Tko ne razumije Thompsonovu simboliku, stvarno ništa ne razumije

Tko zna do kada bi trajali i kakav intenzitet bi imali, da se iznenađeni Šimenc nije brzo snašao i rekao “ čekajte, čekajte!, pa pozdravimo izaslanicu predsjednika Vlade, Janicu Kostelić...“. I tako je Janica spasila Andreja, jer su se zvižduci gotovo momentalno pretopili u pljesak, ali ove prve javne zvižduke ne treba zaboraviti. Kad se na to nadoveže činjenica da su u Kninu prigodom najvećeg hrvatskog blagdana "Dana pobjede" ukinuti politički govori pred okupljenim narodom, pa će se govori održati samo na kninskoj tvrđavi pred odabranom publikom koja sigurno neće zviždati, postaje jasno da se od javnog pojavljivanja pred narodom počinje odustajati, da ne velim bježati.

Usudio bih se reći da bi protokolarne promjene u govorima ovaj trpeljivi narod nekako i prihvatio da im u paketu nije izmješten Thompsonov koncert iz istog tog Knina. Žurim reći da o ovom ukidanju neće govorititi niti Thompson, jer ne želi ložiti vatru, ali nema puno dvojbe da je njegov koncert iz Knina izbačen političkom odlukom, a da dobroćudni ministar Medved pokušava stvar zakrpati s koncertom u Slunju. Ali, narod ne možete prevariti, u nekim velikim igrama u kojima se ne razabiru sve finese, moguće je folirati publiku, ali, nakon svih iskustava koje ima s Mesićem i onim gotovo poluilegalnim proslavama kninske pobjede, sada, da ne velim opet, izbaciti Thompsona iz Knina i ne dopustiti mu koncert u Kninu, narod će jednoznačno ocijeniti kao zabranu!

U tom smislu je dovođenje "Prljavog kazališta" u Knin upravo blasfemično. Niti su simbol Domovinskog rata, niti o njemu pjevaju, s "Ružom hrvatskom" postali su igrom slučaja nacionalni simbol premda to nikada zapravo i nisu bili. Ukinuti Thompsona u Kninu na sveti Dan pobjede i ukinuti političke govore pred narodom na isti taj dan i u istom mitskom Kninu, teške su političke pogreške u koracima.

A uz sve to kako vidimo, vlast će još i dopustiti Pupovcu da komemorira žrtve "Oluje"! Kad pak govorimo o Thompsonu, onda se mora imati na umu da se s Thompsonom zajedno ratovalo, s Thompsonovim pjesmama se umiralo i pjevalo, Thompson i njegova "Bojna Čavoglave" neodvojivi su dio kninske pobjede, Thompson je godinama bio izgnan iz Knina i pjevao je u Čavoglavama okupljajući redovito pet puta više ljudi negoli službene proslave i tko ne razumije simboliku Thompsona u hrvatskom narodu, oprostite, ali taj stvarno ništa ne razumije.

Osim toga, ako ova vlast dopusti Pupovcu komemoraciju žrtava Oluje, to će sutra dakako postati tradicija i tako će se trajno relativizirati Oluja i jednoznačnost te akcije i cijelog rata. Ali glede ukidanja Thomposona valja reći da i kad svih nas jednog dana više ne bude, Thompsonove pjesme će u narodu ostati, o tome nema dvojbe. Ovo sve tim prije, što ova zabrana, odnosno njegovo udaljavanje iz Knina dolazi jedva koji mjesec nakon zabrana po Europi, koje mu je namjestio srbijanski lobi u Europi, a da ga pri tom hrvatske vlasti ni na koji način nisu zaštitile.

Tako da Dačićeva izazivačka poruka iz Beograda, gdje traži da Vlada ne sufinancira Thompsonov koncert u Slunju, faktički djeluje kao prijateljski savjet neke vrste inozemnog savjetnika ove vlasti. Jer, prvi prijedlog Pupovčevih beogradskih mentora i vjerojatno njega samog, da Thompson ne bi trebao pjevati u Kninu, je već kako vidimo prihvaćen! Ali, da Bajaga, koji je noć prije Oluje hrabrio koncertom četnike u ratom zahvaćenim područjima i danas pjeva širom Hrvatske, to je svima normalno! I ništa od svega toga nije tema medija, ništa od svih ovih relacija nije natjeralo hrvatski medijski mainstream da naprave barem jednu anketu na tu temu, pa da čujemo branitelje, generale, oporbu, samog Thompsona, publiku, što o tome misli.

Nema ad hoc anketa koje bi nam približile puls nacije o temi koja godinama okuplja stotinu tisuća ljudi! Imaju li ti ljudi svog političkog predstavnika, imaju li ti ljudi medij koji ih reprenzentira ili je neizgovorena, ali jasna poruka ova: što vas je manje u Kninu to bolje? A sve kako bi se Pupovac i Beograd što manje ljutili! Ništa od toga u medijima nećete pronaći, jer najveći dio medija puše u isti rog pa sve što i najmanje može narušiti besprijekorni image ove Vlade i njenog čelnika, baca se u zaborav, gura se pod tepih i o tome se ustrajno šuti.

To sve skupa nije dobro u prvom redu stoga jer neukazivanje na pogrješke upravo jamči da će se one ponavljati, a ne raspravljanje tema koje je nužno raspraviti redovito vodi u nove probleme. Zvonko Bušić u svom oproštajnom pismu pronađenom nakon njegova samoubojstva, ističe da više nije mogao živjeti u "Platonovoj pećini", sugerirajući neviđenu dvoličnost današnje Hrvatske. Platon je naime opisao čovječanstvo kao skupinu ljudi u mračnoj špilji, a iza njih je otvor iz kojeg dolazi svjetlost.

Ta svjetlost baca sjene na zid u koji ljudi gledaju i imaju zapravo obrnutu sliku svega što vide. Ponekad se netko iz skupine odvoji i izađe iz špilje, međutim jaka svjetlost ih zasljepi, zbog tame u kojoj su živjeli i oni u strahu trče natrag u špilju. Natrag u laž! Ta dvoličnost, skrivanje pune i prave istine, danas doista razdire Hrvatsku, a ta šutnja o pogrešnim relacijama teško će nas sutra koštati. Pogledajte primjer tretmana požara u Splitu.

Dakle, na sjednici Vlade gdje je predao izvješće o razmjerima štete od požara ministar Božinović je pedantno pobrojao ne samo izgorjele objekte i automobile, nego čak i korisnički status izgorjele nekretnine, kao i stupanj opožarenosti. Da se radi o mimikriji, vidjet ćemo tek kad čujemo kako razmjere štete vidi premijer.

Dakle, Božinović je na sjednici Vlade naveo da su u požaru "u potpunosti izgorjele tri nastanjene i djelomično 33 kuće. U potpunosti je izgorjelo 13 nenastanjenih kuća, a djelomično jedna, 18 automobila u potpunosti i četiri djelomično, četiri teretna automobila u potpunosti i jedan djelomično, 11 maslinika, dva plastenika u potpunosti i jedan djelomično, te jedan plastenik u potpunosti". Ah, kakav besprijekoran birokratski um!

Umjesto da navede da je opožareno 50-tak kuća i 30-tak automobila, ministar nevjerojatnim tehničkim detaljima stvara fenomenalni dojam minoriziranja cijelog užasa. Jer, u tim podjelama, "djelomično", "potpuno", "nenastanjeno", "nastanjeno", još samo fali da piše da su tri gume izgorjele, ali bogami četvrta nije! Izgorjelo je osam tanjura, ali beštek je tek djelomično nagoren! U toj birokratiziraciji prave istine otišlo se tako daleko da je ministar dao procjenu da je šteta od požara oko 40 milijuna kuna, bez šumskih šteta.

Da bi se onda koji tjedan kasnije oglasio gradonačelnik Splita koji tvrdi da je požar napravio štetu od 220 milijuna kuna uzme li se u obzir i šteta na šumama. Naravno da je i ministar mogao zamoliti Hrvatske šume za procjenu, barem okvirnu, ali kako onda zgurati "majku svih požara" na štetu od par milijuna eura? Kad pak pogledamo što je na tu temu rekao premijer, onda tek vidimo zašto se Božinović mučio s "nastanjenim" i "nenastanjenim", s "djelomično" ili "potpuno izgorjelim" automobilima.

Naime, premijer je između ostaloga rekao: “Situacija je prošla bolje nego se moglo zamisliti, nije došlo do ljudskih žrtava, ni izgaranja bitnih objekata. Nagorjelo je nekoliko kuća i vozila“. Zato se Božinović onako mučio! Da bi se tridesetak kuća i dvadesetak automobila moglo zgurati u frazu o tome da je „nagorjelo nekoliko kuća i vozila“. "Nagorjelo"?! Kako onda druge probleme u zemlji tretirati ako desetke posve izgorjelih automobila i isto toliko kuća tretirate frazom "nagorjelo je tek nekoliko kuća i vozila"?

U drugom nastupu, premijer će ponoviti da je "tek nekoliko kuća nagorjelo". Ne želim biti maliciozan kad ukazujem na ove relacije i žurim reći da nije uopće sporno da je sjajan uspjeh da požar koji je gorio na nekoliko desetaka kilometara nije odnio ljudske živote, niti uništio neke vitalne institucije, ali ovakav minimalistički pristup požaru koji je pokazao našu fatalnu nepripremljenost gotovo da garantira da će se ta naša nepripremljenost ponoviti! Da su podaci o opožarenosti prikazani alarmantno, da smo upoznati s punom istinom, da se hrabro, odgovorno, jasno i glasno priznalo, pa onda odgovorne i kaznilo, da smo se istinski prepali od onoga što se dogodilo, pa da je taj šok donio iskrenu analizu, mi bi mirnije čekali nove požare.

Ovako, sve skupa tretirano kao "nagorjelo je nekoliko kuća", momci bili ste sjajni, jamči da ništa nećemo promijeniti. A bilo bi nužno. Primjerice Bulj tvrdi da istarski vatrogasci primaju pet puta veća primanja od dalmatinskih. Kako je to moguće? Hrvatske šume odavno su dobile naputak o krčenju šuma upravo zbog požara, ali je malo što od tada napravljeno. Pokazivao mi je prijatelj iz dalmatinskog HEP-a snimke do kuda je požar došao kod glavnog dispečara, dakle kod objekta u kojem se ravna elektrodistribucija za kompletnu Dalmaciju. Požar je doslovno počeo lizati ogradu tog objekta.

Dogodilo se pravo čudo jer je u tom trenutku vjetar posve okrenuo smjer i objekt je bio spašen. Da nije, kompletna Dalmacija bi ostala bez struje u srcu sezone i tjedni bi trebali da se sustav ponovo posloži. Ni riječi o tome u izvješću na Vladi! Da se razmjerima požara i analizi pogrješaka pristupilo sustavno, ja sam siguran da bi to rezultiralo time da bi se jedno vatrogasno vozilo kupilo samo za čuvanje tog objekta šo je uistinu nužno. Na sve vapaje vatrogascima da dođu tamo gasiti jer da je to fatalno važan objekt, odgovoreno im je da oni brane kuće i da je to najvažnije!

Ako se svi ovakvi detalji ne analiziraju, promjene, kadrovske i političke, odmah ne donesu, jer nije vrag, da baš nitko ništa nije kriv, sve će ostati po starom. To je tragedija cijelog ovog igrokaza i to je ono što iritira! I to je smisao ovog teksta. Da se ne šuti o greškama, o pogreškama o utvrdivanju odgovornosti, samo zato da bi se sve prikazalo kao još jedan plus ionako uspješne Vlade. Diskretno, ali na ovo na što upozoravam, pokušava ukazati i gradonačelnik Splita Opara, koji je Božinovićevu procjenu o šteti od 42 milijuna (plus šume kako će se mudri Božinović očitovati) nazvao simboličkom.

Opara zna da je ovdje gorio grad, jer kao što su Špansko, Malešnica i Dubrava grad Zagreb, tako je i Podstrana neupitno sam Split! Dakle, nije gorjelo na vrletima Mosora, nego je gorio grad Split. Što se prije sa tim suočimo, bolje i spremnije ćemo dočekati druge ovako jezive izazove. Ali, znate što je zapravo najveća tragedija? To da se nakon neviđene tragedije na Kornatima sustav vatrogastva nije doveo do savršenstva. Ona izginula mladost na Kornatima na to nas je obvezivala.

I kad mislim da je tekstu kraj, vidim novi broj "Srpskih novosti" u kojem se koči naslov: “Lijepa naša lijepo gori“. Honorar i ne samo za taj tekst, novinari su dobili posredstvom hrvatske Vlade, koja de facto financira ove uvrede, kojih je ovaj broj baš zbog Oluje prepun. Hoće li doista ova Vlada dopustiti Pupovcu komemoraciju srpskih žrtava Oluje i tako napraviti korak kojeg se niti jedna srbijanska vlast ne bi stidjela? I hoćete li draga publiko, onu vlast koja prekine ovu praksu sutra zvati ustaškom?