Tele2 su kupili Amerikanci i mirovinski fondovi, samo nisu hrvatski!

Švedski je klub prije nekoliko dana izgubio člana i morat će mijenjati predsjednicu. Naravno nakon odobrenja svih regulatornih tijela. Švedski je osnivač i pokretač kompanije koja se može smatrati "distruptorom" duopola na hrvatskom tržištu odlučio za nemali iznos od 220 milijuna dolara prodati hrvatsko poslovanje mobilnog operatera "britanskom" fondu u kojem su investitori većinom iz Sjeverne Amerike (41 posto) i većinom mirovinski fondovi (37 posto). Zapravo su otišli Šveđani, a došli su Amerikanci. 

Poslovanje Tele2 na hrvatskom tržištu ponešto se stabiliziralo i oni zaista jesu najjeftiniji ponuđač usluga, no u dugogodišnjoj bitci za bilo kakav profit s hrvatskog tržišta ili barem izostanak gubitka u odajama Tele2 Šveđani su znali u šali reći da iz Stockholma za Zagreb svako malo pošalju pun avion novca samo da bi im se ovaj vratio s porukom "Trebamo još". 

Očito i švedska upornost ima svoje granice pa se nakon odlaska Šveđana iz Tele2 Švedski poslovni klub sveo na osam kompanija  - ABB, tehnološko robotički div koji u Hrvatskoj ima skromno konzultantsko poslovanje, AstraZeneca, moćna farmaceutska kompanija također se drži poglavito bazne kupoprodajne djelatnosti, a Bisnode ima podatkovni servis Poslovna Hrvatska. Bonnier je odustao od medija i ranije prodao poslovni medij Business.hr. Securitas, Saab, Oriflame, sve su redom male tvrtke. Strši IKEA kao prodajni salon relativno jeftinog namještaja i Ericsson Nikola Tesla koji je došao, ostao i opstao zbog temelja tvornice Nikola Tesla. 

Šveđanima, uglavnom, Hrvatska nije legla za ozbiljnije investicije. Osim ako u novoj utakmici američkog F-16 i Švedskog Gripena na polju borbenih aviona utakmicu dobije Gripen.

U posljednjih 26 godina švedske su kompanije u Hrvatsku uložile 741 milijun eura, a to je prosječno nešto manje od 62 milijuna eura na godinu. Zanemarivo. Skandinavskim zemljama na čiji se model socijalne države brojni hrvatski političari vole pozivati nismo draga investicijska destinacija. Osim možda zbog viših prinosa zahvaljujući riziku norveških mirovinskih fondova. Uložili su na Zagrebačkoj burzi u HT, Petrokemiju i Dalekovod, čije radnike cijene jer znaju za osjetljivost zaštićenih jelena dok miniraju polja za postavljanje dalekovoda. Uložili su i u  AD Plastik, Atlantic, Ericsson Teslu, Podravku (koju je norveška kompanija Rieber & Søn svojedobno promatrala kao akviziciju), Končar, Atlantsku plovidbu i Viro.

Velik je to uspjeh za hrvatske kompanije! Norveški mirovinski fondovi ciljaju na zaradu na njima. Predivno. Vratimo se na kupce poslovanja Tele2 u Hrvatskoj. United Grupu. Vlasnika, između ostalog, slovenskog mobilnog operatera Tušmobil, kupljenog od tamošnjeg tajkuna koji je mislio da može imati sve, hrvatske televizije s nacionalnom koncesijom Nove TV, a prije toga regionalne kabelske news televizije N1, kanala koji je naprosto bio nužan kako bi se kroz kabelske križaljke United Grupe koja drži pretežno sportske TV kanale paketi programa uspješnije prodavali. 

Gradi se carstvo? Kombinirano medijsko telekomunikacijsko carstvo? To je u redu. Podsjetimo, 37 posto investicijskog udjela u BC Partnersu, većinskom vlasniku United Grupe koja posjeduje značajan kolač medijskog i sada nemali komad telekomunikacijskog tržišta Hrvatske, drže mirovinski fondovi. Nepoznato je koji. Hrvatski sigurno nisu. I paradoks je savršen. Na hrvatskim tvrtkama zarađuje se za strane mirovine. United Grupa bi mogla, kaže više analitičara, od HT-a poželjeti kupiti Optima Telekom koji je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja naredila da se mora prodati. United Grupa, zapravo predstavnik pretežno američkog kapitala, mogla bi postati veliki igrač na malom hrvatskom tržištu.

Zašto hrvatski mirovinski fondovi ne ulažu u BC Partners? Kad ovi već kupuju "pola" Hrvatske?