Točka prijeloma mogla bi biti korona-kriza, koja predstavlja pojavu koja je u proteklih više od pola stoljeća najsnažnije protresla međunarodne i međuljudske odnose

Točka prijeloma nedvojbeno bi mogla biti korona-kriza, koja predstavlja pojavu koja je u proteklih više od pola stoljeća najsnažnije protresla međunarodne i međuljudske odnose.

Aspekti aktualne krize višestruki su i ostavit će vrlo jake posljedice na gotovo svim područjima ljudske stvarnosti. Zdravstvena kriza ujedno je i ekonomska kriza, koja bi mnoge i ovako pauperizirane države mogla gurnuti u još veće siromaštvo, uzdrmala je međunarodne odnose i multilateralne institucije, a otvorila je i pitanja kao što je ono pretjerane društvene sekuritizacije i društvenog nadzora.

Američki predsjednički izbori

Drugi događaj koji je je obilježio 2020. godinu na planu međunarodnih odnosa su američki predsjednički izbori. Još na proljeće činilo se kako je Donald Trump sigurni pobjednik izbora. U Sjedinjenim Američkim Državama imali smo odlične ekonomske brojke i rekordan broj zaposlenih. Onda je došla korona-kriza koja je preko noći dovela do rekordnoga rasta nezaposlenosti, a čitavu su situaciju po Trumpa dodatno zakomplicirali nasilni prosvjedi Black Live Matter i ljevičarsko-anarhističkih pokreta nakon ubojstva Georgea Floyda.

Situacija se po Trumpa krenula stabilizirati još na ljeto. Krenuo je ekonomski oporavak, a kasnija energična kampanja dovela je do uzlaznog trenda nekoliko tjedana preko izbore. Ipak, aktualni je predsjednik prekasno ušao u taj trend. Joe Biden novi je američki predsjednik, ali su određene pojave na izborima kod mnogih pobudile sumnje u regularnost izbora. Donald Trump još je od vremena objave kandidature za izbore 2016. bio pod stalnim opstrukcijama ''Duboke države'' koja je učinila baš sve da izgubi ovogodišnje izbore.

Dinamična geopolitička i sigurnosna situacija

Kriza multilateralizma nastavila se i u 2020. godini. Odnosi EU-a i SAD-a nisu bili idilični niti ove godine, a korona-kriza ozbiljno je narušila kredibilitet Unije. Reakcija Europske unije na krizu bila je takva da su političari i mediji glavne struje otvoreno spominjali posmrtna zvona toj organizaciji. Prvih dana krize došlo je do zatvaranja granica i izostanka elementarne solidarnosti. Sukobi euro-unionističke i suverenističke struje dodatno su produbljeni, a posebno se manifestiraju u sporovima Mađarske i Poljske s Bruxellesom.

Ako zanemarimo normalizaciju odnosa nekoliko arapskih zemalja i Izraela, pod patronatom Washingtona, geopolitička i sigurnosna situacija i u 2020. je godini bila vrlo dinamična i na globalnoj i na regionalnoj razini. Neohladnoratovsko je nadmetanje između SAD-a i Kine, nakon izbijanja korona-krize, intenzivirano u više pravaca, a američko-ruski odnosi i dalje su standardno loši. Suparništvo SAD-a i Kine definirat će u bitnome međunarodne odnosi i u godinama i desetljećima koja dolaze.

Nastavila se kriza američko-turskih i američko-njemačkih odnosa, došlo je do novoga rata između Armenije i Azerbejdžana, izbila je postizborna kriza u Bjelorusiji, usložnjena je situacija na području istočnog Mediterana, došlo je do smjene vlasti u Crnoj Gori, a politička i sigurnosna situacija u nizu afričkih i azijskih država, koja podrazumijeva jačanje autoritarnih i populističkih pokreta, mogla bi u kratkome roku dovesti do lanaca destabilizacije. 

Obnova ljudske odgovornosti

U hrvatskom okruženju situacija je vrlo slična kao 2019. godine, uz tu razliku što su prosrpske snage osvojile vlast u Crnoj Gori što bi moglo predstavljati opasnost po jug Hrvatske. Vučićeva vlast u Srbiji i dalje je neprijeporna, sporne točke između Hrvatske i Slovenije stoje zamrznute, a odnosi Zagreba i Budimpešte ne bilježe nikakve promjene.

I u 2021. godini očekuju nas velike neizvjesnosti, a upravljanje rizicima i neizvjesnostima, od političara će zahtijevati – kao što je svojedobno rekao Václav Havel – radikalnu obnovu ljudske odgovornosti.