Tko je tu ''šarena laža''?

Moj me otac naučio jednu važnu stvar u životu: „Povrh svih priča i obećanja, jedino su bitni rezultati nečijih djela“. Mislim da po tom pitanju zna o čemu govori, jer je on jedan od najtrofejnijih hrvatskih trenera u povijesti  i prvi dobitnik Državne nagrade sporta Dr. Franjo Bučar za životno djelo. Premda je sportsku karijeru počeo kao nogometaš u voljenim Vinkovcima, svjetsku slavu stekao je kao trener stolnog tenisa, vodeći legende poput Dragutina Šurbeka i pokojnog Antuna Tove Stipančića kroz neprekinuti niz od 126 uzastopnih ekipnih pobjeda na raznim prvenstvima diljem Europe, što je i danas svjetski rekord u stolnoteniskim natjecanjima. 

Obzirom da nas još dva dana dijele od drugog kruga predsjedničkih izbora, kroz ovu ću kolumnu sagledati lik i djelo predsjednika Ive Josipovića u proteklih pet godina, s jednostavnim upitom je li svojim rezultatima opravdao povjerenje građana za drugi mandat?

Na početku obnašanja svoje visoke dužnosti, Ivo Josipović bio je na čelu jedne drugačije Hrvatske: nezaposlenost je bila upola manja, gospodarski rast bio je u pozitivnom djelu spektra, standard građana na višoj razini (premda se kriza već tada osjećala), a društvo se nadalo pozitivnim promjenama koje je novi predsjednik države tijekom kampanje zagovarao kroz parolu „Nove pravednosti“.

Međutim, pet godina kasnije, na kraju mandata Ive Josipovića, situacija je bitno drugačija i to, nažalost, u negativnom smislu. Prema predviđanjima uglednih svjetskih institucija imamo problem kronično visoke stope nezaposlenosti, posebice u populaciji mladih, gdje ona iznosi više od 40 posto, Nadalje, dok za su za ostatak eurozone predviđanja optimistična (rast od 1,1%), Hrvatska će i dalje biti u padu. Konačno, Hrvatska je među svega nekoliko zemalja Europe u kojima je BDP u minusu. Što se pak „Nove pravednosti“ tiče, prije pet godina Ivo Josipović junački je grmio kako mu „nije prihvatljivo da u nekim tvrtkama ljudi rade za 1900 ili 2000 kuna, a gazda pliva u zlatu“. U međuvremenu je građaninu Josipoviću dopušten minus od 500.000 kuna u jednoj banci,  što u prosjeku predstavlja po kunu i pol po svakom od 320.00 hrvatskih građana kojima su blokirani svi računi kod svih banaka.

Još jedan od elemenata „Nove pravednosti“ koji mi je zapeo za oko donatori su kampanja Ive Jospovića. Nakon prvog izbora odbio je vratiti donaciju kontroverznog poduzetnika Roberta Ježića, poznatog i kao čovjeka preko kojega je trebalo biti isplaćeno mito Ivi Sanaderu za prodaju INA-e, a tijekom druge kampanje bez ikakve zadrške primao je i novac osoba pravomoćno optuženih za gospodarski kriminal. Na koncu, ali ne i najmanje važno, ako se kao točnim pokaže samo mali dio onoga za što je ugledni istraživački novinar Gordan Malić izravno optužio Ivu Josipovića prije nekoliko dana u emisiji „Bujica“, da nam i ne predstoje predsjednički izbori trebao bi se pokrenuti postupak njegovog opoziva sa dužnosti predsjednika RH.

Stoga, ako kroz životnu poruku svojega oca sagledam lik i djelo Ive Josipovića kao pretendenta za još jedan mandat na čelu Republike Hrvatske, mogu samo parafrazirati riječi jedne Josipovićeve bivše stranačke kolegice: „On je jedna velika šarena laža“.