Tko je kleknuo na Ovčari, Veran Matić ili izaslanik predsjednika Srbije?

Korona će građane natjerati više u kuće i bit će lakše onima koji u obiteljima imaju mir. Onim drugima će biti još teže pa će u zatvorenom prostoru i s manje ljudi oko sebe imati više prilike da razmišljaju.

Meni je ovogodišnji Vukovar ostavio tako snažan dojam i nikako da ga ispustim iz misli. Nikome se nije moglo zabraniti da tamo ode, na epidemiološke mjere se pazilo, mirna jedna kolona... Predsjednici države i Vlade odvojeno, po izboru. Pijetet pokojnima, poštovanje obiteljima, zahvala braniteljima, a najbolnije sjećanje onima koji još traže članove svoje obitelji.

Agresija na Hrvatsku prouzročila je neizvjesnost za 18.000 zatočenih, nestalih i nasilno odvedenih branitelja i civila. Još 1991. godine, sukladno odredbama međunarodnog humanitarnog prava, poglavito Ženevskih konvencija, osnovani su institucionalni mehanizmi za rješavanje tog teškog pitanja, a još za istinom vapi 1869 neriješenih ljudskih sudbina. To je elementarno ljudsko pravo, a teško je ne primijetiti stanovitu inertnost institucija Europske unije za to civilizacijsko pitanje. Na sreću, ili točnije, zbog dobro osmišljene Uprave za zatočene i nestale pri Ministarstvu hrvatskih branitelja, radi se ozbiljno.. Nepoznata je sudbina 1468 osoba, a i mjesto ukopa za 401 smrtno stradale osobe, od kojih se gotovo jedna trećina, njih 525, odnosi na područje Vukovarsko-srijemske županije. Njih 386 je nestalo ili je nasilno odvedeno s područja grada Vukovara i prigradskih naselja u pokušaju proboja iz neprijateljskog obruča.

U protekle četiri godine prikupljena su i objedinjena saznanja o 258 mogućih mjesta masovnih i pojedinačnih grobnica na području 12 županija. Provedena su terenska istraživanja i probna iskapanjima na 247 mjesta, pri čemu su ekshumirani posmrtni ostaci 140 osoba. Proveden je i terenski izvid za još 232 moguća mjesta prikrivenih grobnica čije je istraživanje u tijeku. Zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu donesen je 2019. godine... Teško i najbolnije nasljeđe Domovinskog rata postaje sve važnije i ima vidljivo mjesto prioriteta, a ostaje stalna nada da će proraditi savjest kod onih koji istinu znaju. Ono sto je važno, Uprava radi tiho, bez politizacije koja bi značajno otežala put do istine. Suradnja i uzajamno povjerenje institucija i udruga koje dijele tu tešku sudbinu je tu. Krenuli su i razgovori s drugom stranom... Samo za istinu.

Pružila se ruka svim političkim akterima, prihvaćen je Kolindin i Vučićev potpisani Sporazum o unapređenju odnosa i rješavanju otvorenih pitanja između Srbije i Hrvatske 20. lipnja 2016. godine u Subotici, prihvatilo se dolazak istog tog Aleksandra Vučića na Pantovčak praznih ruku, ali smo se nadali... Razgovaralo se i s predsjednikom Milanovićem. Premijer i ministar Tomo Medved bili su im redoviti sugovornici, kao i državni tajnik Sučić, koji dijeli i njihovu sudbinu.

I oni su gledali klečanje Verana Matića na Ovčari, pozdravili gestu, kao i svaku drugu koja daje tračak nade. Ali, sigurno se pitaju tko je kleknuo na Ovčari, čija je fotografija na skoro svim naslovnicama? Ljudsko lice Verana Matića ili izaslanik predsjednika Srbije. Nije isto? Dojam je ostavljen, a što sada dalje? Propuštena je prilika za jasnu i nedvosmislenu ispriku za zločin! Politika pomirenja ne znači dopuštenje Srbiji da računa na vrijeme koje liječi rane, jer ove ne liječi! Svako odgađanje je opasno jer umiru i svjedoci i obitelji koje traže istinu. Vremena nema, a pritisak na Srbiju je moguć samo dok ih se ne pusti u EU. A baš se Vučić rado hvali svojom komunikacijom s utjecajnom Angelom Merkel pa ne bi čudilo da je poslao i izaslanika u Vukovar ne bi li se umilio zapadnim partnerima. Potporu nacionalista neće izgubiti, o tome ne brine.

I zato, bez obzira na respektabilnu biografiju Verana Matića, aktivista i oporbenjaka Miloševiću, treba biti oprezan. Koristi li lukavi Vučić njegovo ljudsko lice? Bolje rečeno, tko je klečao na Ovčari, "iz srca, a ne politike"? Osobni čin? Ne bih htjela omalovažavati gestu koju su mnogi dočekali kao ohrabrenje... Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić puno je kritičniji od nas, a Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora govori o "činu relativizacije i izjednačavanja žrtve i agresora". Ne znamo što misli o REKOM-u ili kako tumači Matićevu izjavu od 22. studenog.

"Svi smo mi gubitnici bitke za Vukovar. Nitko normalan ne ponosi se tragedijom", rekao je Matić. Možemo čovjeku dati šansu, ali se svakako osloniti na vlastite snage. Ivica Vrkić, povjerenik na prijedlog bivše predsjednice, sigurno je imao dobre namjere.