Svijet se promijenio, stara politika je nemoćna

Jedan od novijih i neobičnijih je i ovogodišnja dodjela Nobelovih nagrada za ekonomiju. Troje dobitnika (Kremer, Duflo i Banerjee) su nagrađeni i za svoj nesporan doprinos boljem razumijevanju fenomena siromaštva, korištenjem randomiziranih eksperimenata u kontroliranim uvjetima. Slični eksperimenti se provode i u medicini. Što je tu neobično? Vrlo jednostavno – ako ne možemo razumjeti ni korijene današnjeg siromaštva bez korištenja randomiziranih eksperimenata, proizlazi da cijeli naš dosadašnji korpus "znanja" o ekonomskim zakonitostima nije dostatan za vođenje suvisle politike, jer se svijet fundamentalno promijenio.

Drugim riječima, novonagrađeni nobelovci sami kažu – pojma nemamo (niti itko drugi!) zašto u nekim dijelovima Indije mjere za eliminiranje siromaštva ne daju rezultate. Idemo zato slučajnim odabirom formirati kontrolne skupine i u laboratorijskim uvjetima probati napipati osnovne faktore, tako da će moje regresijske jednadžbe rezultirati statistički signifikantnim ocjenama parametara. Klasična ekonomska teorija u novim uvjetima jednostavno ne nudi suvisla objašnjenja. I to, pazite, za tako "očiglednu" pojavu kao što je siromaštvo. Daš im novac i problem riješen, rekli bi mnogi. E pa nije, dokazali su novonagrađeni nobelovci. Nije u novonastalim okolnostima...

Drugi dokaz, ostanimo u području makroekonomije, je današnje kretanje nezaposlenosti, inflacije i kamatnih stopa. Praktički u cijelom svijetu. Pogledajte samo neka novija kretanja. Negativne kamatne stope! Istovremeno imamo i rekordno niske nezaposlenosti i rekordno niske inflacije. Nezamislivo. Središnja ekonomska misao sliježe ramenima, nemoćna je objasniti (kamoli predvidjeti) ova kretanja unutar poznatih ekonomskih modela. Ni najpoznatiji svjetski makroekonomski prognostički modeli ne mogu sakriti katastrofalno loše performanse. (Osim naših, kojih ni nema!). Učinkovitost monetarne i fiskalne politike dolazi pod velike znakove pitanja. Umjesto konsenzusa struke, raste raslojavanje objašnjenja, niču i najbizarniji prijedlozi za ekonomske politike, na radost političkih populista i šarlatana. Nešto se (ili puno toga) očito fundamentalno promijenilo u današnjem svijetu.

Reći ćete – pa to je ta globalizacija! Ona je kriva! Slažem se, samo, od čega se sve sastoji ta globalizacija? Može li joj itko parirati? Što mi tu možemo efektivno učiniti ukoliko nam se ne sviđaju neki ishodi? Ili, tko smo to mi? Hrvatska? EU? Zapad? Cijeli svijet?

Reći ćete i ovo – pa pogledajte današnju mladež. Bombardirani su svakog trena milijardama informacija, dezinformacija, proslijeđenih video zapisa, poveznica, (ne)dorađivanih fotografija, tekstova, glazbenih izvedbi... Internet i sve veća propusna moć bežičnih telekomunikacijskih sustava dovode do zastrašujućih preopterećenja svačijeg vremena. Konstantno buljenje u ekrančiće izaziva ozbiljne medicinske poremećaje. Sve više postajemo ovisnici o dezinformacijama koje nam plasiraju novovjeki mediji u bespoštednoj tržišnoj borbi na život i smrt. Raspadaju se, naočigled, tradicionalne zajednice – obitelj, prijateljstvo, susjedstvo, sumještanstvo, sugrađanstvo. Umjesto njih nastaju milijarde besmislenih i hinjenih "prijateljstava" na tzv. društvenim mrežama. Lakoća seljenja diljem zemaljske kugle dodatno razara tradicionalne forme zajedništva.

Nacionalna država u takvim okolnostima dolazi pod veliki znak pitanja. Prije svega državna politika. Ona se sve više odvaja od realnosti, u besmislenoj i sebičnoj utrci za glasovima tih istih otuđenih, dezinformiranih, nezainteresiranih, globaliziranih i nepouzdanih birača. Takvi će podržati danas jedno, sutra drugo, ako im je uopće iskreno stalo do ičega. Svemu tome unatoč, nacionalna država u sustavu liberalne demokracije vrti i preraspodjeljuje (pre)velik dio BDP-a, podržana "randomiziranim" glasovima na izborima koji se ionako odvijaju po nama nepoznatim zakonitostima koje ni nobelovci ne vide.

Nisu ovo dobre vijesti za nikoga, pogotovo ne za malu, otvorenu zemlju nedovršene tranzicije, poput Hrvatske. Nalazimo se na samim rubovima međusobno suprotstavljenih svjetova, s krhkim institucijama i katastrofalnim negativnim povijesnim nasljeđem. Dio tog negativnog nasljeđa je i nestajanje prijeko potrebnih elita, koje se doslovce skrivaju pred naletima primitivnih, korumpiranih političkih nikogovića i jurišnika koji su, uz nemalu pomoć modernih tehnologija, uspjeli ulicu ubaciti i u najvažnije demokratske institucije.

Da, svijet se promijenio. Imamo li snage i razuma postići da to za nas bude nabolje?