Tko sportsku pobjedu slavi na tenku, ne želi dobre odnose sa susjednim državama

Najveća mu je mana što podržava vladajuće i to baš HDZ, podupire vladajuću većinu. Još se tome čude, bez da preispitaju sebe. Od Tuđmanove vladavine je tako. A mudri stari predsjednik znao je da Pupovca itekako međunarodna zajednica pita kako je u novoj državi. I nije nebitno što će on kome reći, sviđala se nekome ta činjenica, ili ne. Mogao je svašta. To mu ne opraštaju.

Usporedba s NDH daleko je od primjerene i dopuštene. Teška optužnica za Hrvatsku. Mi kao faktor nestabilnosti na ovim prostorima. A sjetimo se; Ivan Šimonović bio je pomoćnik glavnog tajnika UN, Kolinda Grabar- Kitarović u NATO, sadašnji premijer i predsjednik HDZ-a uvaženi pregovarač za novu arhitekturu EU. 

Nismo zemlja kojoj se ne priznaje ugled, kritičnije smo tretirani kod kuce. To je valjda normalno kada su Hrvati u pitanju. Priznaju nam i kadrovski kapacitet, a izgleda i zrelost. Kamo sreće da imamo takve susjede. Odnos prema manjinama izrazito je inkluzivan, od nove demokracije sastavni su dio gotovo svih vlasti. Cijelo to vrijeme naša manjina u Srbiji vapi samo riječima: dajte nam ista prava kakva Srbi imaju u Hrvatskoj. I obećalo im se. Tako i ostalo.

A Pupovac od svake vlasti uspješno iskamči barem još nešto za svoj narod. Upozorava na loš standard, infrastrukturu, iako Hrvati nisu izuzeti od istih teškoća na tim prostorima. Preuzeo je monopol na zaštitu svoje manjine. Bilo je pokušaja i drugih, ali za sada nisu uspjeli. Vučić ga kao takvoga prepoznaje. I priznaje. Ove godine nije bio na parastosu za poginule u Oluji. Ne branitelja u hrvatskim redovima. Njih sustavno zaboravljaju da ne remete okvir politike zadan u Beogradu. A čini mi se da je i Srbija bila tiša ove godine dok smo mi slavili pobjedu. Pomislila sam da taktiziraju zbog pregovora sa EU. Izgleda da sada nadoknađuju.

Od oko 30.000, što je neslužbeni broj zaposlenih Srba u turističkoj sezoni, bila su dva incidenta. Ozbiljna javna osuda. I reakcija službenih tijela. Statistički gledano, više se svađaju Hrvati s Hrvatima. A i nije za očekivati da na svakom parkirnom mjestu prije nego nekog opsujete pitate je li manjinac. A izgleda da bismo morali. Nema našega folklora i maštovitih psovki ako ne provjerite tko je s druge strane. Jer, bit će to nacionalna mržnja, a ne popis obitelji. Već uobičajeni. Nije za očekivati da se tako skoro profinimo i prestanemo galamiti i psovati.

Država mora funkcionirati. Ako strogo kaznimo recidiviste u prometu, a znamo da moramo, zašto to pravilo ne primijeniti i na nasilnike? Jer, nasilnik je nasilnik pa tek onda Srbin, Hrvat, Slovenac. Volimo pojednostaviti. Volimo bez dodatnog procjenjivanja podgrijati atmosferu, linč nam nije stran. Uvijek upali.

Srbija ima svoje probleme, Kosovo im visi nad glavom, a mi trebamo preuzeti  predsjedavanje EU. Kako nam naštetiti? Samo pustiti one koji to ne razumiju da odrade štetu RH, umjesto stvarnih aktera. Osmišljeno dizanje tenzija šteti samo nama. A stara škola zna kako se to radi. I gdje naći aktere uvijek spremne. Što im reći? Budite pametniji od svih koji nama ne žele dobro. A ima ih!

Navijači Crvene zvezde, omiljenog Vučićevog kluba, postavili tenk ispred stadiona toga kluba u Beogradu, uz mural Ratku Mladiću. Iako je tenk iznad svega simbol agresije i mnoge asocira na tenk iz Vukovara na kojemu su četnici ulazili u taj grad, oni to demantiraju. Demantij ide sve do tvrdnje da se radi o kulturnoj baštini! Uvjerljivost nije bitna. I ako je istina da je rashodovan na nekom skladištu, otvara brojna pitanja. Kako je moguće da rashodovani tenk, vlasništvo vojske, koriste civili? Često možemo na stadionu vidjeti napis Vukovar na ćirilici. Je li to slanje poruka nekome u Hrvatskoj? Šutnja je opasno oružje. Prvo stradaju činjenice. Zveckanje oružjem pred stadionima još je opasnije. Vrijedi za sve strane.

A krovna kuća europskog nogometa, UEFA? Nas su kaznili za pjesme, zastave, potporu Gotovini,  tada osumnjičenom, danas pravomoćno oslobođenom. Mi se ispričavali, platili kazne. I njih su kažnjavali - zbog pirotehničkih sredstava, bacanja predmeta na teren, vrijeđanja homoseksualaca, bilo je i praznih tribina zbog toga. Što će UEFA sada?  I bi li reakcije bile brze i drugačije da se ne radi o omiljenom klubu s čijih ih je tribina bodrio još mladi Vučić?  Čak, kažu izvori, i 13. svibnja 1990 godine u Zagrebu, na utakmici koja se pamti.

O tenku sadašnjem na Marakani pišu i svjetski mediji. Washington Post, Reuters, švicarski Teleclub. U zemlji koja želi u uljuđenu EU obitelj. Da ih mi kao susjedi ne zaustavljamo.

Naše navijačke skupine odgovorile traktorom. Možemo mi misliti da je duhovito na tenk reći: ''Tko se tenka laća, na traktor se vraća''. Ali, mi ne tako mladi pamtimo loše dane.

Pouka je - ne zveckati tenkovima. SDSS je već pohvalio državne institucije.

A da se uozbiljimo?