Trgovci će se uvijek pravdati: Procurila zarada na Hrvatima omiljenoj namirnici

Najviše su, gotovo 40 posto (37,2) zarađivali na kruhu, pekarskim proizvodima i pecivu. Riječ je o bruto marži, što znači da je trgovac potrošaču prodao kruh za 37,2 posto veću cijenu od one po kojoj ga je nabavio. To nije trgovčeva zarada jer iz svoje bruto marže trgovac pokriva svoje troškove, uključujući i plaće radnicima. No, što im je bruto marža veća to znači da ako kvalitetno upravljaju troškovima i njihova zarada može biti veća.

Među osam kategorija za koje je AZTN izračunao prosječne marže po njihovoj visini prednjači kruh, što znači da su trgovci odlučili najviše novca za sebe ubrati od proizvoda koje ljudi najčešće i svakodnevno kupuju. U toj kategoriji ne mogu propasti, posebno u hrvatskoj kulturi u kojoj kruh mora biti na stolu.

Bez šale, kruh, peciva i pekarski proizvodi na koje država uzima svega pet posto poreza na dodanu vrijednost apsolutno i nedvojbeno mogu biti značajno jeftiniji nego što jesu, a nisu skupi ni zbog proizvođačke cijene ni zbog poreza državi. Inače se, govorimo li o bruto trgovačkoj marži svaka koja je iznad 20 posto smatra dobrom, dok u nekim luksuznim proizvodima iz kozmetičke ili farmaceutske industrije zna doseći i do 65 posto, ali to je marža na proizvode koji se rjeđe kupuju.

FOTO: Direktno (ma fotografiji Dragana Radusinović)

Hrvatski trgovci igraju na sigurno, uzmu od kruha jer ga kupuje svatko, a manjina će podizati uzbunu oko toga košta li taj kruh ako mu je nabavna cijena 60 euro centi u maloprodaji jedan euro pa je marža 40 posto ili košta 0,72 euro centa pa je marža 20 posto. U bivšim nam kunama riječ je o razlici između 5,42 kune i 7,53 kune. Da, moguće je da su se trgovci "poigrali" s cijenama i eurima pa lijepo zaradili na kruhu.

Treba li naglasiti da je lani (2023. godine) u odnosu na 2022. godinu bruto marža zaračunata na kruh i pekarske proizvode blago porasla, dok su bruto marže zaračunate na meso i mesne proizvode (23,7 posto), meso peradi i jaja (24,1 posto), na mlijeko i mliječne proizvode (21,4 posto) i one na osnovne prehrambene proizvode (brašno, šećer i riža 24 posto) blago pale. Rasle su marže obračunate na svježe voće i povrće na 29,9 posto, na konditorske proizvode (31,7 posto) i na bezalkoholna pića i vode 25,9 posto.

Potrošači se mogu zgražati, trgovci će se pravdati da imaju troškove za pokrivanje da su podizali plaće radnicima, neki među njima bilo radnici, bilo trgovci imaju kredite za otplatiti i sve to neće biti ni previše uočljivo niti ikome osobito važno sve dok ljudi imaju dovoljno novca da kupuju bilo iz prihoda ili rastućih kredita.

FOTO: Unsplash (Ilustracija) 

Što mi zapravo dobijemo? 

No, znamo li da trgovac primjerice na svježem voću i povrću prosječno ubire 29,9 posto marže onda bismo trebali kao obrazovani potrošači ljubazno uz dozu cinizma i sarkazma kako kome draže pitati zašto su banane prezrele, jabuke izudarane, mrkve mekane, crveni luk truo, a krumpir se baš i ne da skuhati? Iz marže se, kažu pokrivaju troškovi, pa možda da pitamo koliki je to trošak ispravnog skladištenja a da pred kupce voće i povrće ne dođe gotovo nejestivo?

Plenkoviću bi se ova odluka mogla obiti o glavu: Hrvati ne žele biti Glovo dostavljači...

Što mi to zapravo dobijemo kao potrošači za tu maržu koju trgovac ubire? Sve češće su to dugi redovi na blagajni jer nema dovoljno blagajnica ili mučenje na polu funkcionalnim samonaplatnim blagajnama koje iz nekog razloga uvijek traže asistenta koji ne može doći jer naplaćuje na blagajni. Uz već spomenuto trulo voće i povrće ponekad dobijemo i meso koje je često predugo stajalo izvan hladnog lanca jer ga nije imao tko na vrijeme pospremiti u frižidere. I trebali bismo time biti zadovoljni? Možda i da, ako uzmemo u obzir da uvijek može biti gore. A možda i ne, ako okrenemo vjerovanje pa pitamo može li biti bolje? Kad već tako lijepo zarađuju na kruhu.