Sve je dopušteno osim čestitati Božić: Europske elite natječu se u obračunu s kršćanskim nasljeđem

S druge strane, nasuprot posvemašnjoj komercijalizaciji Božića, okolnostima svog rođenja Isus nas uči odricati se svjetskih taština, a cijeniti siromaštvo i patnje. Isusa su prvog vidjeli obični pastiri, a ne kraljevi. On nije rođen u sjaju kraljevske palače, nego u običnoj betlehemskoj štalici.

FOTO: HINA/Zvonimir Kuhtić

Jamac smislena života

U vremenu gubitka smisla, vremenu "patnje zbog besmislena života" (V. Frankl) Isus Krist ostaje jedini pouzdani jamac smislena života. Isusovo rođenje i smrt za sve kršćane predstavljaju središnju točku povijesti. Bez Njegova rođenja i smrti ljudski život na zemlji ne bi imao nikakav smisao. Kada bi sve završavalo pod dva metra zemlje, onda ljudsko življenje u konačnici ne bi imalo smisla.

Vrijeme u kojemu živimo, kao što je primijetio Roberto de Mattei, temelji se na protudekalogu. Sve je dopušteno osim ispovijedati vjernost načelima naravnog i kršćanskog poretka. Božić se, čak i u institucijama Europske unije, nastoji ukloniti iz javne komunikacije. Mnoge korporacije već godinama čestitaju "blagdane" umjesto Božića. Kao da se može raditi o nekom drugom blagdanu, a ne o Božiću. Europske tzv. elite kao da se natječu u obračunu s kršćanskim naslijeđem.

Duh Francuske revolucije, duh prosvjetiteljstva i enciklopedizma prezreo je svaku metafiziku i sve nematerijalno/neopipljivo proglasio anakronim. Od tada kreće metafizička subverzija koja kulminira u godinama u kojima živimo. Romano Guardini u knjizi "Konac novoga vijeka" (1950.) piše da novovjeki čovjek ne gubi samo vjeru u kršćansku Objavu, već doživljava i "slabljenje svoje prirodne religiozne sklonosti tako da na svijet sve više gleda kao na profanu zbiljnost". 

Bez religioznog elementa život, međutim, postaje "poput motora kojem je nestalo ulja. Pregrijava se. Svako malo nešto izgara. Dijelovi koji bi trebali točno odgovarati jedan drugome svuda se međusobno ometaju. Gubi se središte i veze".

FOTO: Pixabay

Gubitak duhovnog centra

Upravo je gubitak duhovnog centra - a to je kršćanstvo - karakteristika današnjeg vremena. A izgubiti središte znači izgubiti čovječnost (Pascal). Kršćanstvo jednostavno više nije "velika pripovijest" koja bi ujedinjavala i uređivala europsku sadašnjost i budućnost. A kad se unište korijeni i temelji kuća će se prije ili kasnije urušiti.

Jaslice ove godine slave 800. rođendan: Vežu se uz jednog posebnog sveca

I sama Katolička crkva u postkoncilskom vremenu nalazi se u stanju velikog nemira; dim sotonin je kroz neku pukotinu ušao u Crkvu (Pavao VI.). Gubi se jasnoća, a pod krinkom "ekumenizma", "inkulturacije" i "približavanja svijetu", svjedočimo sve većem broju dvosmislenosti i konfuzije. Da-da ili ne-ne, uči nas Biblija, a sve drugo od zloga je.

Isus Krist je jedini Put, Istina i Života, a Crkva "sidro nade i luka spasa" (I. Merz). Nikakvi "neistraženi putevi" ne mogu donijeti mir i spokoj i u konačnici spasenje duše. Jedino Isus Krist donosi spasenje i mir.

Svima želim sretan Božić!