Umjesto na ustaše i partizane sad se dijelimo na simpatizere Milanovića i Plenkovića

Nastavili su se ''blagoslivljati'' međusobnim uvredama, aludirajući pritom na fizički izgled i nedostatke obojice, a reći da su ponovno prešli granicu, bilo bi već smiješno. Prešli su je oni odavno, ne obazirući se na to kako njihove verbalne umotvorine utječu na ljude, opet ih dijeleći na tabore jednoga, ili drugoga, a u konačnici neproduktivno za sve nas.

Pa je tako krenula nova runda ultimate-fight meča, predsjednik-premijer-predsjednik-suci i sve tako u krug, a od izrečenih se riječi svakom pristojnom čovjeku okreće želudac.  

'Šmrkavi tikovi' i problem sa sklekovima

Nije li nam toplo oko srca kada pročitamo ono što je premijer Plenković poručio predsjedniku Milanoviću: "To govori čovjek koji živi u teškoj zavisti. Želi javnosti kazati informaciju o meni, ne poznaje me dovoljno. Svoje frustracije projicira, ono što njega muči govori o meni. Nastavlja s tikovima i to - šmrkavim tikovima", odgovorio je Plenković na Milanovićevo komentiranje njegovog navodnog odlaska u NATO.

Eto, baš je lijepo Plenki javno odbrusio Zokiju na račun onoga o čemu se šuška, jednako tako javno godinama, a nitko neće isto tako javno izreći o čemu je riječ, jer pouzdanih dokaza nema. Samo naklapanja i tračevi. Doduše, politika se uglavnom i sastoji od toga, ali ipak, bilo bi preopasno i preutuživo, zar ne?

Šaka s Pantovčaka očekivano je reagirala hitro i žestoko. "Anemični, ne može dva skleka napraviti, a komentira tuđa fizička svojstva. Imam problema s alergijama cijeli život, šmrcat ću cijeli život", odgovorio je. Pa dobro, neka šmrca ako je alergičar, u proljeće su alergije ionako pojačane, ali on ionako stalno šmrca, bez obzira na godišnje doba. A alergija je na najvišem stupnju onda kada vidi Plenkija, to je već urbana legenda.

Vrijeđanja se, dakako, nesmiljenom žestinom nastavljaju i dalje: pa će Plenković zastupnici Daliji Orešković, koja ga posebno živcira, u Saboru podrugljivo odrezati da ako joj u Hrvatskoj nije dobro, neka ode u Njemačku. Krasno. Sada već premijer poručuje onima koji ga kritiziraju, a takvih je puno, neka lijepo isele. Valjda se njega ne smije dirnuti, jer odmah skače kao oparen, kaže se u narodu.

Dalija, molim Vas da odete

Gospođo Orešković, slažem se s premijerom. Stalno ga nešto ispitujete, propitkujete, stavljate mu pod nos da ne valja, da ne radi dobro, da njegova Vlada pojma nema, jednom rječju- dosta ste naporni. Doduše, kao oporbena političarka to i jest Vaš posao, ali, k vragu, baš ste uporni u tom gunđanju. I ja mislim da bi Vam bilo bolje da odete u Njemačku. Ili Švedsku. Možda u Francusku, tamo je ugodnija klima. Jer biste bili bogovski plaćeni i da radite kao odvjetnica, ali i kao članica Parlamenta. 

Bezveze je gubiti vrijeme ovdje na kritiku, pomaka nema, a šef ionako zna najbolje. Tamo Vas neće vrijeđati ni broj 1., a ni broj 2. s vrha politike, kao što to rade u Hrvatskoj. Pamet Vam ovdje ne pomaže; dapače. Podobni baš nešto i niste, a još ste i žena koja gunđa kako nije dobro, umjesto da klimate glavom i divite se postignućima i broja 1. i broja 2. To što su vas obojica izvrijeđala i kao osobu i kao ženu, zanemarite, normalna je to pojava na ovim prostorima. 

Znate kako se ono kaže u jednom starom bosanskom vicu: ''Džabe krečite''. E, svi mi ''džaba krečimo'', jer nas nitko ništa ne pita, osim na izborima, a poslije samo kukamo godinama do novih izbora i tako već tri desetljeća.

Eh, da je Nostradamus upozorio…

No, ipak, mora se priznati da u tih 30 godina nikada nismo imali ovakvu razinu užasavajuće, sramotne, skandalozne i vulgarne komunikacije kakvu slušamo posljednjih nekoliko godina između dva čelna čovjeka. Da se čovjek zapita: pa što bi bilo da nas netko napadne? Bi li se oni uopće mogli što suvislo dogovoriti, ili bi se međusobno driblali preko naših leđa, dok bismo mi trčali u podrume i skloništa.

Zvuči pretjerano? Dobro, moguće je, ali, priznajmo: je li itko mogao očekivati da će Milanović uopće postati predsjednik države, a slijedom toga ovakav rašomon koji su stvorili on i Plenković? Možda je to predvidio Nostradamus, ali mi o tome nismo bili obaviješteni. 

I da se vratim još jednom na ono- odite u Njemačku ako Vam ovdje nije dobro. Dakle, mislite li drugačije od mene, a ja znam najbolje, izvolite napustiti ovu državu, nezahvalnici. Danas je to Dalija, nije ona problem, jedna je.

Ali, premijeru dragi, da napustimo državu i svi mi koji se usudimo misliti drugačije od Vas, jer smo tako drski da to još i javno kažemo? Je li to bio okidač i za gotovo pola milijuna ljudi, mahom mladih, zgađenih onim što vide i shvativši da ovdje nikada neće biti bolje, koji odoše u bijeli svijet? 

Nadalje, je li to i poruka novoj ''rundi'' onih koji namjeravaju otići, iako nemaju iluzija da će im teći med i mlijeko, ali znaju da će barem dostojanstveno moći živjeti, a ne da ih država kroz svoje poreze i silne namete guli do posljednje kosti? Idite, ajde, brišite.

Predsjednik na bankomatu

Privatizirat ću kolumnu samo malom digresijom. I iz moje je obitelji otišla sestra, do bola smučena gadostima koje je gledala i slušala, ali i spoznajom da s vlastitim obrazovanjem i kvalifikacijama, a bez političkih veza neće uspjeti dalje od onoga što je radila, zapevši u labirintu birokracije. 

Eno je u Irskoj, radi teško i puno, ali pristojno je i na vrijeme plaćena, a neki je dan vidjela irskog predsjednika bez pratnje kako stoji u redu za bankomat u Dublinu. Osiguranje je bilo nevidljivo, nikakve rotirke, BMW-i, Mercedesi, policijske pratnje; sve diskretno. Predsjednik podignuo novac, otišao u obližnji kafić i ni jedne novine nisu to zabilježile ni kao crticu. Ovdje bi to bio breaking news; doduše, ovdje se to ne bi moglo ni dogoditi, pišem svašta.

Vidite, to građani žele, osim pristojnog standarda i mirnog života. Da nas više ne zlostavljate svojim jalovim svađama i pojavljivanjima 63 puta dnevno u svim medijima. Siti smo svih vas, kao što ste i vi nas. Ali, nas je ipak više. I ničija nije gorjela do zore. 

Ni ona u Banskim dvorima, a ni na Pantovčaku, broj 1. i broj 2. U konačnici, svi ste vi samo statistika. A Hrvatska je do sada imala samo jednog državnika. Što god tko mislio o njemu. Sve ostalo samo su blijede kopije, kao u onom čuvenom starom filmu ''Imitacija života''.

A kopija je uvijek samo kopija. Original ne izblijedi nikada.