Tri razloga zašto portal Direktno nije popratio ONU predstavu

No izvještaj je izostao, a razloga je više. Prvo, raditi predstavu samo da bi se isprovociralo medijsku hajku i linč od strane konzervativne i domoljubne populacije već je viđen scenarij i nije ništa revolucionarno o čemu bi se radila posebna priča. Drugo, sadržaj te provokacije je prema procjenama dijela gledatelja toliko gadljiv da su ga prešutjeli i neki mediji koji podržavaju ovaj vid korištenja javnog novca pod krinkom umjetničke slobode i izražaja.

Zadnji, ali ne najmanje važan detalj su naši čitatelji, koji nas, uvijek kad objavimo bilo kakav spomen stanovitog umjetnika kritiziraju i prosvjeduju što mu uopće posvećujemo pažnju. I zato smo vas, dragi naši, odlučili poštedjeti eksplicitnih opisa i admiracije tom uratku. Ne upropastiti vam subotu. Ne ogaditi ručak. Ne remetiti mir. Ne oskvrnuti svetu nedjelju.

I ne, to nije cenzura. Cenzura bi bila da smo propustili izvijestiti o događaju koji je od velikog javnog interesa. Naivac bi pomislio da bi predstava financirana javnim novcem zacijelo morala biti od javnog interesa. Ali kad je na djelu permanentna ljevičarska kulturna hegemonija, onda je, dragi naši, moguće i to da se javnim novcem financira nečiji ideološki obračun s neistomišljenicima, što tada postaje privatni interes. Ako se o ičemu u ovome slučaju treba pisati, onda je to pitanje financiranja i upravljanja institucijom koja ovakvima daje podršku.

I ministar priznao kako taj čovjek nije koristan za Hrvatsku

Čak je i jedan aktualni ministar svojevremeno rekao kako taj čovjek nije koristan za Hrvatsku. No, dio javnosti i nakon svega želi nešto reći o toj kreaciji. Neki misle da na takve još ima smisla trošiti riječi. Stoga smo neke reakcije ipak prenijeli.

Mnogi ovih dana vuku paralelu s jednim umjetnikom s desnog dijela ideološkog spektra. Što bi bilo da je on na sceni smaknuo istaknute militantne sekulariste i liberalne fašiste, a prethodno im nataknuo životinjske glave? Da je oskvrnjivao zastavu SR Hrvatske? Bi li taj izvještaj uopće dospio na stranice mainstream tiska i u minute televizijskih vijesti? Bi li uopće dobio ulaz u gradsko kazalište? Ne da ne bi, nego bi se na noge digla cijela udružena falanga, platforme ove-one, udruge ženske, antifašističke, centri za građansku hrabrost i seoske zadruge, uz svesrdnu medijsku podršku.

A svakog provokatora najviše boli kad ne izazove reakciju i kad mu je prazno gledalište. Neki su tad primorani moliti ugledne poznanike da otkupljuju karte i poklanjati ih svojima, ne bi li se stvorio dojam velikog interesa za njihovu pseudoumjetnost.