Tko se u Srbiji ikada sjetio hrvatskih žrtava?

Samo, nije ih preporučljivo zvati bar još tjedan dana, dok se ne aklimatiziraju. I malo predahnu. Osunčani i odmoreni, spremni za nove radne pobjede. Jer, izbori su pred vratima. Predsjednički, koji su gotovo i parlamentarni. Stranka koja njih dobije, lakše ulazi u parlamentarnu utrku i gotovo vjerojatno pobjeđuje. A o toj pobjedi ovise sudbine njihovih lidera.

I jedna i druga opcija su u niskom startu... Beri, ali i Plenkoviću spremaju se protukandidati. Naoružavaju se za bitku, a poslije i za obračune s  poraženom stranom. Tako je to u politici, starom i nemilosrdnom zanatu. Plenkovićevi izašli s imenima, broj im u porastu. Veći broj jača mirnoću glavnog pretendenta. Valjda znaju da osim tog provjerenog pravila drugo, možda još važnije je - biti na terenu i slušati članove. U svim je strankama isto, tko zanemari teren, gubi. Razlog za brigu mogli bi biti i oni koji se spominju, a za sada šute. Ali im se plješće. Kod Bere oni koji su se vratili u SDP i broje propuste. Zoka radi na tome da im bude lakše. Nije ga bilo u rodnom Sinju pa ni u Kninu, gradu koji je zaradio strateško i simboličko značenje. Hrvatska u jednom komadu. Cjelovita.

Test za sve kandidate koji pretendiraju dobiti izbore je pokloniti se Oluji. Sjetiti se onih kojih nema, koji su izgubili živote. Nove generacije podučavati zašto je žrtva važna. Da se ne zaboravi, jer oni drugi i dalje bacaju blato na nju. Vučić je sa svojom vladom govorio o porukama mira, a što priča o Crnoj Gori? Hegemonizam po definiciji. Ne opraštaju samostalnost. Kaže, oni su svoje sudili i osudili. Kojega od zapovjednika vrha JNA iz 1991., a da to nitko ne zna? Ni on ne izlazi s imenima. Nema ih. Hoće li nam izručiti na 20 godina pravomoćno osuđenog Miroslava Mlinara, bivšeg predsjednika benkovačkog SDS-a, čije je navodno ranjavanje bilo povod zastupnicima SDS-a da ne dođu na prvu sjednicu Sabora? Osuđen je za ratni zločin u Škabrnji.

Ne daju ni podatke JNA o nestalima. Nisu priznali ni postojanje koncentracijskih logora na području Srbije. Govori da ne bismo trebali slaviti naš Dan pobjede i domovinske zahvalnosti. Bilo je srpskih žrtava. Vrijede li ista pravila i za žrtve Bleiburga i Križnoga puta? Što je sa službenom rehabilitacijom Draže Mihailovića i njegovim zločinima?

Valja opet podsjetiti na podatak od  najmanje 10.000 Srba koji su branili svoju domovinu Hrvatsku. U Kninu su ravnopravno pročitana imena svih poginulih branitelja u Oluji. Srba i Hrvata. Prvi poginuli hrvatski vojnik poginuo u Oluji, prema nekim dokumentima, je Miloš Dujmović. Tko se u Srbiji ikada sjetio hrvatskih žrtava?

Žale što JNA nije zaštitila kninske Srbe, a o sukobu Karadžića i Mladića oko zapovijedanja vojskom ne žele. Ne ide im u prilog pa šute. Povlačenje srpskih civila iz RH Srbija tretira kao etničko čisćenje, a RH kao odlazak onog dijela stanovništva kojemu samostalna Hrvatska nije prihvatljiva. Patrijarh Irinej i danas proziva Rimokatoličku crkvu, čak i za Glinu. Istu Glinu u kojoj je ratnih godina grmio današnji vožd Vučić. O pijetetu prema žrtvama četničkog pokolja ni riječi...

Srpska propaganda ne miri se ni danas s utjecajnom hrvatskom državom. Ni njihov politički vrh. Valjda će se te činjenice sjetiti kada ozbiljno odluče u EU.

Bilo bi sjajno, a prije svega odgovorno, da o tome govore naši predsjednički kandidati. Da se o pitanjima domoljublja, državnosti, žrtvama, budućnosti postigne konsenzus. Oluja je nulta točka. Pokazivanje digniteta bilo bi i da su pustili da slavlje bude slavlje i ponos i da mu samo služe. Barem taj dan. Zoki nije čak ni došao. Kolinda je, doduše, izvan protokola najavila svoju kandidaturu. Škoro je strpljivo čekao da oni pogriješe. I dočekao. I tako je svaki od kandidata iskoristio Oluju na svoj način. Zoranu njegovi birači neće zamjeriti ništa, jer ionako drugog kandidata nemaju. Pozicija mu je komotnija, a i koncerti na kojima su se godinama okupljali ratni prijatelji, suborci, ratni prijatelji, ovoga puta birali su kojem će kumu na koncert. Najuporniji su stigli na oba. Bilo im je teško odlučiti.

Tako će biti i na izborima. Razlog za ozbiljnost kandidata. Ne estradizacija. I zato neću analizirati na kojem je koncertu bilo više ljudi, možda je u pitanju samo glazbeni ukus. Ako nije, i to ćemo brzo saznati.