Svijet na američki pogon; EU između vlastitih ciljeva, Pekinga i Washingtona

U dokumentu se Kinu označava kao glavnog američkog geopolitičkog, geoekonomskog i sigurnosnog protivnika koji je jedini konkurent potencijalno sposoban kombinirati svoju ekonomsku, diplomatsku, vojnu i tehnološku moć kako bi uspostavio održivi izazov stabilnom i otvorenom međunarodnom sustavu.

Kina i Rusija kao suparnici

U dokumentu se upozorava i na ulogu Rusije koja je i dalje odlučna pojačati svoj globalni utjecaj i igrati remetilačku ulogu na svjetskoj sceni. Dodaje se da Iran i Sjeverna Koreja prijete američkim saveznicima i partnerima te izazivaju regionalnu stabilnost. I Peking i Moskva uložili su velika sredstva u napore koji provjeravaju snagu SAD-a i sprječavaju ga da brani svoje interese i saveznike širom svijeta.

U prvome velikom vanjskopolitičkom govoru novoga američkog državnog tajnika Antony Blinkena, povodom objave ovoga dokumenta, istaknuto je da je Kina najveći geopolitički izazov 21. stoljeća te da će odnosi s Pekingom ostati mješavina "nadmetanja kada to bude zdravo", "suradnje kada to bude moguće" i "antagonizma kada to bude potrebno".

Odnosi s Europskom unijom

Nakon definiranja vanjske i sigurnosne politike prema geopolitičkim suparnicima na red je došla i Europska unija kao vanjskopolitički partner Sjedinjenih Američkih Država. Blinken je tako prošloga tjedna sudjelovao na sastanku ministara vanjskih poslova zemalja članica NATO-a, nakon čega je razgovarao s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen. Američki državni tajnik je izjavio da SAD neće siliti saveznike da biraju "mi ili oni" kada je u pitanju Kina, jer da u Washingtonu znaju da njihovi saveznici imaju vrlo složene odnose s Kinom koji se uvijek ne podudaraju.

Blinken je, međutim, rekao i to da u Kini aktivno rade na podrivanju pravila međunarodnog sustava i vrijednosti koje oni i saveznici dijele. "Ako zajedno radimo na stvaranju naše pozitivne vizije međunarodnog poretka uvjereni smo da možemo nadmašiti Kinu na bilo kojem terenu".

Sjeverni tok 2 i sustavi S-400

Sjeverni tok 2 stari je trn u peti u odnosima između Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke. Blinken je osudio projekt plinovoda Sjeverni tok te istaknuo da je njemačkom ministru vanjskih poslova Heiku Maasu rekao da tvrtkama koje sudjeluju u tome projektu prijete američke sankcije. Blinken smatra da ovaj plinovod dijeli Europu, izlaže Ukrajinu i Srednju Europu ruskim manipulacijama i protivan je energetskim ciljevima Europe.

Druga država s kojom postoje prijepori u posljednjim godinama je Turska, kao ključna država južnoga krila NATO-a. Blinken je turskom ministru vanjskih poslova Mevlutu Cavosogluu rekao da bi Ankara trebala odustati od kupovine ruskog raketnog sustava S-400. No ti su sustavi zapravo već kupljeni, ali nisu stavljeni u pogon.

Nema bitne promjene američke politike

Oni u Europi koji su nakon odlaska Donalda Trumpa očekivali ikakvu radikalniju promjenu američke vanjske politike prema Uniji i drugim međunarodnim akterima jako su se prevarili. Svi dosadašnji postupci nove američke administracije na vanjskopolitičkome i sigurnosnom području pokazuju da se u bitnome nastavlja kontinuitet Trumpove politike. Razlike su samo u nijansama i više se odnose na retoriku, nego na bitan sadržaj politike. Bilo bi teško za očekivati da će nova administracija prema Kini voditi ikakvu drugačiju politiku od Trumpove politike ili da će odustati od svojih stavova prema Sjevernom toku 2 ili turskoj kupovini sustava S-400.

U odnosu prema EU prividno će se ostavljati sloboda izbora u definiranju strateških politika prema američkim suparnicima, no jasno je da će EU morati svoje interese usklađivati s američkima ako će htjeti obnovu transatlantskih odnosa. Alternativa obnovi transatlantskih odnosa je europska strateška autonomija, no čak i oni koji su se potrudili definirati tu autonomiju, kao primjerice Nathalie Tocci u studiji "European Strategic Autonomy: What It Is, Why We Need It, How to Achieve It", ne rade radikalniji otklon Unije od Washingtona.

U situaciji obnove neohladnoratovskih politika "velika šahovska ploča" ponovno postaje mjesto geopolitičkih nadmetanja velikih sila, a čini se da EU nema jasnu viziju što želi i kuda želi, pri čemu od početka korona-krize do danas pokazuje kronične nesposobnosti djelovanja u kriznim situacijama. Ako ne znaš kuda ideš, svaki te put vodi do – nigdje, rekao je stari lisac i jedan od najvećih geopolitičkih stratega Henry Kissinger. Mjeseci i godine koji su pred nama pokazat će je li EU na putu za – nigdje.