U trenucima najvećih tragedija Hrvati su ponovno pokazali zadivljujuće zajedništvo, solidarnost i ljubav za bližnjega

U ''normalnim'' okolnostima često se prepiremo oko ponekad i potpuno irelevantnih ideoloških, ili političkih tema, ali u izvanrednim okolnostima kao što je bio prošlotjedni potres kao da se natječemo u tome tko će više pomoći. Ljudi i svekolika pomoć iz svih krajeva Hrvatske već su prvi dan krenuli put potresom porušene Banovine. Od policajaca, vatrogasaca i vojske preko navijača i HGSS-a do poduzetnika i običnih ljudi.

Hrvati očito najbolje funkcioniraju u izvanrednim okolnostima, zaista kao svojevrsna interventna postrojba. Doduše, i najveće tragedije kao što je potres pojedinci nastoje iskoristiti za obračune s ideološkim neistomišljenicima, ili institucijama. Postoje nazivi za takve pojedince, ali ih u ovome još uvijek blagdanskom ozračju ipak ne ćemo spominjati.

Potreban nam je konsenzus oko bitnih strateških ciljeva

Hrvatskoj, i ne samo Hrvatskoj, slijedi krizno razdoblje s mnogim rizicima i neizvjesnostima, pri čemu nemamo baš nikakva jamstva da će godina u koju smo ušli biti bolja od prethodne. No, ne kaže se uzalud da je svaka kriza i prilika. Ljudske živote ništa neće vratiti, ali se obnova građevina koja nam slijedi treba iskoristiti kao generator ekonomskog rasta, ali i stvaranja kvalitetne infrastrukture u porušenim područjima.

Ono što treba izbjeći pod svaku cijenu je korištenje potresa (isto vrijedi i za korona-krizu) kao isprike za, ne daj Bože, buduće ekonomske neuspjehe. Nadalje, iskustvo nas uči da bi distribuciju novca za obnovu trebalo učiniti maksimalno transparentnom, jer će se u protivnom i ova obnova pretvoriti u polugu podebljavanja nečijih privatnih džepova i bankovnih računa.

Zajedništvo koje se manifestiralo najprije u velikim ratnim pobjedama, pa u športskim uspjesima, a sada u solidarnosti oko potresa, treba preliti i na druga područja. Hrvatskoj je potreban konsenzus oko bitnih strateških ciljeva i strategija. Sadašnji model društvenih i ekonomskih odnosa jednostavno nije dobar i rezultira masovnim iseljavanjima iz Hrvatske. Svi se slažu da su potrebne promjene, no na žalost, istinske želje za stvarnim promjenama u hrvatskome društvu nema. Sitna korupcija kapilarno je prožela hrvatsko društvo i upravo tu leži ključ opiranja promjenama.

Malo i srednje poduzetništvo kao temelj rasta

Hrvatskoj je potreban reset, promjena mentalnog sklopa i demontaža klijentelističko-koruptivnog modela ekonomsko-društvenih odnosa. Potrebna je reforma pravosuđa, karcinoma hrvatskog društva, ali racionalizacija javne uprave. Pored toga, potrebno je stvoriti stimulativno poduzetničko ozračje koje će olakšati uvjete privatnome sektoru i privući strane investicije. Država u kojoj opskurni i od većine ljudi otuđeni gremiji po raznoraznim klubovima dogovaraju poslove mimo zakona i u kojoj opće dobro redovito stradava pred naletima partikularnih interesa, takva država nema budućnost. Crony kapitalizam recept je za daljnje iseljavanje i destrukciju.

Položaj privatnog sektora u Hrvatskoj i dalje je loš (ide na bolje puževim koracima), a upravo je snažniji razvoj malog i srednjeg poduzetništva, budući da mala i srednja poduzeća u RH značajno zaostaju za ekonomskom djelotvornošću maloga gospodarstva Europske unije, najveći potencijalni generator gospodarskog razvoja naše države.

Ovih dana s radom je započeo LNG terminal na Krku. Riječ je o odličnoj vijesti, ali i jednome od rijetkih projekata koji je u Hrvatskoj realiziran, a ima potencijale za privlačenje stranog kapitala.  Hrvatska ima previsoke poreze, koji služe za održavanje klijentelističkog sustava, i upravo je rezanje poreza (uz spomenutu reformu pravosuđa koja će jamčiti sudsku zaštitu ulagačima) conditio sine qua non za ikakve veće strane investicije u Republici Hrvatskoj.

Pobjednički mentalitet

Ipak, nulti uvjet za bilo kakve pozitivne promjene izgradnja je pobjedničkog (viktoriološkog) duha i povratak povjerenja u vlastite snage. Taj duh Hrvatsku krasi na športskim terenima, ali nakon Domovinskog rata ne i u realnome životu. Zbog svih onih pojava koje čine klijentelističko-koruptivni model, velik je broj ljudi u Hrvatskoj izgubio vjeru u ikakve promjene. U narodu je previše apatije, jamranja, bugarenja, izrugivanja iz svega i previše cinizma. Previše je relativizma. Ne postoje jasni i neprijeporni društveni vrijednosni orijentiri. Sve vrijednosti provučene su kroz blato. Paralizirani su kreativni društveni čimbenici.

Mnogima je za sve kriva država jer ne shvaćaju da smo za većinu toga odgovorni sami i ne trebamo očekivati niti državnu, niti bilo čiju drugu pomoć. Koja god da se ideja, ma koliko dobra bila, pojavi u Hrvatskoj automatski postaje predmetom sprdnje, izrugivanja i zlonamjernih komentara. Nemamo povjerenja u institucije (velikim dijelom i s pravom), ali često, ako ne računamo izvanredne okolnosti, niti jedni u druge. S takvim navikama i običajima jednostavno nije moguće naprijed. Moramo povratiti pobjednički duh, duh požrtvovnosti i samopoštovanje.

U vrlo dinamičnim i sigurnosno zahtjevnim vremenima na međunarodnoj sceni pobjednički duh, samopoštovanje i čvrsta obrana nacionalnih interesa predstavljat će preduvjet nacionalnog razvitka i nacionalnog opstanka.