IZ POSEBNOG KUTA

Svi se zgražaju nad napadom na srpske vaterpoliste, ali govor mržnje bile su i slike obješenog Luke Modrića

Veljača je mjesec kojem se pripisuju pojačane emocije, promjenjivost, hirovitost (nekorektno objašnjenje-ženski mjesec), ali i višak kiča zbog amerikaniziranog Valentinova. A on bi trebao biti skroman, sklon siromašnima, bez hvastanja...

16.02.2019. u 22:18
Ispiši članak

Ovaj je mjesec već u samoj polovici već iznenadio. Izrodio je veliku količinu agresije, neočekivanih razmjera. U sabornici klasika, ispraznog sadržaja, ali pretjeranih uvreda. Standardno zaduženima za predstave pridružili se agresivci. Iskazali maksimum netrpeljivosti 'velikih' riječi, od 'pedera', do traktora za odlazak iz zemlje, kada se na traktorima odlazilo. Štetno! Ne samo po ugled te osobe, nego i Republike Hrvatske.

Takav govor mržnje, bijesa, omalovažavanja, prelio se na ulice do Splita. Nisu u žaru borbe primijetili ni žene koje upozoravaju na nasilje u institucijama. Koncentrirali se samo na međusobne obračune. Ostaje pitanje- je li se nasilje iz sabornice slilo na ulice, ili s ulice ušlo u sabornicu? Gotovo da je svejedno, ali nije bezopasno. Po demokraciju i njezine institucije.

Napad na bilo koju osobu pa tako i na igrače, ili navijače nekog kluba ne treba niti pokušati opravdati, a ne daj Bože, relativizirati. Nije tu pitanje smiju li se navijači, ili igrači gostujućih klubova osjećati sigurno, nego moramo shvatiti da nasilje kao oblik ponašanja nije prihvatljivo. Kada naše drustvo izjednači sve oblike nasilja, kada se jedna vrsta nasilja ne bude relativizirala, ili opravdavala, tek tada ćemo moći reći da smo počeli  stvarni obračun s tim neprihvatljivim društvenim pojavama.

Ono što se igračima vaterpolo kluba Crvena zvezda dogodilo u Splitu sasvim je neprihvatljivo. Rasprave o tome postoje li okolnosti kojima bi se mogla ublažiti težina tog sramotnih događaja također je suvišna. Treba analizirati zašto je počelo i kako se ukorijenilo. Događajima u Splitu  pripisuju se samo nacionalističke konotacije. Spominje se šovinizam, zločin iz mržnje... o svemu tome i treba razgovarati, ali pritom ne zaboraviti i utjecaj moćnih pojedinaca i njihovih ciljeva, prije svega materijalnih.

Bez namjere da se relativizira, ili umanji taj sramotni čin, posjetila bih i kako je javnost, ili nije, reagirala kada su po Splitu i okolicu visile slike obješenog Luke Modrića. Je li i to bila poruka mržnje?Je li šutnja bila ohrabrenje za sljedeći izljev mržnje? Ovoga puta prema Crvenoj zvezdi.

U Beogradu očekivana žestoka presica o ovom sramotnom događaju. Pripadnici državnog vrha osudili cijelu Hrvatsku.

Kome je napad na Rivi štetio? Nama, Hrvatskoj! A osudu izrekli isti oni ljudi koji su šutjeli kada je hrvatskim navijačima bio onemogućen ulazak u dvoranu na finalu Europskog rukometnog prvenstva u Beogradu i navijanje u ogledu protiv Srbije. Jedva izvukli živu glavu. Jedan je navijač pričao kako je dobio sjekiru u krov automobila. Sve je prošlo tiho. Srbijanski mediji prešutjeli, a i tadašnji ministar sporta u Hrvatskoj. Iščitana je poruka da se navijači pobrinu sami za sebe; na naše institucije tada nisu mogli računati.

I zato treba reagirati uvijek. Ovoga puta to je učinio čitav državni vrh, a i građani. Ne bi trebalo šutjeti ni kad šibenski navijači pretuku splitskog- nasilje je uvije nasilje. I nikad ne zatvarati oči pred time. Šutnja je trajala predugo.

Osobno sam pokušala promijeniti Zakon o sprečavanju nasilja na stadionima i sportskim borilištima, ugraditi strogu razliku između huligana koji svima nanose štetu i navijača bez kojih se ne može. Ali, kako su u Hrvatskoj uvijek neki izbori, zakon su toliko ublažili da je postao kamilica. Nikom koristi, a dokaz da se plašimo ulice. Nadam se da će sada biti više volje. Argumenata je bilo i tada.

Neuspjelim pokušajem rušenja ministra Krstičevića SDP je pokazao svu bijedu opozicije

Teško da postoji narod pa još tako malobrojan, u čijem su nacionalnom biću prisutne tolike podjele. Uz već one zamorne, ali, nažalost, ne još istrošene, podjele na partizane i ustaše, lijeve i desne, počeli smo se dijeliti i na one regionalne. Odnos Sjever i Jug, istočna Hrvatska koja se osjeća zanemareno od središnje. Dok se mi svađamo, drugi se vesele i sanjaju svoje snove.

Pa Irinej koji nikad preko usta ne prevali riječ Hrvatska, nego vjernici u Dalmaciji, Kordunu, Lici, Slavoniji, lako inspiraciju crpi iz istupa naših nesmislećih.

Tajanija nema potrebe objašnjavati. Republika Italija visoko vrednuje naš regionalizam. Ovih nam je dana svašta padalo na pamet.

Saborska rasprava u kojoj je SDP pokušao suditi Krstičeviću pokazala je bijedu i nepripremljenost opozicije. Mislim da ni svi potpisnici nisu sudjelovali u raspravi. Sjećaju se valjda nabave i remonta MIG-ova i svog ministra obrane- nije im valjda ugodno. A nisu uspjeli ni isprovocirati ministra Krstičevića. Šteta; nadali smo se da će on donijeti maketu MIG-ova, dati je Vidoviću pa nek' je odnese Kotromanoviću. Bilo bi to zanimljivo vidjeti.

Komentari

Pozivamo čitatelje/komentatore da u svojim komentarima njeguju civiliziranu raspravu. Portal Direktno ne može se smatrati odgovornim za komentare koji sadrže uvrede, klevete, govor mržnje, huškanje i/ili poziv na nasilje. Takvi komentari bit će obrisani, a u posebno ekstremnim slučajevima mogu biti i potpuno onemogućeni. Sporne komentare čitatelji mogu prijaviti na [email protected], uz priloženu poveznicu na pripadajući članak i navođenje autora i sadržaja spornoga komentara.