Svi ovogodišnji (ne)uspjesi hrvatskog gospodarstva

Tako je eto, kreditni rejting Hrvatske podignut prvi put nakon dugih 14 godina.

I nakon podizanja još uvijek se nije vratio u investicijski razred, već je ostao u smeću. Treba to proslaviti.

Završena je saga o Agrokoru. Je li? Nije. U državi kojoj je kreditni rejting povećan, ali je ostao u smeću "spašeni" Agrokor još nije dobio mogućnost refinanciranja duga s kamatom koja bi bila manja od osam posto. Navodno spašeni koncern smatra se – visoko rizičnim poduzećem. Koje su kreditori iz faze spašavanja kupili za 3,7 milijardi kuna. I to treba proslaviti.

Cijela je godina prošla u brodograđevnim mukama. Onima koje su bile poznate i predvidljive godinu dana ranije. Strateškog partnera za posrnulu sjevernojadransku brodogradnju nema na vidiku. Barem ne onog s novcem. Odabrani strateški partner umjesto novca ima volju. Odlučan je u namjeri da se složi s idejom prema kojoj bi država trebala privremeno nacionalizirati Uljanik. Platit ćemo uspjehe Uljanika 4,3 milijarde kuna iz proračuna u svakom slučaju. To je pak vrijedno otvaranja šampanjca. Je li naivno zapitati se zašto onda nacionalizacija Agrokora nije bila opcija?

Nije sve tako crno. Država se riješila Petrokemije. I nije dionice uvalila mirovinskim fondovima. Međutim, država se nije sasvim riješila Petrokemije. Naime, tvrtka u vlasništvu države, HEP je reprogramirala dugove Petrokemiji, državne tvrtke Plinacro i Janaf su sudjelovali u dokapitalizaciji Petrokemije i država se obvezala smanjiti cijenu transporta plina što je bio uvjet da privatne tvrtke INA i PPD ulože novac u Petrokemiju i preuzmu većinsko vlasništvo. Ako se u naredna dva desetljeća utvrdi da je država na bilo koji način prekršila pravila EU o državnim potporama, eto Petrokemije natrag državi. Nadajmo se da nije. Sad već možemo ispiti taj šampanjac. I poželjeti da se stečajne prilike u narednoj godini unatoč glasinama ne približavaju Croatia Airlinesu.

No nije sve tako crno. Na krilima pozitivnog financijskog okruženja Hrvatska je smanjila javni dug. Uskoro ćemo zamoliti EU da nam dozvole uvođenje eura. Kako bi cijene mogle još malo rasti. A rast će i bez toga – cijene režija – kako bi se uskladile s EU. Sagradit ćemo Pelješki most kako bi mogli ući u Schengen. Međutim, nećemo se kao gospodarstvo pokrenuti s mrtve točke jer će gospodarstvo rasti manje od tri posto. Dok u okruženju koje se sastoji od Slovačke, Bugarske, Slovenije, Mađarske ... govore o rastu iznad tri posto i skoro do pet posto. U Hrvatskoj je ove godine toliko dobro da je utvrđeno, izvijestio je Večernji list, kako je zemlju napustilo 1.800 medicinskih sestara. Otišle raditi tamo gdje mogu i zaraditi. Ako nam koristi od uvođenja eura i ulaska u Schengen budu ravne koristima od ulaska u EU možemo zaključiti kako će ostvarivanjem dva najnovija tehnička cilja Hrvatska ubrzati i olakšati iseljavanje iz zemlje. Plemeniti čin vlasti u svakom slučaju. Kad ne znaju stvoriti okvir da se živi bolje, dobro je djelo omogućiti ljudima da lakše odu.

Novu godinu očekujemo s najavom izdavanja nešto više od 60 tisuća radnih dozvola za strance. Što im nudimo? Perspektivu u zemlji koja je članica Europske unije, a u svemu važnom se može pohvaliti rezultatom ispod prosjeka Europske unije. U obrazovanju, plaćama, ulaganjima, zaposlenosti, poduzetništvu, povlačenju novca iz EU fondova... sve su to kategorije u kojima je Hrvatska ispodprosječna u usporedbi sa svojim europskim društvom. U prosjeku je po broju zaposlenih u javnim i državnim službama. I to ćemo predstaviti kao uspjeh. To i jest uspjeh. I zato u Hrvatskoj nema prosvjeda. Većini ljudi je dobro. Oni koji sve to financiraju plaćanjem poreza od novca zarađenog na tržištu i zaista mogu reći da im u Hrvatskoj nije dobro, nemaju vremena prosvjedovati. Oni rade.