'Ili mi ili oni' nestali iz političke arene ili na društvenoj margini pokušavaju ugroziti demokraciju u stranci

Svoju neefikasnost i nesposobnost vođenja racionalnih javnih politika, tadašnja je vlast prikrivala zaoštravanjem iracionalnih društvenih sukoba, koje je čak pretenciozno nazvati ideološkima. Nikakvog racionalnog društvenog dijaloga nije bilo. U takvim okolnostima javne su vlasti  sve više izbjegavale demokratsku kontrolu i postepeno se budio komunistički mentalitet, u kome se legitimitet vlasti ne propituje u biračkom tijelu, nego se vlast smatra legitimnom zato što vladajući raspolažu "uvidom u povijesne zakonitosti“.

Niti u jednom demokratskom društvu politika ne može biti "mistična djelatnost“ u kojoj mogu sudjelovati samo oni koji imaju takve samoproglašene "uvide u povijesne nužnosti“, nego je riječ o djelatnosti koja bi morala biti racionalna, usmjerena na pribavljanje javnih dobara građanima, a javna su dobra one stvari u korištenju kojih sudjelujemo svi i nitko u društvu ne smije biti isključen. Posao je političara da građanima pribave što više, što kvalitetnijih javnih dobara, a da pritom potroše što manje javnoga novca.

Budući da politika mora biti javna djelatnost, izložena nadzoru javnosti i javnoj kritici, ali i da se ona odvija prema zakonitostima koje nam osiguravaju da možemo predvidjeti poteze nosilaca vlasti, ali i posljedice tih poteza, pokušao sam na taj način razlagati mjere i poteze javnih vlasti. Cilj mi je bio da pokažem kako "car“ ne raspolaže nikakvim posebnim znanjima, i da nije bogom dan da vlada nad nama, ali i da je taj isti car zapravo gol.

U tri godine, koliko je portal Direktno dio hrvatske političke javnosti, mnogo se toga promijenilo u političkom okruženju. Dramatično su promijenjeni odnosi političkih snaga u društvu, vrlo skoro nakon starta djelovanja portala Direktno na predsjedničkim je izborima poražen akter koji je bio dio miljea tadašnje izvršne vlasti, a na parlamentarnim izborima, oko godinu dana nakon pokretanja portala, došlo je do smjene vlasti.

Tijekom 2016. novim je izborima stvorena stabilnija politička većina, a ove je godine konsolidirana administracija desnog centra. Istovremeno, zagovornici koncepta zaoštravanja društvenih sukoba i promotori krilatice "ili mi – ili oni“ su nakon poraza nestali iz političke arene ili sada na društvenoj margini pokušavaju ugroziti demokratsku konsolidaciju njihove stranke, koja je započela nakon unutarstranačkih izbora prije oko godinu dana, izborom novog vodstva nekoć vladajuće, a sada oslabljene opozicijske stranke.

Čitajući u posljednje vrijeme komentare čitatelja na tekstove iz ove serije kolumni, uočio sam nekoliko sugestija jednoga od dobrohotnih čitatelja, koji poziva na precizno objašnjavanje nekih pojmova kojima se redovito koristim u svojim tekstovima, a ta sugestija dragocjeno je upozorenje da sam možda nakon 219 tekstova, koji su u tri godine objavljeni pod ovom egidom, "izgubio fokus“ koji je na početku bio definiran kao cilj ovih tekstova.

Naime, glavni cilj pisanja ove serije tekstova bio je zainteresiranim građanima, koji tvore "odgovorno građanstvo“ što prati političke procese i želi u njima sudjelovati, dati svojevrstan alat za razumijevanje tih procesa. Dakle, ukloniti svojevrsni "misticizam“ kojem su političari ponekad skloni, pogotovo oni na vlasti, posebice kad nisu pretjerano skloni niti demokratskim načelima, a još manje demokratskoj kontroli svoje vlasti.

Samo ako razumijemo logiku političkih institucija, možemo razumjeti razloge donošenja nekih političkih odluka, ali i procijeniti motive onih koji te odluke zagovaraju. U Hrvatskoj, zbog toga što smo mlado demokratsko društvo, što nemamo izgrađenih čvrstih tradicionalnih institucija građanskog društva i naše građansko društvo nije u pravom smislu riječi niti samoniklo niti politički neovisno, moguće je plasirati političke manipulacije i poigravati se demagogijom, a na štetu racionalnoga političkog procesa i doista racionalno kontrolirane vlasti.

Prva lekcija demokracije govori da u demokratskoj državi vlast mora biti kontrolirana i ograničena, a jedina uspješna kontrola vlasti proizlazi iz načela njene diobe. Naime, jedini je način da se jednu ambiciju ograniči, da se osigura da vlast obavlja svoj posao, ali da se spriječi njena zloporaba i privatizacija, da se ambiciji te vlasti suprotstavi neka druga jednako snažna ambicija.

Vlast tradicionalno dijelimo na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a u suvremenim društvima uspostavljena su još dva neovisna stupa vlasti – monetarna i administrativna. Razlikujemo, naime, javnu upravu od izvršne vlasti, javna uprava regrutira se prema načelu kompetentnosti i djeluje trajno, bez obzira na smjene političke vlasti, a od javnih službenika očekuje se da ne opstruiraju izvršnu vlast, dakle, da ne onemogućuju provođenje racionalnih projekata i javnih politika koje kreira izvršna vlast, ali i da ne budu servilni prema toj vlasti, da joj ne povlađuju kad ona traži da se provede nešto što je stručno neprovedivo.

Monetarna vlast, koju čine nacionalna banka i njen guverner, brine se o stabilnosti monetarnih agregata i mora biti neovisna, ali usklađena s nacionalnom fiskalnom i ekonomskom politikom. Osim ova dva nova institucionalna stupa vlasti, obično se govori i o medijima i javnosti kao šestom neovisnom stupu vlasti – kao o svojevrsnoj društvenoj kontrolnoj vlasti.

Ovih je dana u žiži javnosti inicijativa za osnivanje parlamentarnoga istražnog povjerenstva za slučaj Agrokor. Inicijatori ideje tvrde kako im je cilj informirati javnost i spriječiti eventualnu zloupotrebu izvršne vlasti kojom bi se svjesno pogodovalo jednim interesima, a štetilo nekima drugima, ali i društvenom, državnom i javnom interesu u ovom slučaju.

Institut parlamentarne istrage primjenjuje se u gotovo svim demokratskim državama, a unatoč tome ustavna ga teorija smatra izrazito spornim. Nije sporno to da je javnost rada jedno od temeljnih načela djelovanja parlamenta, da parlamentarni zastupnici imaju pravo na informiranje pa da zato imaju pravo i postavljati pitanja nosiocima izvršne vlasti.

Izvršna vlast proizlazi iz parlamenta i njemu tijekom mandata odgovara.

Pokretanje parlamentarne istrage u tom je smislu dio neupitnih ovlasti parlamenta, a parlamentarne istrage uvijek su, čak i onda kad to nije jasno definirano, usmjerene na kontrolu vlade. Dakle, kad se govori o istražnom povjerenstvu o Agrokoru, ono ne bi bilo formirano radi toga da se raspravlja o odlukama, što ih je donosila njegova uprava ili vlasnik, nego zato da se ispita eventualna nezakonitost u djelovanju izvršne vlasti u odnosu na poslovni položaj tog koncerna.

Propitivanje djelovanja vlade u istražnim povjerenstvima nije sporno, a nije sporno niti to da istražna povjerenstva imaju pravo pozivati nosioce izvršne vlasti, dakle, premijera, njegove zamjenike, ministre i državne tajnike da svjedoče pred povjerenstvom i tako prikupljati podatke, nego to što parlamentarna istraga, na neki način, preuzima ovlasti ne samo zakonodavne i predstavničke, nego i sudbene i izvršne vlasti.

Parlamentarne istrage, nadalje, često služe kao pozornica populistima koji se poigravaju s emocijama građana, a takav nekontrolirani populizam i u konsolidiranim demokracijama može dovesti do hajki i po demokraciju opasnih društvenih posljedica.

Dovoljno je prisjetiti se da je jedna od najmračnijih epizoda američke demokracije vezana uz parlamentarnu istragu. Makartizam, u razdoblju kasnih četrdesetih i pedesetih godina, koje je bilo obilježeno svojevrsnim "lovom na vještice“ senatora Josepha McCarthyja, posljedica je parlamentarne istrage koju je on predvodio, ali koja se otela kontroli i bitno preskočila ograničenja zakonodavne i predstavničke vlasti i preuzela prerogative sudskoga progona.

Ideja o formiranju istražnoga povjerenstva o Agrokoru, u vrijeme dok traje proces pokušaja konsolidacije kompanije, paralelno sa sudskom istragom, ali i istovremeno s pregovorima privremene uprave, i posredno države, s Agrokorovim vjerovnicima, izrazito je riskantan politički projekt.

Populistički je, doduše, dopadljiv i otvara širok prostor manipulacije djelomičnim podacima u javnosti. Parlamentarna istraga odvijala bi se istovremeno sa sudskom istragom ili pokušala biti korak ispred sudbene vlasti, a parlamentarnom načelu javnog djelovanja podvrgnula bi se potreba u procesu donošenja poslovnih odluka, ali i djelovanju izvršne vlasti, za privremenom diskrecijom, dok se ne oblikuju konačna rješenja.

Dodatan je problem ovakve istrage što bi ona interferirala s procesima izvršne vlasti, otežala ih ili blokirala, a da na kraju odgovornost za posljedice ne bi snosio onaj tko je inicirao takvu akciju, nego izvršna vlasti, ali još gore, zaposleni u koncernu i tvrtkama vjerovnicima, kojima je potrebno da se konsolidacija koncerna provede u diskreciji, ali pod društvenom kontrolom, što je mora osigurati javna vlast, dakle, Vlada Republike Hrvatske.