Trump se ne bori samo protiv Bidena, nego i protiv većine mainstream medija i 'Duboke države'

Kao što je poznato, za predsjedničku funkciju natječu se aktualni predsjednik Donald Trump kao predstavnik republikanaca i Joe Biden kao kandidat demokrata. Tko god i površno prati predizbornu kampanju lako može zaključiti kako se Trump ne bori samo protiv Bidena, nego i protiv većine tzv. mainstream medija i onoga što obično nazivamo "permanentnim establišmentom'', odnosno ''Dubokom državom''. Iako se društvene mreže obično percipiraju kao oaze slobode govore, u američkim predsjedničkim izborima i one su se pokazale podložnima cenzuri. 

Cenzura na društvenim mrežama

Američki list The New York Post nedavno je objavio tekst u kojemu navodi kako je Hunter Biden, sin predsjedničkog kandidata Joea Bidena, poslovao s ukrajinskom energetskom tvrtkom Burisma u vremenu dok je današnji predsjednički kandidat bio dopredsjednik SAD-a u administraciji Baracka Obame. Sukus teksta  svodi se na to da je Biden koristio svoju dopredsjedničku funkciju kako bi svome sinu sređivao unosne poslove u Ukrajini koja zbog tadašnje teške sigurnosne situacije (rat s Rusijom) nije imala snage odbiti Bidenove ultimatume. Sporno je i Bidenovo poslovanje s Kinom.

The New York Post došao je do mailova iz osobnog računala Huntera Bidena ("đavolji lap-top", rekao bi Trump) koji ukazuju na moguću korumpiranost čovjeka koji aspirira postati američkim predsjednikom. Nakon objave članka Facebook i Twitter – kao uz YouTube najveće društvene mreže na svijetu – samoinicijativno su, bez ikakvoga "fact checking'' onemogućile dijeljenje ovoga članka koji je imao potencijal nekoliko tjedana prije izbora snažno kompromitirati Joea Bidena.

Nije započeo niti jedan rat

Kao i svaki drugi političar, i Donald Trump je znao donositi pogrješne odluke i prognoze, a njegov je moralni habitus daleko od svetačkoga. No teško je ne primijetiti kako je njegova politika koja naglašava suverenizam i važnost obnove nacionalnih država naišla na veliko protivljenje globalističkih političara diljem svijeta. A na jednake je reakcije naišla i njegova identitetska politika koja se očitovala u potporama inicijativa kao što je Hod za život (Trump je prvi predsjednik koji je bio na Hodu za život) i u protivljenju genderističkim projektima. 

Ovome treba dodati da Donald Trump nije uvukao Sjedinjene Američke Države niti u jedan rat, a američku je vojsku u određenom stupnju izvukao iz Afganistana, Sirije i Iraka. 

U slučaju Bidenova izbora može se očekivati nastavak intervencionističke politike, što bi moglo imati reperkusije i po Europu. Naime, američka, i ne samo američka (veliku je ulogu imala i primjerice, francuska politika), intervencionistička politika na Bliskom istoku posljedično je dovodila do velikih migracija u Europu. 

K tome, Bidenov bi izbor, iako je na papiru riječ o katoliku, značio i povratak na identitetske politike koje su protivne kršćanskome moralu, a Ivan Pavao II. ih je nazvao "kulturom smrti". Vrijedi podsjetiti da smo posljednjih mjeseci svjedočili velikim ljevičarsko-anarhističkim nasilnim prosvjedima u SAD-u, koji nisu doživjeli osudu demokrata, a upereni su protiv svih stupova zapadne civilizacije.

Hrvatska i SAD

Kada je u pitanju odnos Hrvatske i SAD-a treba istaknuti kako bi se Hrvatska trebala nastojati afirmirati kao ključni saveznik SAD-a u ovome dijelu Europe. Povijesno, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Francuska znale su često, vodeći se svojim geopolitičkim, geoekonomskim i geostrateškim računima, preferirati Srbiju na račun Hrvatske na ovome geopolitičkom prostoru (pojedini analitičari u dogovoru Srbije i Kosova vide naznake ponovne takve politike!), no nepouzdanost Srbije i laviranje između Rusije, Kine (koju je Trump označio najvećim strateškim suparnikom SAD-a) i SAD-a doveli su Zagreb u bolju poziciju u odnosu na Washington, nego što je to ima Beograd.

Ipak, treba imati na umu da i SAD i EU nastoje uvući i Srbiju u svoju sferu utjecaja i da su zauzvrat spremne na različite ustupke Beogradu. U neku ruku zapadnim centrima moći važnija je Srbija od Hrvatske jer Hrvatsku već i ovako imaju u svojoj sferi utjecaja, kao što je, paradoksalno, Rusiji važnija izgradnja boljih odnosa s Hrvatskom, nego Srbijom, jer u Srbiji već i ovako uživaju većinske simpatije. Slijedom navedenoga, Hrvatska bi trebala mnoge aktivnije koristiti sadašnje okolnosti i uvjeriti Washington kako su i Hrvati u Republici Hrvatskoj i Hrvati u BiH, uz Albance, jedini nedvosmisleno prozapadni faktor na prostoru bivše Jugoslavije. 

Pitanje je što za Hrvatsku konkretno donosi reizbor Trumpa, a što izbor Bidena? U sadašnjim geopolitičkim okolnostima za Hrvatsku je sigurnosno važno održanje transatlantske veze (sigurnosna suradnja SAD-a i Europe) i NATO saveza. Brojni analitičari Trumpa su optuživali kako želi uništiti NATO savez dok je on uvijek tvrdio kako samo želi da EU države ulažu dva posto BDP-a u svoju obranu, a pritom je posebno kritizirao Njemačku. Iz pojedinih Trumpovih izjava moglo se naslutiti kako bi on zaista mogao SAD izvući iz NATO-a (u tom smislu se posebno naglašava opasnost Trumpova reizbora za budućnost NATO-a), no u drugim je opet izjavama jasno i nedvosmisleno davao potporu održanju Alijanse. 

Izbor Bidena očito donosi veću sigurnost glede održanja NATO saveza, ali donosi i već spomenute moguće negativne efekte kao što je obnova ratova na Bliskom istoku (tzv. liberalni intervencionizam) i jačanje kulture smrti. Inicijativa triju mora, koja Hrvatskoj može poslužiti kao važan instrument geopolitičke preorijentacije od Balkana prema Srednjoj Europi, uživat će potporu i Trumpa i Bidena jer je kompatibilna s američkom sigurnosnom arhitekturom u Europi. 

Voditi proaktivniju politiku prema SAD-u

Neovisno hoće li Trump ostati američkim predsjednikom ili će to postati Biden, za Hrvatsku je mnogo važnije to kako će se Hrvatska postaviti prema SAD-u. Hrvatsko-američki odnosi presudno ne ovise o tome tko je u Bijeloj kući, nego o naporima hrvatske politike i diplomacije koje posljednjih godina nisu dovoljno iskoristile geopolitičke okolnosti kako bi ojačale hrvatsko-američko strateško partnerstvo koje je našoj državi važno i na geopolitičkom (primjerice, hrvatsko pitanje u BiH) i na gospodarskom i sigurnosnom planu. 

Hrvatskoj je potrebna jasna vanjskopolitička strategija i mnoga aktivnija i kvalitetnija vanjska politika. Posljednjih godina svjedočimo tektonskim lomovima svjetske geopolitičke scene. Za takva vremena potrebna je mnogo proaktivnija i osmišljenija politika od ove koju smo gledali posljednjih dvadesetak godina. 

Pitanje za milijun dolara

Za kraj, čitatelji se vjerojatno pitaju koja je moja prognoza izbornoga rezultata. Nedvojbeno, riječ je o pitanju za milijun dolara. Gotovo sve ankete daju prednost Bidenu, baš kao što su pred četiri godine davale Hillary Clinton. Anketari se sada, doduše, pravdaju kako su, za razliku od izbora 2016., uspjele doći i do Trumpovih birača, no koliko je to točno dalo bi se raspravljati. Poznato je, naime, da Trumpovi birači često ne žele otkriti za koga će glasovati, a ponekad znaju i svjesno obmanuti anketne agencije. U anketi koju je proveo Investor's Business Daily, a ova je anketa 2016. pogodila izborni rezultat, Bidenova prednost istopila se na razinu statističke pogrješke. 

Nema nikakve dvojbe da je Trump u uzlaznome trendu, a Biden u silaznome. Pitanje je hoće li taj trend biti dovoljno dug za Trumpovu pobjedu. Da nije došlo do korona krize Trumpova pobjeda bila bi neupitna jer prije izbijanja krize američka ekonomija bila u iznimno dobrome stanju. U odnosu na prošli kvartal američki je BDP porastao rekordnih 33,1 posto što znači da se najveća svjetska ekonomija krenula oporavljati.

Iako su ankete već pokopale Trumpa za mogući reizbor, postoji više indikatora koji ukazuju na to da bi ipak mogao dobiti izbore. Jedan od tih je upravo i ekonomske prirode. Naime, većina birača smatra kako je Trump bolje rješenje od Bidena za ekonomsku krizu. Trumpov adut je i činjenica kako on nastoji osigurati reizbor, a nije izazivač. Biračko tijelo u Americi obično je nešto sklonije onima koji brane "titulu", a to bi se moglo dodatno osnažiti u kriznome vremenu u kojemu živimo. Pozivanje na red i zakon donijelo je dva puta pobjedu Richardu Nixonu. I tada su demokrati propuštali jasno i nedvosmisleno osuditi nasilje baš kao i danas. Repriza nije nemoguća. 

Iako se smatra kako demografske promjene u SAD-u svake godine za oko 1 posto pomiču biračko tijelo prema demokratima, postoje indikatori kako je Trump, za razliku od 2016., uspio dobiti i potporu dijela afroameričkog i hispanskog stanovništva. Također, Trump bi na ovim izborima mogao dobiti i veću nego ranije potporu mladih, a posebno onih koji prvi put glasuju. Mladi se ponajviše protive restriktivnijim epidemiološkim mjerama, a tu je Trump nedvosmisleno na njihovoj valnoj dužini.

Dok se Biden oslanja na potporu mainstream i medija i kampanju de facto vodi iz podruma ili pred vrlo malim brojem pristaša, Trumpovi skupovi su iznimno dobro posjećeni, a Trumpova energija na skupovima daleko premašuje ono koju pokazuje "sleepy Joe". Biden ima medije, a Trump jaku terensku kampanju. K tome, Trump dominira i na društvenim mrežama. 

Kako god, aktualni američki predsjednik sigurno stoji bolje nego što prikazuje ankete, a kakav će biti ishod najvažnijih izbora na svijetu vidjet ćemo u utorak, s tim da niti daljnje prolongiranje konačnog rezultata i upletanje Vrhovnog suda nije isključeno. Zanimljivi izbori za zanimljiva vremena…