Trajni establišment u SAD-u, poznatiji kao 'duboka država', dobio je dovoljno goriva za iduće razdoblje

Osiguranje na ulazu u Senat odavalo je dojam sigurnosnih standarda kakvoga seoskog vatrogasnog društva. To potiče brojne teorije, od onih kako su ljudi iz osiguranja djelovali po naputku Donalda Trumpa. sve do onih kako se radi o operaciji lažne zastave s ciljem diskreditiranja predsjednika na odlasku i njegovih sljedbenika. Neovisno kojoj se teoriji priklonili, posljedice su zasigurno u skladu s potonjom teorijom. 

Licemjerje establišmenta i pripadajućih medija

Ono što je u cijeloj pripovijesti sigurno je to da je velika većina demonstranata u prosvjedima sudjelovala iz uvjerenja. Sigurno je i to kako je riječ o Trumpovim pristašama koji su uvjereni u izbornu krađu, koji osjećaju duboki prijezir prema političkome establišmentu, ne vjeruju institucijama, a još manje medijima koje percipiraju kao produženu ruku Sustava. Jednako tako sigurno je i to da demonstranti nisu nikoga ubili niti su napravili veću materijalnu štetu.

Niti jednome nasilju ne treba davati legitimitet pa niti njihovome, no valja upozoriti na licemjerje establišmenta i pripadajućih medija. Dok su se prosvjedi BLM pokreta i raznoraznih antifa grupacija proljetos pretvorili u vandalizam, pljačku, palež i nasilje, demokrati i režimski mediji nisu pronašli prikladne riječi osude. Kad su prosvjednici 2019. upali u zgradu parlamenta u Hong Kongu Nensi Pelosi, predsjednica Predstavničkog doma američkog Kongresa, izjavila je kako se radi o 'prekrasnim prizorima'. Demokracija te vrste zaista je prekrasna, ali samo onda kad se radi o tuđemu dvorištu, zar ne?

Gorivo za trajni establišment

Neredi na Capitol Hillu, koji su se odvijali u trenutku verifikacije elektorskih glasova, na kraju su posve zasjenili prigovore republikanaca oko mogućih izbornih manipulacija. Ništa više nije bitno osim toga da su Trumpovi pristaše pokušali izvršiti 'državni udar'. Za izvesti državni udar potrebno je, doduše, daleko više strategije, ozbiljnosti i zaleđa u različitim strukturama (političkim, obavještajnim, medijskim i inim), od one koju je imala neorganizirana bulumenta pred Kongresom, no takav će narativ – koji su odmah žurno prihvatili svi politički korektni analitičari diljem Zapada - poslužiti svrsi. 

U budućnosti svaki će se prigovor oko mogućih izbornih krađa tumačiti kao dio zavjereničkoga vokabulara, a svaka protuestablišmentska retorika kao priprema državnog udara. Trajni establišment poznatiji kao "duboka država" dobio je dovoljno goriva za iduće razdoblje. Uskoro vladajuće demokratske strukture nakon izbora Joe Bidena za američkog predsjednika i osiguravanja prevlasti u Senatu imat će potpunu vlast u Sjedinjenim Američkim Državama.

Antiestablišmentski otpor nije mrtav

Trump je najavio mirnu tranziciju vlasti pa će kao bivši američki predsjednik (ipak) dobiti "aboliciju" od mogućih sudskih postupaka, pod uvjetom da se nakon silaska s vlasti bude zabavljao igrom golfa, dok u slučaju nastavka političkog djelovanja nikako nisu isključene "sankcije".

"Željezna digitalna zavjesa" već je spuštena nad Trumpom i njegovim pristašama odlukom Twittera da ga doživotno suspendira s te društvene mreže. Ako se Trump ne zadovolji umirovljeničkim životom, digitalni zatvor mogao bi poprimiti i fizičke dimenzije. Većina ljudi vjerojatno još nije svjesna kolike su želje aktualnih demokratskih struktura, ekstremnijih nego ikada, za uspostavljanjem jednoumlja. 

Mediji i analitičarski paževi ovih dana doslovce vrište o kraju trumpizma. Teza je sljedeća: nakon poraza Donalda Trumpa i trumpizam je konačno doživio poraz. Međutim, protiv čega će se onda dežurni zeloti establišmenta boriti ako je velikome neprijatelju čovječanstva odrubljena glava? Niti je trumpizam, ako ga se razumije kao antiestablišmentski otpor mrtav, niti će establišmentske strukture prestati istjerivati đavla i baviti se političkim egzorcizmom. 

Fotografije i videa koji ovih dana dolaze iz Amerike ne svjedoče o američkoj pobjedi protiv "antidemokratskih snaga", što je glavna teza većine analitičara. Svjedoče o porazu Amerike. Država koja je posljednjih stotinu godina imala globalne pretenzije danas je podijeljena više nego ikada, a podjele nisu samo politike i ideološke, nego i kulturne i civilizacijske. Unutarnjopolitičko stanje pridonijet će i opadanju globalne moći Amerike u svijetu, što je posebno važno u kontekstu jačanja drugih geopolitičkih faktora.