Svako ministarstvo i javno poduzeće ima svog Dragana. Ili Juricu

Javni novac kroz različite se muljažne operacije transferira u privatne džepove političkih odabranika. Sjetimo se samo afere Janaf i famoznog "Kluba" kod Dragana u kojemu su neki blagodarili svoje nepce, a neki brojali novac. No svako ministarstvo i javno poduzeće ima svog Dragana ili pak svoga Juricu kao u aktualnoj aferi "Mreža" koju možemo detaljno studirati kao model i predložak potkradanja javnog novca.

Korupcija, kriminal i klijentelizam kapilarno su proželi sve pore hrvatskoga društva, a najveći protivnici privatizacije državnih poduzeća (gospodarski suverenisti, rekli bismo podrugljivo) upravo su torbari koji parazitiranjem na državnim poduzećima plode svoje privatne džepove. Sigurnosni stručnjaci odavno upozoravaju da je razina korupcije i kriminala u Hrvatskoj postala prijetnja nacionalnoj sigurnosti.
Hrvatska teško može naprijed na bilo kojem području s ovolikom količinom nepotizma, korupcije i lopovluka.

FOTO: HINA/Admir Buljubašić

Klijentelistički monstrum

Bilo da govorimo o potkradanju novca poreznih obveznika ili o negativnoj selekciji i političkome kadroviranju. Klijentelistički monstrum formiran u Hrvatskoj nezaustavljivo demografski prazni državu i dovodi u pitanje i nacionalnu sigurnost i ekonomski prosperitet.
Tri su zahtjeva bez čijeg ispunjenja Hrvatska ne može naprijed. 

Za početak, to je reforma pravosuđa. Korumpirano hrvatsko pravosuđe u Hrvatskoj je stvorilo ozračje pravne nekažnjivosti za teške kriminalne akte i šalje poruku kako se isplati krasti. Svaki lopov prije lopovskoga čina kalkulira koliko može ukrasti, a koliko najviše odležati u zatvoru. Velika većina ukradenog novca nikada nije vraćena u proračun što ohrabruje kriminal političkih razbojnika. U državu u kojoj nema pravne sigurnosti nitko lud ne želi investirati, što je još jedna nuspojava klijentelističkoga sustava.

Osim reforme pravosuđa, potrebno je smanjiti poreze. Upravo se visokim porezima plaćaju korupcija i klijentelizam. Klijentelizam i korupcija zahtijevaju velike financijske izdatke. Svaka korupcija košta. Svako uhljebljivanje košta. I tu dolazimo do visokih poreza koji destimuliraju privatni sektor. Negativna selekcija generira ozračje nepravde zbog koje stimulira iseljavanje iz zemlje. 

FOTO: HINA/Zvonimir Kuhtić

Mentalitet

Osim navedenoga, potrebna je preobrazba hrvatskog mentaliteta. Na žalost, i među običnim ljudima često se čuje ona poznata izreka koja opravdava lopovluk: "A, ti kao ne bi ukrao da si mogao! Nisi valjda budala!". Mentalitet oslikan u ovoj rečenici je taj koji je pokrao Hrvatsku. Mala prilika stvara male, a velika velike lopove. Mnogi kritiziraju političare samo zato što se i sami nisu nagrabili. Inače bi im bilo svejedno. 
Takav mentalitet direktna je posljedica povijesnog nasljeđa.

U Hrvatskoj je zbog protunarodnih vlasti u pravilu bilo normalno raditi protiv države i zaobilaziti zakone. Mjesto na razmeđi različitih carstava, pa i civilizacija, poticalo je "šverc-komerc". Hajdučija i podjela ratnog plijena dugo su bili jedini način preživljavanja. Mentalitet formiran kroz stoljeća i danas duboko kontaminira cjelokupno društvo. A kad se tome dodaju nakon devedesete novokomponirani tajkuni i tajkunčići dobivamo lopovski primitivizam kakav danas gledamo u Hrvatskoj. 

Europska unija ima problem: To smo već vidjeli u Domovinskom ratu, a vidimo i danas s Hrvatima u BiH

Engleski povjesničar Edward Gibbon u znamenitom djelu (objavljenom u šest svezaka) "Slabljenje i propast Rimskoga Carstva" kao jedan od ključnih čimbenika koji su doveli do propasti Rima navodi – današnjim rječnikom govoreći – upravo klijentelizam, tj. unutrašnju korupciju, rasipnu potrošnju i visoke poreze. Mnogo veće države od Hrvatske teško bi podnosile ovoliku količinu lopovluka. I zato Hrvatskoj ne treba daljnje šminkanje mrtvaca, nego stvarne promjene. Bez demontaže klijentelističkog sustava političkih, društvenih i ekonomskih odnosa nastavljamo tapkati u mraku balkanske krčme.