Što je zajedničko Mesiću i Kolindi i tko stvarno gura Milanovića na Pantovčak

Položaj aktualne predsjednice napada nekoliko kandidata, dok se tek očekuje odluka o ulasku u trku bivšeg premijera Zorana Milanovića. Ona ne skriva da već sada ima pripremljenu obranu. Računa (sigurno bez dogovora, ali sa zdravom logikom) i na dio SDP-ovaca koji se s tom kandidaturom sigurno neće pomiriti. To su oni koji mu ne duguju nikakve fotelje, ali ga jednako kao Beru krive za devastaciju  najveće oporbene stranke, sada tek nešto veće od protestnog Živog zida.

Zanimljivo je kako je odjednom probuđen interes za položaj predsjednika Republike, dok smo prije samo nekoliko godina slušali kako je riječ o protokolarnoj funkciji bez stvarnih ovlasti pa bi zbog toga šefa države trebalo birati u Saboru. A i štednja se izvlačila kao argument koji građani znaju dobro primiti. Zar je moguće da bi protokolarna  funkcija izazvala toliko zanimanje?

Dosadašnja iskustva su različita. Jedan bivši predsjednik, u dva mandata šef države, ostao je doživotni bivši predsjednik koji prema medijskim napisima propituje mogućnost da se nakon pauze opet kandidira na nekim izborima. Pa sjetimo se Putina. Ili se već uobičajeno šali ili propituje vlastitu popularnost u svom biračkom tijelu. Bivši predsjednik koji je državom upravljao samo jedan mandat nije tako dobro iskoristio svoju funkciju. Praktično je potonuo u politički zaborav. Za aktualnu predsjednicu većina analitičara tvrdi da ima šanse zadržati mandat.

Što je zajedničko Mesiću i Kolindi? Na prvu bismo mogli reći, malo ili ništa. Ne bi baš bilo sasvim točno, uz svjetonazorske razlike. Oboje vole komunicirati tako da ih svatko razumije, da svakom bude jasno što govore. Vole pokazivati neposrednost. Mesić je to radio na kavicama i pričanjem viceva, dok aktualna predsjednica radije bodri hrvatske sportaše, rukuje se i grli. Radi ono što građani vole. Neki će to zvati populizmom, ali ni populizam ne mora uvijek biti loš. Njezin pokazuje da takvo ponašanje nije barijera prema modernoj proeuropskoj ni prozapadnoj politici. Strastveno navijanje u sportskoj loži, ali i na tribinama, među običnim navijačima, pobralo je simpatije diljem svijeta, možda više nego u vlastitoj domovini. Namjerno ili ne, bit će brzo vidljivo.

Zoran Milanović možda, uz potporu dijela poslovnog svijeta koji želi politički utjecaj, sigurno je podvrgnut jakom nagovaranju da se vrati u svijet visoke politike. Očigledno još dvoji. Odluka nije laka. Ako izgubi, izgubio je zauvijek. A s druge strane ipak polusramežljivo i oprezno šalje poruke pojavljujući se na lijevim skupovima, da nije sasvim nezainteresiranih. Može li on ujediniti ljevicu i vratiti SDP na ozbiljnu političku scenu, nije lako odgovoriti. Sigurno mu se vesele oni koje je Bero otpisao. Ima li ih dovoljno?Sigurno je da su rasuti u razmrvljenom dijelu tog biračkog tijela. SDP očigledno nema vidljivog kandidata, ne pripremaju ga baš kao ni jednu drugu politiku. Dalija Orešković za sada izgleda kao samostalni jahač uz nešto prikrivenih navijača. Neki je priželjkuju kao spasitelja ljevice i zato sa zdravom logikom još kalkulira. Gubitak joj ne bi bio oprošten. Sinčić i Petrov mogu predsjedničke izbore koristiti samo za bildanje svojih stranaka, a to će vjerojatno i učiniti. Parlamentarni izbori su im bitniji, baš kao i Milanu Bandiću.

Dakle, samo dva ozbiljna igrača su moguća, za sada, uz sve simpatije za Marka Vučetića. Milanović, ako odluči igrati na sve ili ništa i sadašnja presjednica kao favorit. Samo, i pred njom su odluke. Pobijediti može, iskustvo je do sada pokazalo, ako ima iskrenu i čvrstu podršku vlastite stranke. Dakle, nužno je regulirati odnose s HDZ-om koji je sada ipak drugačiji nego na prošlim predsjedničkim izborima. Drugi ljudi vuku odlučujuće konce. Ako odluči izabrati neku drugu karijeru u svijetu, a vrata je uspješno otvorila, to može samo s pobjedničke pozicije. Ove ili buduće...

Vrijeme curi i pravo nas razotkrivanje čeka početkom iduće godine. Izgleda da je pozornica Pantovčak ipak više od toga.