LIBERALNA KAPITALISTICA

Svima je teško, prestanite kukati!

Kriza, nevolja, crni labud ili kako je to premijer Andrej Plenković nazvao "rat protiv korona virusa i njegovih ekonomsko-socijalnih posljedica", kojima svakako treba dodati i psihološke, nekako su s proljeća u Hrvatskoj podijelili ljude na dvije vrste. 

 

17.03.2020. u 07:35
Ispiši članak

Prva je ona vrsta koja u neupitno teškom gospodarskom trenutku bez obzira na vlastite gubitke pita – "kako mogu pomoći drugima?", a druga je ona koja neutješno nariče tuleći "pomozite nam, propast ćemo, vi ste krivi, prokleti bili", obraćajući se pritom nikome osobito. 

Ožujak je naime poslovno - otkazan. Sretni su oni kojima je odgođen i koji se još uvijek nadaju nadoknaditi financijske gubitke u nekom budućem vremenu. Međutim, baš kao što su liječnici i ostalo medicinsko osoblje prvi na liniji u ratu protiv korona virusa, tako na prvoj liniji gospodarskog rata protiv virusa ginu – kulturno kreativne industrije, honorarci, umjetnici, industrija zabave, kongresna industrija, brojne usluge, od frizera preko pedikera do kozmetičara i masera, ugostitelja, a tome se može dodati - za sada turistička predsezona u kojoj je Valamar otišao toliko daleko da je zbog epidemije zatvorio  četiri hotela. Sezona je – upitna. 

U međuvremenu, nitko ne kupuje odjeću i namještaj, svi kupuju brašno, mlijeko i kvasac. Kompanije koje proizvode hranu već su u "laganom ratu" s trgovačkim lancima. Objašnjavaju im da imaju dovoljno zaliha, ali da prestanu toliko naručivati jer im sigurno toliko robe ne može na dan proći kroz blagajne.

Ali prolazi. Dnevni utršci u maloprodaji hrane i pića premašuju najbolje dane vrhunca turističke sezone. Usred ožujka. Trgovci stvaraju svoje zalihe. Uzimaju robu i obvezuju se da je neće pokušati vratiti na račun dobavljača – proizvođača koji im pak ne žele isporučiti tražene količine kako ne bi i sami ostali bez robe. Trgovci istovremeno javno apeliraju na ljude da prestanu kupovati iracionalne zalihe hrane. Ali im je prodaju. Zbog potražnje. 

Podravka je zajedno s farmaceutskim Belupom objavila da upravo zbog priprema za turističku sezonu imaju dovoljno zaliha za opskrbu zemlje hranom i lijekovima, Pliva je u posljednjih mjesec i pol dana na tržište poslala dezinficijensa koliko se inače potroši u pola godine. Zahuktala se domaća proizvodnja zaštitnih maski za lice. 

U bankama kalkuliraju. Rado bi obustavili odobravanje kredita budući da ne mogu procijeniti buduću kreditnu sposobnost klijenata. Odgodit će naplatu kreditnih rata samo ako ih država primora. 

Hrvatsko gospodarstvo je ovisno o turizmu. Turizam čini 20 posto BDP-a. Građani Hrvatske su većinom ovisni o uvozu hrane. Poslovno odgođeni ožujak i vrlo izvjesno prva polovica travnja guraju Hrvatsku zajedno s Europom u recesiju. 

Andrej Plenković je garantirao isplatu plaća javnom sektoru, sve mjere koje misli uvesti kao oružja za rat koji je proglasio, opisao je kao mjere koje prvenstveno pomažu privatnom sektoru. Odgodit će, obećao je, plaćanje poreza na dobit i dohodak te doprinose, dogovarat će se kreditne linije za održavanje likvidnosti, sufinancirat će se plaće zaposlenih u ugroženim sektorima... 

Korona virus testira Europsku uniju na njezinoj najslabijoj točki

Problem je samo u tome što su svi sektori – ugroženi. Pa i onaj prehrambeni kojem u ovom trenutku naoko cvjetaju ruže. Neće mu cvjetati ako na jesen ljudi koji žive od turizma budu kalkulirali između rate kredita i zaliha hrane za zimnicu. U koraku nakon toga, ni plaće u javnom sektoru makar bile obećane, ne mogu biti održive. 

No, u čemu je poanta? U tome da se krize i crni labudovi, kako god ih nazvali događaju iznenada i nisu predvidljivi. 

Krize, u kakvoj se trenutačno nalazimo neki će rado iskoristiti da argumentiraju kako su država i "državno" najvažniji junaci spasenja, zaboravljajući pri tom da je privatni sektor taj koji će i u krizi imati i volju i interes sačuvati stabilnost jednostavno zato što žele i dalje poslovati na tom istom tržištu. 

Korona virus danas testira Europsku uniju na njezinoj najslabijoj točki – koliko je unija, a koliko je – svaka zemlja za sebe. I otvara najvažnije pitanje budućnosti – je li Hrvatska sposobna svojim vlastitim resursima osigurati svojim građanima dostupnost osnovnih životnih potreba – u izolaciji. Potvrdan odgovor na to pitanje, postat će u vremenu pred nama, bez obzira na globalizaciju jedan od elemenata – državnosti. 

U tom kontekstu potpuno je nevažna razlika između privatnog i javnog. Važno je samo što smo za vlastitu korist sposobni proizvesti u vlastitom dvorištu. 

Vratimo li se na početak i na podjelu ljudi na one koji u kriznom trenutku pitaju kako mogu pomoći drugima bez obzira na svoje gubitke i na one koji se koncentriraju samo na svoju korist, možda je ova kriza savršena prilika da sve one koji su u nevolji ustali da glasno zahtijevaju prvenstveno za sebe jednostavno – eliminiramo. Gospodarski, naravno.  

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.