U prvom redu Škorina skupa bili su ljudi koji bi mu trebali biti politička okosnica, a jedva međusobno razgovaraju

Da danas u nekim relacijama idemo krivim smjerom svjedoči činjenica nastavka masovnog egzodusa i ti se razmjeri više ne mogu gledati. Neku noć išao sam slavonskim selima od Našica prema Slavonskom Brodu i tu sablasnu atmosferu pustih sela neću nikada zaboraviti. Neshvatljivo je da mirno pratimo taj egzodus. Paralelno s time pravimo se da migranti ilegalno ne švrljaju po Hrvatskoj premda će vam u Banovini mještani reći da psi noću mahnito laju jer osjećaju nazočnost nepoznatih ljudi, a provale kuća i vikendica po Gorskom kotaru i Lici postaju normalna stvar! I sjajno je netko ovih dana dometnuo, mislim Ivica Šola, "Zašto invaziju iz islamskog svijeta nazivamo migracijom?".

Osim toga, postoji čitav niz ideoloških tema koje su tako postavljene da imamo evidentan raskol u narodu, o svemu sam pisao detaljno. More je takvih tema koje traže urgentne promjene, žurim spomenuti i nesvakidašnje izbacivanje iz HDZ-a ljudi koji su razmjenjivali mišljenja na WhatsAppu. Da retoriku "leđnog puštanja niz Savu" , "gamadi" i rješenjem problema po kojem nepoćudne "treba nabiti na kolac" valja osuditi valjda ne treba isticati. Još gore: meni se čini da je govoriti na internetu retorikom leđnog plivanja niz Savu, ekvivalent onome kad se na Bleiburgu 2019. pojavi s ustaškom kapom ili s ustaškom kapom ide na Thompsonov koncert! Nisu li to u pravilu bili stari udbaški recepti? Stoga sam u prvi mah pozdravio osudu tih provokacija, ali ne i zabranu obrane osuđenih. Ljudi koji su izbačeni tvrde da se oni konkretno uopće nisu koristili tom retorikom, a uopće im nije dopuštena obrana. Tko to zabranu obrane i osudu bez prava obrane može braniti i zagovarati?

Hrvatsku čekaju promjene

Hoću reći, more stvari se mora promijeniti u Hrvatskoj, promjene su u tom kontekstu nužne i narodno nezadovoljstvo može se opipati rukom kad govorimo o ovom relacijama. Ali, tko je taj tko će te promjene provesti, to je pitanje svih pitanja! Kome vjerovati i zašto mu vjerovati? Dakle, Hrvatsku čekaju promjene, najveću političku stranku čekaju promjene jer ako više ni obitelj Tuđman ne gleda jednoznačno na stranku, onda je očito da narod iščekuje promjene. Tko može osigurati daljnji pobjedonosni niz hrvatske opcije? Samo površni imaju spreman odgovor u džepu! I bilo bi najjednostavnije i najkomotnije ići niz dlaku narodnim očekivanjima i reći ležerno, budite bez brige, imamo čovjeka koji će sve riješiti. Mirno spavajte, riješeno!

U tom smislu fascinantno je kako je kao preporoditelj, kao Mesija budućih promjena, prihvaćen čovjek koji se nikada ozbiljno nije uhvatio u koštac niti s jednim od tih problema, koji uopće nije dio tog svijeta, pjevač lakih nota Miroslav Škoro! Kao rješenje svih problema, premda u ozbiljnom smislu riječi o tom čovjeku ista ta nacija gotovo da ne zna ništa. Osim par natuknica službene biografije i sjajnih pjesama. Kako je moguće nakon tolikih kadrovskih prevara i izdaja koje smo doživjeli u 30 godina neovisnosti i to prevara u puno čišćim situacijama, prevara s puno boljim biografijama, kako se može bez bilo kakve ograde dati potpuno povjerenje čovjeku kojeg zapravo ne poznajemo? Po čemu je Škoro formula uspjeha, gdje se to razabralo da čovjek zna i može riješiti komplicirane državne, društvene i političke probleme? Škoro je sjajan pjevač, ali taj čovjek cijeli život ne radi ništa što bi ga moglo preporučiti za elitnu državnu funkciju. Zašto mu se onda vjeruje? Nema odgovora, ne smije se ni pitati.

Gdje je Marko Perković Thompson?

Franjo Tuđman je bio povjesničar, Stipe Mesić godinama Tuđmanova desna ruka, obnašao je sve najvažnije funkcije u Hrvatskoj, Ivo Josipović je bio saborski zastupnik i sveučilišni profesor, Kolinda Grabar-Kitarović pomoćnica tajnika NATO pakta, ministrica u Vladi. Što god mislili o njima, svi su imali ovakve ili onakve, ali reference koje se ne mogu ignorirati. Što u tom smislu ima Miroslav Škoro? Pet predivnih pjesama. Je li to dovoljno da bi nekome povjerili povjerenje da vodi državu? Ako je pak s njegovim kapacitetima sve posve jasno, plošno i jednoznačno, a samo ga Jude ne vole, kako to da njegov kum Marko Perković Thompson nije uz njega? Zašto osim Žaka ne vidimo druge s estrade koji stoje uz njega? Jer nitko ga ne poznaje kao estrada, nitko ga ne poznaje bolje od Thompsona! Hoćemo sad i Thompsona prozvati Judom? Je li to i Miroslav Tuđman koji tvrdi da je Kolinda najbolje rješenje ? Je li to onda i Julienne Bušić? Je li i gradonačelnik Vukovara, Penava, isto tako Juda dostojan kamenovanja zato što ga ne podržava? Je li Juda i izdajica vrijedan prijezira i jedan general, ministar Krstičević? A onda i Klemm? Treba li pred Škorin medijski streljački vod i Milan Ivkošić? I Ivica Šola? Treba li ih sve preventivno uhititi jer su se usudili pitati i propitkivati? Ne, diskvalificirati, nego pitati. Ni ja ništa ne tvrdim, ja samo pitam. Ali, čim pitate već ste sumnjivi. Nismo li taj film već gledali?

Stotinu pitanja postavio bih Škori prije nego li bih ovako glasno kao njegove pristaše rekao da je on idealan izbor. Kako ćete promijeniti ustav ako nemate dvotrećinsku većinu? Dakle, ako pobijedite, realno ništa od obećanog ne bi mogli promijeniti. Kako to mislite referendumima vladati, s obzirom da takvog primjera na svijetu nema. Ima li veće demagogije od teze da bi se vladalo referendumom, a da bi narodu vratili vlast? Koliko puta smo čuli tu frazu i koliko još puta moramo biti prevareni da bismo jednoznačno znali da se radi o goloj demagogiji? Što ste uopće u životu radili da bi se Vas kvalificiralo za ove relacije, smije li se to pitati sve predsjedničke kandidate pa onda i Škoru? Ako predsjednik države može biti pjevač lakih nota, onda smo do samog kraja sve izrelativizirali. Ali sve! Naime, njegova retorika je zapravo savršeni populizam, na čelu s tezom "vratit ću vlast narodu", sve to godi napaćenom narodnom uhu, koji uopće ne traži detaljan niti iscrpan odgovor. Unatoč tome što tih odgovora realno niti nema. Nema ih! E, kad ih nema, možemo li mi nakon svih prevara koje smo doživjeli danas jasno i glasno sumnjati?

Iznimno sam cijenio i cijenim Hasanbegovića kao i njegov podvig glede ukidanja imena Titovog trga, ali kako možemo to cijeniti, a u isto vrijeme minimalizirati činjenicu da je Kolinda izbacila Titovu bistu s Pantovčaka? Kako? I u isto se vrijeme praviti da Škoro nije na dva izravna pitanja novinarke RTL-a odgovorio posve nerazgovijetno što će napraviti s Titovom bistom. Besramno je isticati da je rekao da bi stavio bistu Blage Zadre jer je to rekao tek naknadno. Ne u tom konkretnom razgovoru! Ali, vi u ovoj histeriji, a tako je uvijek kad se krene s medijskom histerijom, jednostavno ne smijete pitati! Kolinda Grabar-Kitarović jest zaredala s gafovima, ali njoj se stvarno svaka riječ važe. Ne i Škori. Andreju Plenkoviću se glasno negativno knjižila činjenica da nije sudjelovao u Domovinskom ratu što je posve legitimno. Ista činjenica se isticala i kod Milanovića kad je bio premijer. Kad pogledate što se sve vadi van u američkim predsjedničkim izborima lako se složiti da su ove naše relacije obična kamilica. No, kad danas spomenete da u Domovinskom ratu nije bio ni Škoro, vi momentalno postajete izdajnik. Iz koje ruske stepe je izašao ovaj relikt staljinizma?

Tko sumnja u Škoru, taj je izdajica? Ma nemojte!

Na to, da ne smijem pitati, jednostavno neću nikad pristati! Uvijek sam pitao i uvijek ću pitati, da i promašio sam, da i pogriješio sam, ali dužnost je novinara uvijek pitati. Uvijek sumnjati! A ovdje je sumnja zabranjena. Tko sumnja u Škoru taj je izdajica! Ma nemojte!

U HDZ-u doista imate nekoliko jasno ocrtanih frakcija, koje se poprijeko gledaju. O tome se pišu plahte tekstova i to je dio demokracije i tako i treba biti. Ali u prvom redu Škorina nastupa u zagrebačkoj dvorani Vatroslava Lisinskog sjedili su ljudi koji ga podržavaju, koji će sutra biti politička okosnica njegove opcije, a da između sebe jedva razgovaraju. Božo Petrov primjerice i Zlatko Hasanbegović! Bruna Esih i Hasanbegović! Petrov i Zekanović! Ruža i Bruna Esih! O njihovim podjelama, o njihovim razlikama ne smije se govoriti. Zašto se može govoriti o razlikama u HDZ-u, a treba šutjeti o razlikama na desnici? Kompletna desnica nije se uspjela ujediniti na europskim izborima, dapače, napadali su se i vrijeđali preko medija. Kada treba pitati ako ne sada: oko čega se zapravo danas slažete? Koji je to program, koji su to ljudi, koji su to stavovi koje jednoznačno podržavate? Ili se slažete samo oko toga da dođete na vlast? Kada to pitati ako ne sada?

Osim toga, može li se bar pledirati za mrvice razuma. Pobijedio Škoro ili izgubio, doći će do objedinjavanja desnice, taj plan već postoji i treba ga pozdraviti. S kime ćete koalirati ako ne s HDZ-om? A kako ćete koalirati s njima ako sad od članstva stranke tražite da sami sruše vlastitu Vladu? Ako se držimo osnova demokracije valja konstatirati da se Plenkovića može rušiti odnosno smijeniti jedino u okviru HDZ-a. Ili je i to netočno? Ako ga HDZ-ovci ne žele, neka ga smijene, ali što ga se više bude pritiskalo izvana to će on biti jači. Kad Škoro kaže da bi Vlada morala pasti ako on pobijedi, mora znati da ništa više ne jača Plenkovićevu strukturu u stranci od te teze. Osim toga, s tako zakrvljenim stavovima i jedna i druga strana zapravo radi za Milanovića. Jer, tražeći već sada da Vlada odstupi ako on pobijedi, Škoro i ne razumije da tjera HDZ-ovce od sebe! Ako glasam za Škoru znači da rušim vlastitu Vladu, jer ako on pobijedi tražit će da moja Vlada padne - to je teza koju producira Škorin prijedlog kod prosječnog HDZ-ovca.

S druge strane svjesni da će Kolindina pobjeda ojačati čovjeka od kojeg traže da odstupi, Škorini birači će se susprezati glasovati za Kolindu! Jer, ta pobjeda jača Plenkovića! A oni žele srušiti Plenkovića po cijenu da na vlast dođe i SDP. Kao što pod svaku cijenu žele poraz Kolinde, makar na vlast došao Milanović! E na to nikad neću pristati! Jer, "zlo" ostaje zlo i nisu sva zla ista! Vidite do koje razine je ovaj građanski bratoubilački rat na desnici doveo. A o tome govorim od prvog dana. Doveo je do toga da se jedni i drugi toliko preziru da im je najvažnije da protivnik na desnici ne pobijedi. A to je buket cvijeća ravno na adresu Zorana Milanovića kao budućeg Predsjednika. Umjesto da razaberu da se jedino džentlmenskim dogovorom mogu spasiti od pobjede Milanovića, a ta pobjeda cementira put pobjedi ljevice na parlamentarnim izborima, umjesto da se stane s bratoubilačkim ratom, gas se samo pojačava. Kad bi se smirila retorika na desnici stvorile bi se pretpostavke da se sutra koalira na desnici i da se targetira pravi protivnik i pravi cilj, a to je ujedinjena ljevica koja se približava Banskim dvorima. Umjesto toga desnica se iscrpljuje u uličnim borbama, a za to vrijeme Milanović se slatko smije, jer nastavi li se građanski rat na desnici, pobjeda mu se jednostavno smiješi!