Sustav iskrivljenih vrijednosti na zagrebačkoj geodeziji ili zašto sveučilišni profesor nema za jahtu? 

Vozilom i plovilom, opremili su se, istražila je i objavila Dora Kršul na Telegramu, novcem iz europskih fondova kroz uobičajenu hrvatsku priču precizno definiranih natječaja u koje su se uklopili samo kupljeno vozilo i plovilo.

Vozilo je učestalo parkirano pred privatnom adresom jednog profesora, navodno s katedre za hidrologiju, a još čekamo da nam se otkrije služi li jahta još čemu osim znanstvenim mjerenjima. U natječaju je bila definirana kao radno plovilo – platforma, što je daleko manje sofisticirano od jahte s kabinom za spavanje pa će biti šteta ne koristi je za svrhu kojoj je namijenjena. 

Kako su krenuli na zagrebačkoj geodeziji još će nekome tamo pasti na pamet da se interesira kako bi mogli od sina Tome Horvatinčića kupiti 12 milijuna eura vrijednu samoborsku vilu, kao idealno mjesto okruženo mirnom prirodom, a ipak blizu civilizacije gdje bi naravno obrađivali podatke prikupljene terencem na kopnu i jahtom na moru. 

Tko kaže da se od znanosti i sveučilišne profesore u Hrvatskoj ne može dobro živjeti? Na geodeziji su našli način i sada će se podići na stražnje noge u pokušaju da objasne kako se ipak nalaze s prave, a ne s krive strane pravila i zakona. 

Što bi uopće trebalo biti pogrešno u tome da si sveučilišni nastavnik, doktor znanosti preko EU projekta priušti samo ponekad za privatnu svrhu skupocjeni terenac? Zar je nešto pogrešno u tome što su se tako genijalno dosjetili da uz nekoliko plovila koje već imaju pribave jahticu pa pod krilaticom “široko je more...” uz par sati znanstvenih mjerenja uhvate i par sati odmarajućeg krstarenja? Nisu valjda sveučilišni profesori krvarili nad svojim doktoratima, pisali znanstvene radove i proveli stotine sati u predavaonama da doživotno voze kakav manji Fiat i sanjaju o Škodi, a ljeti da veslaju s pola pučine u maloj barci nakon što im motor zakaže. Ma ne, oni su svakako zaslužili bolje, a kako si to ne mogu priuštiti od svojih plaća financiranih iz javnih izvora odlučili su da će im EU fondovi tome poslužiti. 

Teško je u Hrvatskoj imati 'prst na okidaču' i ne pucati, odnosno nije izgleda lako imati priliku skrojiti sebi neku korist preko javne ustanove u kojoj si zaposlen i ne zajahati na tu priliku. Nije izgleda u Hrvatskoj lako odoljeti parkiranju skupocjenog terenca pred svoja vrata pa ne kupili ga vlastitim novcem. Možda doista nije lako gledati skupocjeni BMW pred vratima susjeda koji ne plaća pričuvu i nikad vam nije bilo jasno od čega točno živi jer mu je tvrtka u gubicima, možda doista nije lako promatrati zlatnu mladež na krstarenjima za koja se ne zna tko ih plaća. I onda naiđe prilika u obliku EU projekta. 

Sveučilišni nastavnici u Hrvatskoj ne zarađuju svojim poslom dovoljno novca da si kupe i održavaju Land Rover i jahtu istovremeno. Dapače, ni svijet ne obiluje primjerima djelatnika javnih sveučilišta okićenim luksuznim dobrima, to jednostavno nije uobičajen dio njihove imovine, a ni okoliša. 

Kako tumačiti u našem društvu profesorsku potrebu za luksuzom na Geodeziji? Kao rezultat iskrivljenih društvenih vrijednosti koje nažalost prekomjerno nastanjuju upravo ono mjesto na kojem bi se one trebale ispravno krojiti. Kako u Hrvatskoj u mnogočemu njegujemo iskrivljene vrijednosti tako bi možda valjalo maturantima savjetovati da upišu neki studij na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pa ako budu imali sreće dobiti će priliku da se okoriste javnim novcem umjesto da za terenac i jahtu negdje zarađuju vlastiti. Nije naime uopće predviđeno da sveučilišni nastavnici zarade za terenac i jahtu, ali u Hrvatskoj čistačica u sezoni satnicu naplaćuje kao profesor instrukcije pa su svakakve devijacije uključujući i kupnju luksuznih prometala na Geodeziji jednostavno – očekivane.