Tri ministra nam nude socijalistička i kroslavistička rješenja. Hvala, ali ne, hvala

Prvi je ministar zdravstva Milan Kujundžić, koji je svoju nesposobnost u saniranju nevjerojatnih dugova HZZO-a veledrogerijama i ostalim vjerovnicima odlučio sanirati podizanjem trošarina na alkoholne napitke i duhanske proizvode te povećanjem cijena participacije. I to za nevjerojatnih 50 posto.  I dok će takva mjera vjerojatno potaknuti neke da prestanu pušiti ili smanje piće, s toga je svakako pohvalna, s druge strane pokazatelj je nesposobnosti ministra da rukovodi svojim ministarstvom. 

"Ja ne govorim o novcima, ja govorim o mjerama koje je potrebno poduzeti za zdravlje i demografsku obnovu. A jedna od osnovnih mjera i vjerojatno najučinkovitija bila bi zaustaviti hrvatsku djecu u dobi od 13 do 17 godina kad u prosjeku kreću u alkohol i pušenje. Time ćemo podići demografiju, time ćemo sačuvati zdravlje i time ćemo imati sutra zdraviju naciju", pravda svoje želje Kujundžić pa još prebacuje loptu na građane: "To je stvar nacije, dakle vi Hrvati ćete odlučiti što želite".

Zaboravlja se, pritom, notorna činjenica: oko 1,4 milijuna zaposlenih građana redovito, svakog mjeseca, od svoje bruto plaće izdvaja 15 posto doprinosa za zdravstveno osiguranje. To iznosi cca oko 1260 kuna zdravstvenog doprinosa mjesečno.

Poslodavci dakle na plaću prosječnog radnika godišnje uplate oko 15.120 kuna doprinosa za zdravstveno osiguranje. Tomu treba dodati i 840 kuna godišnje, koliko većina zaposlenih izdvaja za dopunsko zdravstveno osiguranje, odnosno pokriće participacije za dio pregleda i usluga te lijekove koji nisu na osnovnoj listi, za koje se plaća participacija.

Statistički gledano, već sad plaćamo nevjerojatnu svotu po osobi u Hrvatskoj, a od zdravstvene usluge ne vidimo ni U. Zašto? Jer nitko ne želi kopirati zemlje koje su bolje od nas poput Kanade, Austrije i Njemačke. Lakše je dignuti trošarine pozvati se na demografiju i naciju i želju za općim dobrom i dalje upumpavati novac u sistem koji je očigledno šupalj. 

Slično misli i drugi Plenkovićev ministar, Darko Horvat, koji Uljaniku, privatnoj kompaniji u većinskom vlasništvu njegovih radnika, želi dati nekih cca 500 milijuna eura poreznih obveznika. Jer po njegovim riječima Uljanik je gora stvar od Agrokora. No Agrokor je zapošljavao samo u RH nekoliko desetaka tisuća ljudi u više od 70 tvrtki koje su koliko-toliko imale vlastitu proizvodnju iz vlastitih sirovina. E da, Agrokor nije spašen novcem poreznih obveznika, država nije uplatila novac za njegovo spašavanje. S druge strane, prije dvije godine Ante Bajo sa suradnicima iz Instituta za javne financije izračunao je kako je do 2017. godine sanacija od samostalnosti koštala oko 30 milijardi kuna.

Samo u Uljanik je upumpano 4,4 milijarde kuna. I to u zemlji koja nema vlastite sirovine za proizvodnju brodova, u kojoj se brod sastavlja od uvezenih dijelova i u industriji čije uprave su se pokazale izrazito nesposobnima za upravljanjem ičime, osim možda sindikalnom podružnicom. Vjerojatno bi i tada sindikalna kasica bila prazna. 

Inače, sadašnji dug zdravstva iznosi oko  8,2 milijarde kuna. Dakle posljednjih godina u brodogradnju smo ulupali ta tri duga, a samo novac koji smo ulupali u Uljanik i kojeg Darko Horvat želi sada dati Uljaniku bio bi dovoljan da riješi Kujundžića muka. 

Treći nositelj socijalističke štafete u Plenkovićevoj Vladi, koji je iznenadio ovog tjedna sa socijalističkim ekonomskim idejama je trenutni ministar turizma Gari Cappelli. On je u maniri člana Centralnog Komiteta SKH, u najveće doba komunističkog mraka, odlučio pozvati poslodavce  da podignu plaće radnicima u turizmu za 30 posto. Kao bivši djelatnik u turizmu, čitaj najobičnija konobarčina, slažem se s ministrom. Trebalo bi dignuti plaće, ali ne tako kako on želi, dekretom partije. Plaće su određene tržišnim silama, a na njih ni komitetlije, koji žele postati političari preko noći, ne mogu utjecati.

Umjesto dekreta, ministar bi mogao sjesti s kolegom ministrom Markom Pavićem pa složiti neku razumnu i pametnu priču i smanjivati poreze na rad koji već desetljećima onemogućavaju radnicima da od svoje plaće žive. Jer nas 1,4 milijuna zaposlenih hranimo i vas i sve ostalo u ovoj državi. Vrijeme je, ministre, da nam se vi i vaše kroslavističke kolege skinete s grbače. 

I dok će ministar Zdravko Marić sa svoje strane napraviti uštede i barem donekle poravnati knjigu državnih računa, njegovi kolege, izgleda, nikako ne mogu shvatiti da kada najaviš reformu - stvarno moraš nešto i učiniti da bi se učinjeno nazvalo reformom i da kada predsjednik Vlade i ministar financija najave manje poreze i velike uštede - onda moraš i napraviti nešto u tom smjeru, a ne donositi komitetske odluke.