Svi pretendenti za mjesto na Pantovčaku u stvari već se vide u Saboru, a jedan od njih ponovno u Banskim dvorima

Lakše se baviti Pupovcem. I tako već dva tjedna. Svi znamo da je pretjerao. Zna i on. Ali umjesto da njega načelno demantiramo, nije li puno lakši argument našeg položaja u EU obitelji upravo imenovanje Dubravke Šuice za potpredsjednicu Komisije. Zemlja koja je faktor nestabilnosti sigurno ne dobiva tu poziciju. Maletić u revizorskom sudu. Marija Pejčinović Burić čiji smo odlazak na visoku poziciju već skoro zaboravili.

Potpredsjedničko mjesto u Europskoj vladi prije par godina da je samo spomenuto, izazvalo bi samo podsmjeh. Morali smo se dokazivati. Sad imamo priliku voditi ili bar koordinirati Komisijom zaduženom za budućnost Europe. Predsjednica Komisije Ursula von der Leyen zadužila je upravo našu bivšu zastupnicu za brigu i poboljšanje uvjeta života,  sprječavanje i smanjenje iseljavanja koje pogađa i druge zemlje naše obitelji. Mi itekako osjetimo taj val odlaska uglavnom obrazovanih i radnosposobnih obitelji s rijetkom namjerom povratka. Razredi su sve manji, nedostaje kućnih majstora i doktora. Svi imaju pravo tražiti bolji život. A obveza politike, jača nego ikad prije, potvrditi da im može biti bolje u vlastitoj zemlji. Da što jače osjete prednost koje EU obitelj definitivno nosi, ne samo nedostatke s kojima nas se plašilo.

Šuica je dobila mjesto s kojeg će moći pomoći Hrvatskoj, zemlji koja ju je kandidirala. Demografija je prvi put uključena u radni program Europske komisije, znalci kažu da je to zbog intervencije našeg premijera. A demografija je itekako povezana s gospodarskim rastom i socijalnom slikom. Onima koji ne vide vezu demografije i demokracije možda treba citirati novije izjave Pape Franje koji je bio eksplicitan. Ksenofobija je bolest. Izgleda da ni kod nas u kući nisu svi zdravi. Pozicije koje su izborene za nas noviju članicu, da se i taj detalj ne zaboravi, definitivno jesu diplomatski vrhunac.

Teško mi je priznati iz ženskog kuta, ali nije lako zatomiti osjećaj da ih je izborio muškarac, pregovarač. Na damama je da ih opravdaju. Nadam se da hoće, kako su svjesne da se od njih očekuje jasnija korist za državu i da se nakon tih imenovanja izgubio i izgovor da se po pitanju iseljavanja i loše demografske slike ništa ne da učiniti. Alate imamo. A kroji se i nova proračunska perspektiva, baš sada kad je pred nama predsjedanje. Bolje možemo lobirati za veće iznose EU fondova i mjere koje nama odgovaraju. I samo po tom uspjehu ili ne, mjerit će se uspjeh naše vanjske politike. Vanjska politika nikad do sada nije donosila bodove na nacionalnim izborima. Svima je, ili većini, bila apstraktna. Sad poprima konkretan izraz. I sad imamo imena i prezimena za pobjedu ili gubitak. Ženska imena do sada nisu bila pravilo. Zanimljivo je kako lijeve opcije više govore o pravima žena, zaštitnim kvotama, a kod nas taj posao realizira desniji konzervativniji politički spektar koji u javnom govoru više šuti. 

Zanimljivo je kako se predsjednički kandidati, a broj im svaki dan u porastu, uglavnom bave protukandidatima, a najmanje temama za građane, birače. Što bi radili, a da im Ustav i zakoni dopuštaju, jedva da čujemo. U trci su i oni koji su javno govorili da je predsjednička funkcija protokolarna, lišena ozbiljnijih sadržaja, omalovažavali je. Pa ipak su se kandidirali za takvo mjesto koje ih nije dostojno. Škoro je tu izuzetak, on bi povećao ovlasti, bar je jasan. Ne moramo se složiti s njim, ali je povukao prvi potez.

Kako objasniti toliki broj kandidata za mjesto koje omalovažavaju. Ne bore se za njega. Pametniji i iskusniji znaju da su samo tri favorita. Drugi su bez ozbiljne šanse. Ne mogu dobiti. Šanse za čudo su male. I nije to nepoznanica. Ni kandidatima. Pa što onda rade, pitat će se neupućeni. Ili nedovoljno zainteresirani. Tko je nedavno pažljivo gledao Zorana Milanovića u javnom nastupu, mogao je shvatiti. Bez obzira što je nekima izgledao nepripremljen i bez dovoljno žara, stari Zoka s poznatim karakterom, otkrio je karte. Ne zanima ga sadašnja predsjednica i prema svim anketama njegova protivnica u drugom krugu, zanima ga samo premijer, njegov kolega iz istog ministarstva. Bavio se gotovo isključivo s njim. Otkrivao što ga žulja, insinuirao, bacao kost na desnu stranu. Nije zaboravio ni Klemma ni Glogoškog. Cilj je jasan. Daleko od nepripremljenog.  Osmišljenije nego smo od njega navikli. Žao mi što su neki tako lako progutali udicu. Ne ignoriraju nego analiziraju. Radije od Kolinde Grabar-Kitarović napada Škoru. Nije nelogično. Ako je njegova stvarna želja, a sve sam sigurnija u to, centar političke moći i povratak na Markov trg - Vlada. Nema veze je li to realno ili ne i u kojem vremenu. 

Škoro mu je tu i važniji. I njegov tim bi iza predsjedničkih izbora na krilima kampanje mogao zaokrenuti prema Saboru. Samo nastaviti, nikad se ne zna. Opet će se sresti. Vjerojatno na suprotnim stranama, ako tamo još stoluju ostaci logike. A drugi kandidati na isto nedohvatno im prijestolje? Kolakušić uspješno šuti na trećoj poziciji, najjači predstavnik protestnih birača nakon konačnog raspada Živog zida, kumovske stranke koja je brinula ozbiljne analitičare. Ostali zaostaju još jače, ali idu.

Sindrom Ivana Vilibora Sinčića na prošlim predsjedničkim izborima. Upamtili su mu ime pa zaokružili na parlamentarnima. Sad je broj pretendenata veći što umanjuje šanse u protestnom bazenu. Netko će ipak isplivati i stvoriti zastupnički klub, makar za jednu sezonu. Do novih protestnih. A do tada ima još puno vremena. Samo da nas do tada  Zoka ne zavadi sa svima. Nakon napada na Glogoškog i Klema uspio je naljutiti i "komšije". Izjavio kako ne bi bio dobar domaćin Vučiću. Ide u desno! Bez američkog savjetnika. Možda se nešto i upeca. Ali uvreda je teža prema Mađarima. Mađarska OTP banka je među pet najvećih u Hrvatskoj, MOL u INI, značajan udio u LNG terminalu na Krku. Da bi naše luke Ploče i Rijeka imale stratešku važnost bitni su prometni koridori koji idu preko Zagreba i Varaždina, odnosi Sarajeva i Osijeka vode do Budimpešte i dalje na veliko tržište Istočne Europe. Oni su shvatili. I mi ćemo. A Bero?  On nije. Komadini je sve jasno. Zato šuti. 

Mi? Trebali bi shvatiti, bez podcjenjivanja predsjedničkih kandidata, ne bore se oni za mjesto koje ne mogu dobiti. Realni su. Žele zastupnička mjesta, a samo jedan povratak na staro. S karakterom!!! Kojim, znamo...