Tomaševiću, do kada ćete vaditi kosture iz ormara, dok mrtva tijela leže na bolničkom podu?

Kad su obećali Zeleni Zagreb, nismo očekivali ovoliko zelen. Kad su obećali povećanje zelenih površina, tko je mogao pretpostaviti da se mislilo na povećanje u visinu.

Upozorenje vlasnicima maltezera, shitzua i drugih manjih pasmina- ne puštajte pse s povodca, možda ih ne budete mogli pronaći''.

Post je to kojega je na svojoj službenoj Facebook stranici napisala Vesna Škare Ožbolt, nekadašnja ministrica pravosuđa, ali i bivša kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba na lokalnim izborima prije točno dvije godine. Status je popratila fotografijom svojega psa, lijepoga njemačkog ovčara, kojemu nepokošena trava dopire gotovo do pola tijela.

I u toj je fotografiji praktički prikazano stanje u glavnom gradu Hrvatske, sada, u ovome trenutku, kada najveći njegov dio izgleda poput nekakve distopijske imaginarne slike kaosa i krša.

Da, takav je danas nekad ''beli Zagreb grad'', od čije bjeline i ljepote, nadaleko poznate, nije ostalo praktički ništa, ili tek neke razbacane oaze koje još uvijek daju naznake da se tu nalazi milijunska metropola.

Grad koji svakoga dana umire sve više

Mogli bismo zlurado reći da je Škare Ožbolt kivna, jer nije uspjela u svojoj želji i trudu da postane gradonačelnica pa sada sarkastično uzvraća Tomislavu Tomaševiću niskim udarcima, mogli bismo reći svašta, ali načelno, potpuno je u pravu.

Grad Zagreb, nekoć ponos Hrvatske, koji je davno bio mittel Europa i prije negoli smo ušli u veliko europsko društvo, zapušten je, dokrajčen potresom, nakon kojega se ništa, ili strašno malo gradilo i izgradilo, a nesposobnost i nesnalaženje ekipe oko Tomaševića, te famozne stranke Možemo!, koja će se raspasti već nakon sljedećih lokalnih izbora, zastrašujuća je.

Svakim danom sve više svjedočimo u kakvom labirintu neznanja, nekompetencije, nebrige, ali i stranačke isključivosti koja vodi grad, pod pojmom ''progresivaca'' živimo, dok metropola tone u blato i anarhiju poput Venecije koja tone u svoje kanale. Kako kaže drevna talijanska poslovica: ''Venecija je poput lijepe djevojke neopranog vrata'', mogli bismo povući paralelu pa reći: Zagreb je poput lijepe, ponosne žene koju su napustili svi prosci.

Tomašević jednostavno ne zna voditi grad, nije tome vičan, a njegova ''sekta'' potvrđuje da im je u interesu pozicioniranje vlastitih sljedbenika, članova i simpatizera i polako su, ispod radara, zauzeli manje-više sva najvažnija čelna mjesta u glavnim gradskim moćnim tvrtkama.

Sječa kadrova mrtvoga čovjeka ''krivoga za sve''

Pod egidom ''strašne borbe'' protiv Bandićevih kadrova, koji su držali cijeli grad i sve njegove poslove gotovo dva desetljeća, Tomašević smjenjuje i one doista stručne i one koji su po rodijačkim vezama držali visoke pozicije. Jedino je važno ''posmicati'' te ljude vezane za mrtvoga čovjeka, s čijim se imenom ''šutaju'' i zazivaju ga u svim mogućim situacijama.

U trenutku kada pola ogromnoga grada ostaje bez tople vode, umjesto pokazivanja brige i razumijevanja za građane koji ionako plaćaju najskuplje komunalije u Hrvatskoj, Tomašević se svađa s HEP-om, optužujući ga da je on skrivio takav nezapamćeni kvar, ne shvaćajući da su desetine tisuća ljudi prisiljene grijati vodu i prati se u lavorima, prematati svoje bebe i brinuti za stare i nemoćne, sve one ranjive, jer je još i  Toplinarstvo isključilo grijanje baš onako, po P.S.-u, sredinom svibnja, kako je to uvriježena praksa.

Unatoč činjenici da se zbog iznimno hladnoga vala koji je zahvatio Europu, preko noći iz proljeća vratila hladna jesen i Zagrepčani koji su vezani za Toplanu doslovce se smrzavaju u svojim stanovima. Jer, službe se strogo drže kalendarskog iskopčavanja, ali ne pada im na pamet pratiti nagle vremenske promjene. I opet gradonačelnik ne reagira, ne zanima ga kako je roditeljima s djecom, kako je u vrtićima, što je sa starcima, studentima u hladnim domovima.

Ne, on po tko zna koji puta pokazuje da je prava prznica koja brzo gubi živce i svađa se s onima koji mu pokušavaju proturječiti, potvrđujući da je isključiv i da, baš onako tipično ljevičarski, ali ono, salonsko-ljevičarski, nema ni trunku empatije za one koji žive oko njega.   

Necivilizacijska strahota u bolnici

Ali, zato promptno skače u obranu šefice bolnice Sv. Duh, iako se pokazalo istinitim da su mrtva tijela danima ležala na podu mrtvačnice, a pokušavalo se to zataškati.

Hitro brani ženu koja u svojem javnom istupu jednako tako bešćutno opovrgava optužbe koje joj se stavljaju na teret i ekspresno daje otkaze zaposlenicima iz bolnice koji već mjesecima upozoravaju da ona ne zna i ne može voditi takav komplicirani i delikatni sustav, jer nema ni odgovarajuće iskustvo, a ni znanje za to. Ali, za Tomaševića ona MOŽE, zato jer je dio njegove klike, po tom je ključu i stavljena na to mjesto.

Usred Zagreba mrtvi ljudi leže poput vreća cementa na hladnim bolničkim podovima, umjesto da u svojem zadnjem odlasku budu tretirani na dostojanstven način, po za to predviđenoj proceduri.

Nije li to nešto doista prestrašno, nešto toliko nehumano i neetično, da bi zbog toga trebala odgovarati ne samo gore navedena, već, u konačnici i sam Tomašević, koji je cijelu tu mučnu priču pokušao zataškati i umanjiti, čim je izišla u javnost?

Naravno da bi, ali ne u Zagrebu i ne u Hrvatskoj, već u nekoj pristojnoj, civiliziranoj Europi, primjerice, Švicarskoj. Na koju se Tomašević toliko volio pozivati kada nam je ''uvalio'' i doslovce nas ''izreketario'' kupnjom tih nekvalitetnih plavih vrećica za otpad, ali je pritom zaboravio da nemamo ni spalionicu, ni kompostanu i da nisu stvoreni ni temeljni uvjeti za taj ''švicarski model''.

A, ne, Tomica je to vidio u bogatoj državi i odmah naumio primijeniti u gradu kojemu je na čelu, prešutivši da nemamo ni podzemne spremnike, ni dovoljno odlagališta, na koncu, ni dovoljno radnika koji će se baviti takvim razvrstavanjem otpada.

Džungla na asfaltu

Neukusno se hvali kako je Zagreb sada čist, razvrstavanje otpada ide sjajno, a građani se guše u otpadu razbacanom oko kontejnera, raju za štakore i boleštine. Glomazni otpad bačen po ulicama, spotičemo se o razasutu plastiku i odbačene televizore, ali, ne, super je, kaže Tomašević, a možemovci mu kliču od ushićenja kako je veliki šef ingeniozno sve smislio.

Trava nepokošena, jer to je po njima taj dobar ekološki trend, umjesto urednih javnih površina jednog uljuđenog grada-koji to ni po čemu više nije-hodamo po visokom raslinju i zapinjemo o žbunje koje kosilicu nije vidjelo mjesecima. A, da, to je isto super, zar ne.

Istovremeno, Tomašević&co svojski se trudi uništiti oglašivače s njihovim jumbo-plakatima pa Udruga glas poduzetnika žestoko kritizira prijedlog Odluke o komunalnom redu kojega je zagrebačka gradska uprava na čelu s njime (Tomaševićem, op. a.) pustila u javno savjetovanje, a radi se o uređivanju načina oglašavanja.

Iz Udruge kažu da na prvu djeluje kako je riječ o vrlo tehničkoj i jednostavnoj odluci kojom se želi urediti grad i unaprijediti komunalni sustav, međutim odluka je jako slojevita i jednako toliko problematična u svakom od tih slojeva.

Oglašivači na koljenima

Naime, Grad Zagreb suvlasnik je tvrtke Zagreb Plakat koja se bavi vanjskim oglašavanjem, a iz Glasa poduzetnika ističu da će nova odluka njima dati monopol, a uništiti ostale tvrtke na tržištu.

Da bi čitateljima, a i građanima bilo jasnije, objavljujem ovdje u cijelosti priopćenje Udruge iz kojega je vidljivo kako Tomaševića, suprotno odluci Visokog upravnog suda, donesenoj prije deset godina, uopće ne zanima činjenica da pokušava potpuno urušiti cijeli jedan sektor, oglašivački i pritom ugroziti tisuće radnih mjesta.

"Posebna je pozornost posvećena reguliranju komercijalne djelatnosti vanjskog oglašavanja, odnosno reklamama, reklamnim panoima i konstrukcijama. Ukoliko dođe do dosljedne provedbe predloženih odredbi, stanje na tržištu bilo bi pojednostavljeno do te mjere da bi jedina tvrtka čiji su oglasni prostori u potpunosti u skladu s navedenim odredbama bila ona u većinskom vlasništvu Grada Zagreba. Provedba takve odluke dovodi do poricanja Ustavom stečenih prava, izaziva pravne nesigurnosti, uništava tržišna natjecanja i slično.

Jednostavnije rečeno, određivanjem usluge oglašavanja komunalnom djelatnošću Grad je stvorio prostor izdvojen od realnog tržišta te doveo u povlašteni položaj jednu tvrtku - tvrtku koja je u većinskom vlasništvu tog istog grada, a uz to već deset godina funkcionira suprotno odluci Visokog upravnog suda kojom se ona ne bi ni smjela baviti oglašavanjem.

Odlukom se implicira djelovanje koje je u suprotnosti s člankom 49. Ustava RH koji govori o slobodi poduzetništva, jednakom položaju poslovnih subjekata na tržištu, zabrani stvaranja monopola, te o nemogućnosti umanjivanja prava stečenih ulaganjem kapitala. Grad ne djeluje u skladu s odlukom Visokog upravnog suda jer je oglašavanje na javnim površinama kategorizirao kao komunalnu djelatnost, iako se zapravo bave tržišnom djelatnošću zbog čega su doveli svoju gradsku tvrtku u monopolistički položaj.

Primjena takvoga prijedloga u izravnoj je suprotnosti s državnim interesima i njenom ekonomijom. Posljedice i štete koje potencijalno mogu nastati donošenjem ove odluke znatno su veće i dugoročnije od eventualnih pogodnosti; s time da Grad nije naveo koji su konkretni ciljevi njihove odluke te na koji način ista donosi poboljšanje.

Ovakva odluka povlači i ustavno te politično-pravno pitanje jer bi Grad mogao osporiti dokumente koje je izdalo samo Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine. Drugim riječima, Nacrt  Odluke o komunalnom redu izazvao bi pravnu nesigurnost, tako da bi tvrtkama koje posluju na tržištu i kojima je oglašavanje osnovna djelatnost onemogućilo zakonsko građenja oglasne površine. Uz sve navedeno, odluka je pisana na način da eliminira većinu tržišta, točnije da te iste tvrtke koje bi bile prisiljene ukloniti reklamne konstrukcije nemaju uvjete za ponovno ishođenje dozvola s obzirom na to da njihovi formati oglasnih ploha s novom odlukom postaju nelegalni.

Tražimo hitan sastanak s gradonačelnikom Tomaševićem, nadamo se da odluke vladajućih u gradu doista ne idu na štetu poduzetnika, u ovom slučaju u industriji vanjskog oglašavanja'', poručuje Hrvoje Bujas, predsjednik udruge Glas poduzetnika.

Pa, dobro, Tomaševiću, ako je ta odluka suda donesena za vrijeme pokojnika, a bila je, zašto Vi sada niste postupili po njoj i dalje dopuštate tvrtci u vlasništvu grada, koja se pritom nema pravo baviti poslovima oglašavanja, da se time bavi i odobravate monopol?

Oglušivanjem na ovu odluku suda vraćate li zapravo dugove onima koji su Vama i Vašoj kliki omogućili dolazak na gradonačelničko mjesto? Ili ste jednostavno preokupirani silnim poslovima pa se niste time stigli baviti?

Ne, sigurno nije tako. Ovdje je također riječ o velikim igrama moći i silnim milijunima eura koji se vrte u oglašivačkom unosnom biznisu. Radi se o tome da je sve podređeno toj, sada već evidentno opasnoj grupaciji naziva Možemo! i njihovim tajnim i polutajnim krakovima.

Prolazna nepogoda

I do kada mislite za svaku stvar koja u Zagrebu ne valja, a ne valja gotovo ništa, prozivati Bandića i njegove pulene, pokušavajući pritom nemušto skidati odgovornost sa sebe i svojih, koje ste razmjestili po brojnim upravnim i nadzornim odborima, a sve opet ispod žita?

Što ste radili dvije godine? Samo vadili kosture iz ormara, smjenjivali i rušili i tamo gdje nije trebalo, zaustavljajući pritom procese razvoja, dok se vaši nadobudni ne nauče-ako se uopće nauče- raditi, a vrijeme leti brzinom munje?

Nije Vas ni malo sram braniti neobranjivo, udarajući još jednom nogom mrtve ljude koji leže odbačeni u podrumu bolnice, gledajući pritom u kameru? Da imate srama i morala, ta bi Vaša akvizicija odletjela u sekundi i još pritom krivično odgovarala.

A za sljedeće se izbore ne morate više truditi. Mogli biste ih dobiti i još jednom zasjesti u gradonačelničku fotelju samo u vlastitoj mašti i fantaziji. Istoj onoj koja Vam je nekada rekla: Bit ćeš gradonačelnik Zagreba.

Igrajući se s ranjenim gradom zaboravljate da ni jedna fantazija ne traje dugo, a otrežnjenje je bolno. Ni ova neće biti dovijeka, još dvije godine. Izdržat ćemo i to, izdržali smo i veće ''igrače''. I brzo ćemo Vas zaboraviti i staviti u kategoriju prolazne vremenske nepogode. Za Zagreb to i jeste.