Što trebamo znati o lažima 'srpskoga sveta' i protuhrvatskoj politici Sarajeva?

Ekonomsko stanje i vojni efektivi nisu takvi da bi moglo doći do konflikta snažnijeg intenziteta, no destabilizacija je itekako moguća. Situacije u koje je Hrvatska posljednjih tjedana izravno involvirana najbolji su dokaz u prilog tome.

Laži "srpskog sveta"

Mnogi će reći da je najava posjeta Aleksandra Vučića Jasenovcu nova marketinška parada koja ima za cilj skrenuti pozornost s drugih tema, no ona je indikativna na više načina. Prije svega, ako se i radi o spinu Vučić Hrvatsku targetira pogodnom za takvo djelovanje. Bivši Šešeljev šegrt patološki je opsjednut Hrvatskom i Hrvatima, a mediji pod njegovom kontrolom svakodnevno šire mržnju prema svim okolnim narodima.

Nekadašnji koncept "velike Srbije" – koji se u provedbi koristi lažima, nasiljem i iracionalnim mitovima - zamijenjen je idejom "srpskoga sveta". Da je riječ o eufemizmu za velikosrpsko djelovanje potvrdio je primitivni Vučićev megafon Aleksandar Vulin koji je rekao da "srpski svet" podrazumijeva jedan državni prostor. Dr. Milomir Stepić kao istaknuti predstavnik srpske geopolitičke misli razradio je nacrt za srbijansko komadanje Hrvatske i drugih država bivše Jugoslavije.

Srpska politika uništava identitet bunjevačkih Hrvata, vode se međunarodne kampanje protiv bl. Alojzija Stepinca, snimaju se filmovi s krivotvorinama o Jasenovcu i Oluji, "granice srpskoga jezika" proširuju se na hrvatske prostore, svojata se dubrovačka književnost. Lažući "stvaralački, maštovito i inventivno" Srbija pokušava Hrvatskoj napakostiti gdje god može, a za to koristi i predstavnike hrvatskih Srba koji u sporovima Zagreba i Beograda redovito izabiru potonji glavni grad. Protiv takve protuhrvatske politike treba jasan suverenistički odgovor koji prije svega treba biti koncentriran na djelovanje na međunarodnoj razini kao što su i velikosrpske kampanje usmjerene na međunarodnu difamaciju Republike Hrvatske.

Protuhrvatska politika Sarajeva

Protuhrvatska politika vodi se i iz Sarajeva. Visoki predstavnici do sada su koristili bonske ovlasti u pravilu na štetu Hrvata. Kada je samo spomenuta mogućnost da bi nametanje promjene izbornog zakona u jednome dijelu moglo koristiti tamošnjim Hrvatima došlo je do onoga što je novinar Fadil Mandal ispravno nazvao antihrvatskom histerijom.

Direktor "Memorijalnog centra Srebrenica" Emir Suljagić vraćanje dijela prava Hrvatima detektirao je kao cacus belli, tj. povod za novi rat, a vehabijski udarnici se, kažu, ne osjećaju komotno ako najmalobrojniji narod ima poluge utjecaja. Ranije je i sam Bakir Izetbegović govorio o skidanju "okova pariteta" ako treba i ratnom opcijom, a uzupator Željko Komšić prijeti Christianu Schmidtu da mora paziti na posljedice svojih postupaka. Hrvati se etiketiraju kao fašisti i UZP-ovci koji ne smiju dobiti nikakva prava.

Jasno je: bošnjačke političke elite, konsenzualno, Hrvatima ne žele dati niti simbolične ustupke u vidu povratka otetih prava. Cilj je Hrvate pretvoriti u nacionalnu manjinu, a Federaciju BiH u bošnjačku paradržavu. To je zahvala za svu pomoć devedesetih godina. Pritom za svoj unitarističko-nacionalistički projekt, koji se provodi pod krinkom kvazigrađanske opcije, imaju i potporu mnogih međunarodnih faktora.

Dok Bošnjaci imaju iza sebe Tursku, arapske zemlje i simpatije na Zapadu, a Srbi Rusiju, Hrvati nemaju snažniju potporu bilo koje veće europske države. Hrvatske diplomatske mogućnosti vrlo su ograničene i bit će potrebno mnogo lobiranja kako bi se hrvatski zahtjevi dugoročno učinili prihvatljivima centrima moći u kojima se donose odluke.

Pozitivno je što, unatoč mimoilaženjima na unutarnjopolitičkoj sceni, postoji konsenzus na političkoj sceni oko toga da hrvatsko pitanje u BiH nije riješeno. A bilo sve još pozitivnije kada bi se hrvatsko pitanje u BiH od strane svih tretiralo kao strateško pitanje hrvatske vanjske i sigurnosne politike i kad bi se oko toga pitanja izbjegavalo jeftino strančarenje. Kod takvih pitanja mora postojati usklađeno djelovanje svih političkih faktora. Sve drugo predstavlja neozbiljnu i neodgovornu politiku.