Sukobljavanje Kine i SAD-a naštetit će Europi, a najviše Njemačkoj

Dok iz Pekinga poručuju da je riječ o civilnom zračnom balonu koji je slučajno ušao u američki zračni prostor, u Washingtonu smatraju da je riječ o špijunskom objektu u prilog čemu navode da je letio u blizini zračne baze u državi Montana gdje su smještene interkontinentalne nuklearne rakete.

Novo narušavanje međusobnih odnosa

Nakon američkog obaranja letećeg objekta kineske su vlasti službeno prosvjedovale. Taj je potez, prema mišljenju kineskog ministarstva vanjskih poslova, "ozbiljno narušio napore obiju strana za stabilizacijom kinesko-američkih odnosa". Iz Pekinga su pozvali da se ne poduzimaju daljnje radnje koje štete interesima Kine.

Balonski incident doveo je do novoga narušavanja američko-kineskih odnosa. Američki državni tajnik Antony Blinken odgodio je posjet Kini koji je trebao početi 5. veljače. U trenutku kad se činilo da bi moglo doći do određenog otopljavanja međusobnih odnosa, detant je stavljen na čekanje. A veliko je pitanje hoće li do njega uopće doći.

Kako se čini, Sjedinjene Američke Države odlučile su istodobno provoditi politiku dvostrukog obuzdavanja Rusije i Kine koje međusobno uspostavljaju sve snažniju suradnju. Analitičar Richard Fontain pritom smatra da je natjecanje s Kinom i Rusijom o svakom pitanju, i na svakom mjestu gdje su ove države aktivne, recept za neuspjeh. Kreatori politike trebali bi se najviše usredotočiti na radnje na mjestima i na pitanja gdje je potencijalna šteta za ključne interese SAD-a velika, a potencijalna korist za izazivača značajna.

Ako zanemarimo Latinsku Ameriku (Monroeova doktrina) ključne točke na kojima se konfrontiraju interesi SAD-a i Kine su azijsko-pacifička regija i Europa.

Azijsko-pacifička regija i Europa

Azijsko-pacifička regija, odnosno Indo-Pacifik predstavlja regionalni aspekt američko-kineskoga geopolitičkog rivalstva, ali i onaj koji ima konfliktne potencijale za izbijanje vrućega rata. Kina ne može postati regionalni hegemon niti globalna sila ako ne ostvari dominaciju u ovoj regiji i odande ne istisne američki utjecaj. S druge strane, budući da je riječ o regiji najvećega gospodarskog rasta u koju se seli težište svjetske moći, Sjedinjene Američke Države, ako žele ostati velikom silom, ne mogu napustiti ovu regiju i tamošnje saveznike. Ova regija ima brojne vruće točke, od Tajvana do Južnokineskog i Istočnokineskog mora.

Interesi SAD-a i Kine sukobljavaju se i na području Europe. Kina je 2020. postala najveći trgovinski partner EU-a. U vremenu prijelaza vlasti u SAD-u sklopljen je i investicijski sporazum Kine i EU-a, no on je u međuvremenu suspendiran. SAD ima interes da EU ponovno što snažnije veže uz svoje interese (rat u Ukrajini to će u sigurnosnom smislu pospješiti), i da spriječi širenje kineskog utjecaja. Rivalstvo SAD-a i Kine – koje će presudno kalibrirati međunarodne odnose u 21. stoljeću – nametnut će pitanje geopolitičkog svrstavanja Europe, što će imati svoje refleksije i na geoekonomskom planu.

U najvećim će se problemima ponovno pronaći Njemačka. Ova europska sila svoj je ekonomski progres presudno temeljila na jeftinom ruskom plinu, ali i na širokom pristupu kineskom tržištu. Ako dođe do eskalacije u odnosima SAD-a i Kine Berlin će se naći u novim velikim problemima.

Dugoročni strateški rivali

Postojeće geopolitičke napetosti u odnosima Sjedinjenih Američkih Država i Kine pokazuju tendenciju jačanja, što će destabilizirajuće djelovati i na stanje u globalnim međunarodnim odnosima. Dosadašnje spoznaje govore u prilog toga da će SAD i Kina postati dugoročni strateški rivali pa je za pitanje međunarodne sigurnosti ključno to da ove dvije sile izbjegnu tzv. Tukididovu zamku i svoje odnose kalibriraju prema upravljanome strateškom rivalstvu.

Takvo rivalstvo predstavljalo bi akt strateški inteligentne geopolitike s obzirom na to da je sve očiglednije da se nalazimo u tranziciji prema multipolarnome svijetu (ma što netko o tome mislio) u kojemu više niti jedna sila neće imati kapacitete za univerzalno autonomno nametanje vlastitih rješenja.

Republika Hrvatska pritom zna gdje joj je mjesto, a za iskorake na vanjskopolitičkom planu Hrvatskoj je potreban snažan iskorak prema Srednjoj Europi i još snažniji odmak od zapadnobalkanske političke bare.