Sve dok obje strane vjeruju u pobjedu, pregovora između Rusije i Ukrajine neće biti

Umjesto "specijalne vojne operacije" Putin je dobio rat. I djelovanja u Čečeniji, Gruziji i Siriji predstavljala su ograničene intervencije. Operacija u Ukrajini pretvorila se u prvi pravi rat vojske Ruske Federacije s jednom organiziranom državnom vojskom.

Promijenjena slika međunarodnih odnosa

Tijekom godine rata Ukrajina je, uz zapadnu pomoć u naoružanju, pokrenula prve protuofenzive i povratila dio teritorija. Iz današnje perspektive gledano, međutim, rat u Ukrajini sve se više pretvara u rat iscrpljivanja u kojemu su određeni uspjesi bilo koje strane mogući samo uz velike žrtve. Ukrajina – prirodno – nije spremna ni na kakve kompromise sa svojim teritorijem, a Rusija ne odustaje od svojih ciljeva.

I jedna i druga strana vjeruju u pobjedu. Niti jedna ne želi sjesti za pregovarački stol što znači da nas očekuje nastavak rata, a vrlo vjerojatno i nove eskalacije. Već danas je razrušen značajan dio ukrajinske energetske infrastrukture što je posljedica konstantnih raketnih napada koji su dio taktike spržene zemlje.

Agresija Ruske Federacije na Ukrajinu snažno je promijenila sliku međunarodnih odnosa. Završilo je u Europi vrijeme u kojemu se nekoliko desetljeća mira teritoriji nisu stjecali silom. Ili, da budemo precizniji, promijenila se percepcija o tome. Rat u Ukrajini, naime, započeo je još 2014. godine. Kako bilo, realizam se na velika vrata vratio u međunarodne odnose, a to znači i sukobe velikih sila i borbu za moć i resurse. Sva događanja ojačala su ulogu NATO-a, ali i transatlantske veze SAD-a i Europe.

Geopolitika energije

Područje na kojemu je došlo do možda i najvećih promjena nedvojbeno je geopolitika energije. Miniran je Sjeverni tok 2, a i Sjeverni tok 1 dugoročno pada u vodu. Sve se više smanjuje ovisnost Europe o ruskim energentima. Kao alternativa nameću se dugoročno zeleni izvori energije, a kratkoročno skuplji LNG plin koji se transportira brodovima. Izgradnja LNG terminala na Krku u tom je smislu Hrvatsku postavila na energetsku kartu Europe. Energetska tranzicija ne ide bez problema. Rastu cijene plina, ali i električne energije što mnoge firme prisiljava na zatvaranje.

Ni zelena transformacija neće ići glatko. Kao što u analizi za Foreign Affairs upozoravaju Jason Bordoff i Meghan L. O'Sullivan, istina je da će čista energija transformirati geopolitiku, ali "ne nužno na način na koji mnogi njezini pobornici očekuju. Tranzicija će rekonfigurirati mnoge elemente međunarodne politike koji su oblikovali globalni sustav najmanje od Drugog svjetskog rata, značajno utječući na izvore nacionalne moći, proces globalizacije, odnose među velikim silama i tekuću ekonomsku konvergenciju razvijenih zemalja i onih u razvoju. Proces će u najboljem slučaju biti neuredan. I daleko od toga da potiče prijateljstvo i suradnju, vjerojatno će proizvesti nove oblike natjecanja i konfrontacije mnogo prije nego što se oblikuje nova, kopacetičnija geopolitika".

Hrvatska pozicija

Geopolitičke promjene i Hrvatsku prisiljavaju na aktivnije pozicioniranje u međunarodnim odnosima. Pritom se kao cilj nameću dva geostrateška cilja. Prvi je zaštita Hrvata u Bosni i Hercegovini, a drugi ojačavanje vlastite uloge na području Srednje Europe, tj. u okviru Inicijative triju mora.

Osim toga, Hrvatska treba pozorno pratiti geopolitičku i sigurnosnu situaciju na području tzv. zapadnog Balkana jer je jasno da tamo postoje krizne žarišne točke, ali kontinuitet aspiracija na hrvatski teritorij. U sve konfliktnijem svijetu, u paklu geopolitičkih tektonskih promjena - Hrvatska treba tražiti mjesto gdje je manje vruće.