Gazu izvršen teroristički napad u kojemu je ubijeno dvoje ljudi. 

Foto:  EPA/Adriel Perdomo

Teroristički napad u Bruxellesu nije prvi takve vrste. U sjećanju bi nam trebao biti i napad iz ožujka 2016. kad je ubijeno 38 osoba. Teroristički napadi izvršeni su i u Nici, Parizu i Beču, da spomenemo samo one s najgorim posljedicama. Napadi manjeg intenziteta i s manje žrtava brojni su proteklih godina. 

Nakon napada u Bruxellesu francuski predsjednik Emmanuel Macron upozorio je na to da islamistički terorizam raste i prijeti Europi. Neke od europskih država privremeno su suspendirale Schengen i uvele kontrole na granicama, a takve se odluke pravdaju opasnošću terorističkog napada. 

Stvarni radikalizam

Međutim, u Europi već godinama žive milijuni potencijalno radikaliziranih pojedinaca. Često se kod terorističkih napada pokazalo da su izvršitelji pripadnici trećeg ili četvrtog naraštaja doseljenika. Nije, dakle, dugoročno rješenje u suspenziji Schengena, nego u promjeni dosadašnjih promašenih migrantskih politika. Nitko normalan ne će tvrditi da su svi doseljenici teroristi. Većina ih dolazi zbog nade u bolji život. No ako europski narodi, kao pripadnici istoga kršćanskog kulturnog kruga, u prošlosti nisu mogli funkcionirati bez konflikata i ratova, tko lud može pomisliti da će to biti moguće u srazu dvaju različitih civilizacija?

Foto:  EPA/Gelmert Finol

Kod terorizma ključna je jedna stvar

Svim ovim terorističkim napadima zajednička je poveznica ta da pripadaju terorizmu religijskog vlada i imaju jasan rukopis radikalnog islama. Terorizam karakterizira strateška uporaba terora, asimetričnost nasilja; usmjerenost na neborbene mete; širenje straha kao sredstva utjecaja i prisile na širu javnost; prisvajanje moći i ostvarenje političkih ciljeva. Ključno je kod terorizma to da se radi o ne-borbenim metama, tj. u pravilu su žrtve obični ljudi. Kad je objekt napada obični čovjek, s time se mogu poistovjetiti i svi drugi ljudi čime se postiže učinak straha.
Useljavanjem ljudi iz potpuno drugačijega kulturno-civilizacijskog i vjerskog miljea Europa kopa vlastiti grob. Europski političari, od kojih su većina borbeni ateisti i agnostici, ignoriraju vjersku pripadnost doseljenika. Mahom se radi o muslimanima s čvrsto definiranim religijskim identitetom, a islam jednostavno nije spojiv s demokracijom, tj. kako je to 1970. u "Islamskoj deklaraciji" zapisao Alija Izetbegović, islam i ne-islamski poredci međusobno su nespojivi jer "nema mira ni koegzistencije između islamske vjere i neislamskih društava i političkih institucija". 

Hrvatska mora vratiti pobjednički mentalitet; zamjena stanovništva slabi tradicionalne vrijednosti

Douglas Murray u knjizi "Čudna smrt Europe" upozorava kako nitko od onih koji su otvorili europske granice masovnom useljavanju zemalja iz trećega svijeta "nije ni pomislio da bi to moglo prerasti u 'muslimansko pitanje'. Nitko se nije pripremio na mogućnost da pridošlice ne samo što se možda ne će integrirati, nego će sa sobom donijeti mnoštvo vlastitih vjerskih i društvenih svjetonazora te da bi druge manjine mogle postati prvim žrtvama takva previda. Nitko na vlasti nije očekivao da će pojačani val useljavanja dovesti do jačanja antisemitizma i nasilja nad homoseksualcima. Nitko od onih koji su nekritično prihvaćali labavu imigracijsku politiku nije očekivao da će se pojava muslimanskoga bogohuljenja pokazati jednom od glavnih kulturoloških i sigurnosnih pitanja u Europi dvadeset i prvoga stoljeća".
Lijevo-liberalne strukture u Hrvatskoj i Europi često se vole izrugivati s "katolibanima" i "klečavcima", s ljudima koji ih ni na koji način ne mogu ugroziti. Vrlo bi brzo, međutim, mogli - i to baš oni koji tako strasno vabe migrante u Europu - doznati što je to stvarni radikalizam.